ocajna majka

[Modesty]

Uz dužno poštovanje svim roditeljima počev od mojih.......saberite se malo,posvetite se sebi,ojačajte jer ne možete ništa sad na sili i nabrzaka riješiti jer problem i nije nastao nabrzaka a pogotovo to nemožete tako rastresena.
Pustite više tu analizu prošlosti,da sam ovo,da sam ono...prođe vam vrijeme a skontat same niti uz neku našu pomoć neće te,uglavnom.Druga stvar,ne može čak ni ekspert da radi samo analizu niti psihoanalizu sbi bliskih jer su u pitanju emocije.....prestanite analizirat i toliko mazohistički mučiti sami sebe.
Pa ako je zlo baš tako,Bog dao,Bog uzeo...to vam je krst i ako imate neke šanse da nešto promjeniti,promjeničete jedino menjajući sebe!

[saša-ex]

Ovako stoje stvari-u analizu zašto smo počeli da se drogiramo bi mogli da idemo u nedogled, u trenutku kada treba da se ode na lečenje to je ono što je najmanje što je potrebno, posebno to nabijanje roditeljima osećaja krivice. Što se mene tiče, stvari sam postavio vrlo jasno, sam sam kriv, prvi džoint sam uzeo svojom voljom, isto tako i špric. Zato mi je bilo i potrebno da krenem u borbu sa samim sobom, jer ja sam bio govno, ne moji roditelji. A analize i ostala preispitivanja sam ostavio za kasnije, kada sam se već bio skinuo.

[miratesman]

Hvala svima na podrsci .Izuzimam onaj post ,jer ga verovatno nije napisao neko koje preziveo golgotu.Mi roditelji svakako stalno imamo osecaj krivice a borimo se to samo mi znamo kako. Jedan deo te borbe je i prisustvo ovde na forumu.Nije fer da nam se dodatno otezavaju stvari.Mi trazimo pomoc od Vas koji ste to sve preziveli,da naucimo kako da pomognemo.Nismo mi ti koji smo zeleli da nam dete udje u problem.Pa koji roditelj to zeli za ima Boga??????.Ni najveci neprijatelj sigurno to ne bi pozeleo nekom detetu. O kakvom vaspitanju je tamo napisano? ?? U jednom trenutku bila sam pre svega ljuta a zatim zbunjena.
Pozdrav svim majkama i deci koja nas podrzavaju u ovoj teskoj borbi.

[Modesty]

dali smo i previše savjeta....pustite preispitivanja,ponavljamo stalno isto i tema je skoro iscrpljena...posvetite se malo sebi jer kad ste tako očajni,kako nekome drugom možete pomoći.Neznam više šta da kažem.........dosta je više igre krivaca i žrtava ,svi su i jedno i drugo i tu ide tačka.Svi pominju Boga a niko da mu dala malo vremena i povjerenja,pa nema ovdje nuiko čarobnu formulu.....okrenuiti se malo sebi,dajete si predah,odmor,posvetite se sebi...znam da je lakše reći nego učiniti ali nemate uzbora.
Istina je da se hoćete boriti kao lav ali mislim da niste baš puno savjeta sa foruma poslušali,ne obraćam se samo vama Miro,svim roditeljima.....počeli ste se ponašat kao ovisnici koji traže pomoć ali i dalje idu nekom svojom putanjom.

[amyna]

Upravo tako , i roditelji se duuuugoo ne snalaze u datoj situaciji i ne shvaćaju kako priča o krivcu ne drži vodu . Vrime prolazi , a oni se ponašaju identično - NAJPRIJE BIJES KOJI IH DRŽI DUGO , ZATIM DOLAZI PODILAŽENJE KOJE NIKOM NE DONOSI DOBRO , POKUŠAJ SHVAĆANJA A NE SHVAĆAJU NIKADA , ODLASCI PSIHIJATRIMA ,DOKTORIMA ,ZBUNJENOST .... IMA TOGA JOŠ .....

TO JE NJIHOV PUT KROZ NAS

Svaka priča je drugačija i ni jedna ne garantira uspjeh . Ali postoji jedinstven nazivnik za sve , i svuda funkcionira do jedne točke , najvažnije , a to je POKUŠAJ LJEČENJA . On/ona će to učinit tek kad se nađe pred zidom kojeg ne može preskočit ili zaobić , iako sam ja dugo činila upravo to , preskakala sve prepreke punih 7 godina ( bijegova iz policijskih stanica 4 puta , iz zatvora 2 puta , iz psihijatrije 3 puta ....sve je đankiju moguće ...)

Meni se dogodila trudnoća koja me promjenila za 180 . Stala sam i shvatila kako nisam više odgovorna samo sebi , već u priči postoje i dva mala bića kojim moram dat šansu . I nakon toliko godina opet sam zabrljala . I kao prije , čeka me nanovo borba kojoj ne znam ishod ,ali BORIT ĆU SE , DRUGE NEMAM .

Modesty je dobro napisala , i roditelji se ponašaju dugo kao i ovisnici i priče o krivnji nikud ne vode . Tek kad počnete DJELOVAT , tj. kad idete samo prema jednom cilju , možete očekivat neki napredak . Roditelji imaju i obavezu ŽIVJET SVOJ ŽIVOT JER KAKO BI BILO DA JE JEDNO DIJETE UMRLO.....

[selma]

Zalosno...interesnantno...kada se covjek drogira ne moze ni naslutiti kroz sta roditelji prolaze,jer ti naravno najbitnije...kako ce tebi biti,da se dobro uradis,da ne padnes u zukru i sl.ali...tek poslije...covjece...
moj tata je na kraju umro od tuge...nije ni docekao da vidi da sam sada dobro i koliko mi se zivot promijenio i koliko se moja mama promijenila kroz mene...i nas odnos koliko je samo...bogat(nemam bas rijec za to...nesto sto samo Isus moze),dok s druge strane mogu gledati mamu od bivseg momka koliko samo pati...sto je je i logicno...jedan sin u zatvoru,a drugi u komuni...ali i bez obzira sto je ovaj drugi u komuni..ona prolazi kroz uzas i treba mnnogo...mnogo ohrabrenja...
ali ja zaista vjerujem...da ce biti dobro...
bitno je samo da covjek ne odustaje...pozzzz svima

[zvrky]

wow wow tvoja slika?

[Modesty]

mirna budi

[zvrky]

[zvrky]

Sviras gitaru??