Jeduci tako dane, ostatke ostavljam na sred sobe..
oni me secaju na stvari, ljude i dogadjaje koji su proshli pokraj mene..
reci se ne secam, jer nisu opipljive, samo se izgube u prostoru i nestanu..
nebitne..
ushla sam u ulicu koja vodi ravno do dna..
nema znakova pored puta, nema povratka koracima..
samo odluka u glavi..pokazace smer za nazad..
na tom putovanju, srela sam ocajne ljude..
koji ne poznaju sebe, koji su izgubili sebe..
bazaju tako putem i pricaju bezvezne price..
secajuci se da su nekada..nekada su neshto.. ne znaju shta..
na putu do dna ima svega..
osim emocija, osecaja i smeha..
uspela sam i da se zaljubim u mraku..
jedna od retkih koja je sakrila u dzep emociju i prokrijumcarila je kroz vrata na koja je ushla..
ili je i to jbn fatamorgana?!
teshko je znati..
u svetu magle shta je stvarno, a shta ne..
???
neke moje gluposti i to...
Moderator: sanela
05.08.2006.
E, evo da se i ja prijavim nakon duzeg vremena... Vjerovatno ne bih nista pisao da Rendzersi ne gube od Dandija 1-0. Stvarno ne znam koji im je kurac, iz godine u godinu prave sranja...
Inace, uletio sam zadnjih dana u neki skroz los film. Npr. preksinoc sam sanjao kako se radim dopom, prvi put nakon nekoliko mjeseci... I prilicno sam nervozan i nadrkan. Jebes ga, valjda ce proci.
U ponedjeljak me udarilo auto na pjesackom prelazu. Potpuno novo iskustvo za mene. Slozio me tip junacki, bacio na haubu i to... Dobar sa mojim, pa nisam mogao da dizem frku. Koljeno mi otad skoro nikako ne radi, sad se vucem ulicama kao tip kojeg je zgazilo auto. To je ona ista sjebana desna noga koju sam povrijedio 700 puta... Jebes ga. Sad uglavnom lezim i jedem i pijem i buljim u teletekst. Iskreno, i da me nije udarilo auto, vjerovatno bih opet uglavnom lezao, jeo, pio i buljio u teletekst. Sta covjek drugo moze, jebiga, raditi ?... Nemam vise nimalo kreativnosti. Jebes ga.
Na poslu sve dobro ide. Akcije koje kupujem sebi i drugim rastu. Ako se nastavi ovaj trend, za dvije godine cu imati dovoljno para da umrem od heroina... Moguce je da ce se to i desiti. Slupao sam godisnji odmor na planinama i morima. Sirovo uzivanje, uz alkohol i hranu i mnogo smijeha i iskljucivo musko drustvo. Kontam da bi u mom slucaju bilo dobro da sam supak meraklija. Vazda bih imao frajera... Nisam ama bas nista napisao vec x dana, cini mi se da sam zaobravio da pisem. Kao da sam ikada i znao. Nemam zelju da bilo koga nazovem telefonom vec x dana, skoro da se i ne druzim sa ljudima. Nemam zelju ni da razmisljam. Nemam zelju ni da dobijem pare na kladionici. To bi samo znacilo da na naredni tiket moram staviti veci ulog... Ne znam zasto uopste igram u novac. Mogao bih i u klikere. U maljeve. U zivot. U bombone... Svejedno je. Jebes ga.
Zvala me neka cura da izadjemo. Simpaticna je. Djeluje blesavo. Pije pivo i pusi vutru. Nisam htio. Nemam volje... Gledao bih je na isti nacin na koji gledam filandedron u kancelariji (neka zena-bolid mi poklonila filandedron i sad cistacica mora da ga redovno zaliva).
Danas sam ispratio djeciji film na HTV-u. U glavnoj ulozi klinac od 7 ljeta. Prijalo mi je. Drzalo mi je paznju sat vremena... Svakog dana procitam sportski zurnal i popijem kafu i pojedem 4 kugle sladoleda u Tomu. Taj ritual traje pola sata i predstavlja najkvalitetnije trenutke u mom danu. Uz pokoju zanimljiviju tekmu koju odgledam.
Prije sedam dana sam vidio Djuku uradjenog. Bio je cist barem godinu i po. Prisao sam i cestitao mu. "Jarane, cist sam vec dvije godine. Valjda mogu nekad da se pocastim...". Nije me bilo frka kao sto je nekada znalo biti. Ne bih sada imao zivaca da se cimam za semu.
U frizideru imam 3 jelen piva, pakovanje od cetiri virsle, neku majonezu sa 60 % manje masnoce (moja skromna zrtva u strashnoj borbi protiv hepa), komad polumasnog sira i dopola potroseno pakovanje pizza kecapa. Pojma nemam sta da jedem... Ne ide mi se u prodavnicu.
Jutros sam bio dezurni na poslu. Subotom obicno narucim sitne ribe sa nalozima do 500 maraka i kuci se vratim smoren. Danas je jedan djed bazdio kao da je nesto umrlo u njemu. Odavno se nije okupao. Smrdio mi je u kancelariji 15 minuta... Cim sam izasao sa posla, ugasio sam mobilni. Planiram ga upaliti u ponedjeljak ujutro. Jebes mobilni.
Sad cu pokusati da spavam.
Pozdrav i to.
E, evo da se i ja prijavim nakon duzeg vremena... Vjerovatno ne bih nista pisao da Rendzersi ne gube od Dandija 1-0. Stvarno ne znam koji im je kurac, iz godine u godinu prave sranja...
Inace, uletio sam zadnjih dana u neki skroz los film. Npr. preksinoc sam sanjao kako se radim dopom, prvi put nakon nekoliko mjeseci... I prilicno sam nervozan i nadrkan. Jebes ga, valjda ce proci.
U ponedjeljak me udarilo auto na pjesackom prelazu. Potpuno novo iskustvo za mene. Slozio me tip junacki, bacio na haubu i to... Dobar sa mojim, pa nisam mogao da dizem frku. Koljeno mi otad skoro nikako ne radi, sad se vucem ulicama kao tip kojeg je zgazilo auto. To je ona ista sjebana desna noga koju sam povrijedio 700 puta... Jebes ga. Sad uglavnom lezim i jedem i pijem i buljim u teletekst. Iskreno, i da me nije udarilo auto, vjerovatno bih opet uglavnom lezao, jeo, pio i buljio u teletekst. Sta covjek drugo moze, jebiga, raditi ?... Nemam vise nimalo kreativnosti. Jebes ga.
Na poslu sve dobro ide. Akcije koje kupujem sebi i drugim rastu. Ako se nastavi ovaj trend, za dvije godine cu imati dovoljno para da umrem od heroina... Moguce je da ce se to i desiti. Slupao sam godisnji odmor na planinama i morima. Sirovo uzivanje, uz alkohol i hranu i mnogo smijeha i iskljucivo musko drustvo. Kontam da bi u mom slucaju bilo dobro da sam supak meraklija. Vazda bih imao frajera... Nisam ama bas nista napisao vec x dana, cini mi se da sam zaobravio da pisem. Kao da sam ikada i znao. Nemam zelju da bilo koga nazovem telefonom vec x dana, skoro da se i ne druzim sa ljudima. Nemam zelju ni da razmisljam. Nemam zelju ni da dobijem pare na kladionici. To bi samo znacilo da na naredni tiket moram staviti veci ulog... Ne znam zasto uopste igram u novac. Mogao bih i u klikere. U maljeve. U zivot. U bombone... Svejedno je. Jebes ga.
Zvala me neka cura da izadjemo. Simpaticna je. Djeluje blesavo. Pije pivo i pusi vutru. Nisam htio. Nemam volje... Gledao bih je na isti nacin na koji gledam filandedron u kancelariji (neka zena-bolid mi poklonila filandedron i sad cistacica mora da ga redovno zaliva).
Danas sam ispratio djeciji film na HTV-u. U glavnoj ulozi klinac od 7 ljeta. Prijalo mi je. Drzalo mi je paznju sat vremena... Svakog dana procitam sportski zurnal i popijem kafu i pojedem 4 kugle sladoleda u Tomu. Taj ritual traje pola sata i predstavlja najkvalitetnije trenutke u mom danu. Uz pokoju zanimljiviju tekmu koju odgledam.
Prije sedam dana sam vidio Djuku uradjenog. Bio je cist barem godinu i po. Prisao sam i cestitao mu. "Jarane, cist sam vec dvije godine. Valjda mogu nekad da se pocastim...". Nije me bilo frka kao sto je nekada znalo biti. Ne bih sada imao zivaca da se cimam za semu.
U frizideru imam 3 jelen piva, pakovanje od cetiri virsle, neku majonezu sa 60 % manje masnoce (moja skromna zrtva u strashnoj borbi protiv hepa), komad polumasnog sira i dopola potroseno pakovanje pizza kecapa. Pojma nemam sta da jedem... Ne ide mi se u prodavnicu.
Jutros sam bio dezurni na poslu. Subotom obicno narucim sitne ribe sa nalozima do 500 maraka i kuci se vratim smoren. Danas je jedan djed bazdio kao da je nesto umrlo u njemu. Odavno se nije okupao. Smrdio mi je u kancelariji 15 minuta... Cim sam izasao sa posla, ugasio sam mobilni. Planiram ga upaliti u ponedjeljak ujutro. Jebes mobilni.
Sad cu pokusati da spavam.
Pozdrav i to.
Shta da kazem, ja, pre spavanja? Lampa, na radnom stolu, zuji, ne prestaje, mozete zamisliti samo kako u meni rastu ubilacki nagoni.. ubicu lampu!!! Eto prolazi i ovaj dan, iskreno, treba mi vremena da se setim koji je danas dan.. meni je, u zadnjih par meseci, svaki isti, kakvo odvratno vreme u mom life-u, da ne poverujesh, stalno je jesen... Prosto, ne verujem da sam toliko stondirana, da nemam elana, ni snage da napravim samo jedan, mali korak, pa shta je to za mene?!
izgleda da je to najteza stvar na svetu, za mene.. napraviti korak.. zakoraciti ili jebeno iskoraciti vec jednom.. Pun mi je.. ovih mrmotovih dana, bez trunke sadrzaja, ovog svakominutnog sivila, ovog zatocenishtva i kukanja, samosazaljevanja i kukanja, kukanja, kukanja...
Znate gde to vodi? To vodi u najgori svet, a taj svet se zove-NIGDE..
U mestu zvanom nigde, nemam cak ni inspiraciju, a i brejn mi radi dva na sat.. U svakom slucaju i sa ovako oskudnim i besmislenim recenicama izbacicu to iz sebe i zaboraviti..
cenim da sam na dnu stepenishta.. 'Ajmo sad lepo nazad.. Idemo gore.. Ispusticu dushu do gore, ali mi se ovde, dole, bash, neshto ne dopada, a i pocelo je da smara, uzasno da smara..
Videli smo, probali smo, hajde da pljunemo na sve i da se vratimo-SEBI..
sweet dreams*** :smt015
izgleda da je to najteza stvar na svetu, za mene.. napraviti korak.. zakoraciti ili jebeno iskoraciti vec jednom.. Pun mi je.. ovih mrmotovih dana, bez trunke sadrzaja, ovog svakominutnog sivila, ovog zatocenishtva i kukanja, samosazaljevanja i kukanja, kukanja, kukanja...
Znate gde to vodi? To vodi u najgori svet, a taj svet se zove-NIGDE..
U mestu zvanom nigde, nemam cak ni inspiraciju, a i brejn mi radi dva na sat.. U svakom slucaju i sa ovako oskudnim i besmislenim recenicama izbacicu to iz sebe i zaboraviti..
cenim da sam na dnu stepenishta.. 'Ajmo sad lepo nazad.. Idemo gore.. Ispusticu dushu do gore, ali mi se ovde, dole, bash, neshto ne dopada, a i pocelo je da smara, uzasno da smara..
Videli smo, probali smo, hajde da pljunemo na sve i da se vratimo-SEBI..
sweet dreams*** :smt015
Mefisto, to sto ti je dosta svega je ok, no sad trebas napraviti odluku i pozeljeti je svim srcem i svakim dijelom tvog bica! Tada ce ti prvi korak biti uveliko laksi a mozda niti ne primijetis a vec ces ga napraviti. Tada ti stoji samo ici naprijed. Puno srece!
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
navrsio sam skoro 27 godina i
mislim
grozno je muvati se uokolo kroz prostore zivota
kao obezglavljena muva
dok
tvoje tijelo posrce u prasini
polako
otkazujuci
poslusnost.
djevojke ekstra kontura prolaze pored mene
ali sunce u njihovim barsunastim medjunozjima
rezervisano je za neke
egzistencije
puno uspjesnije
od
ove
moje.
u poslednje vrijeme malo vise forsiram
rock balade
ali opredijelio sam se veceras za
nesto umjereniju metal
varijantu Metallica S&M, opet pijem
Jelen pivo od 0.5 l i
misao o suicidu ponovo me
opsjeda kao, uostalom, i u sto hiljada
ranijih
navrata. dobro je sto i dalje pored nas postoje
ljubav i smrt i ostale te krucijalne stvari
nakon cijeg upliva u tvoj
zivot
sve drugo postaje trivijalno i prestaje da te dotice gubeci na
znacaju.
eto
postao sam prava
uplakana baba, jebiga,
samo kukam nad svojom sudbinom a
upravo mi je stigla ova simpaticna sms
porukica u kojoj me
jedna zgodna crvenokosa riba poziva sutra na
vegetarijanski
rucak kod
sebe u
stanu. kaze da bi joj moje prisustvo
izuzetno prijalo i da je napisala jednu pricu i
da joj je potrebna necija
otvorena i iskrena
kritika. odgovorio sam joj da sam
opet odlutao u neku desetu dimenziju i da
nisam siguran koliko sam ovih dana
podesan za druzenje i knjizevnu kritiku. ali onda
je sa njene strane stigla jos jedna sms poruka u kojoj
su ukratko iznijeti svi vazni razlozi
zbog kojih bi trebalo da
se sutradan pojavim kod nje u
stanu.
i sad, da li cu biti toliko glup da je
odbijem ? da li sam toliki neprevazidjeni idiot ?
ah, naravno
da
nisam...
ima da se maksimalno uparadim tj. obrijem se i istusiram i onda
da se nacrtam ispred njenih vrata
tacno u 3. a vjerovatno cu ponijeti i flasu nekog
vina i
to...
mislim,
ja jesam emotivno zakrzljao covjek koji vuce teske posljedice iz djetinjstva i pati od
narkomanije
alkoholizma
homofobije
depresije
ali ipak
je u meni preostalo
nekoliko
zdravih
progresivnih
elementarno pravilno usmjerenih
trunki r-
azmisljanja.
mislim
grozno je muvati se uokolo kroz prostore zivota
kao obezglavljena muva
dok
tvoje tijelo posrce u prasini
polako
otkazujuci
poslusnost.
djevojke ekstra kontura prolaze pored mene
ali sunce u njihovim barsunastim medjunozjima
rezervisano je za neke
egzistencije
puno uspjesnije
od
ove
moje.
u poslednje vrijeme malo vise forsiram
rock balade
ali opredijelio sam se veceras za
nesto umjereniju metal
varijantu Metallica S&M, opet pijem
Jelen pivo od 0.5 l i
misao o suicidu ponovo me
opsjeda kao, uostalom, i u sto hiljada
ranijih
navrata. dobro je sto i dalje pored nas postoje
ljubav i smrt i ostale te krucijalne stvari
nakon cijeg upliva u tvoj
zivot
sve drugo postaje trivijalno i prestaje da te dotice gubeci na
znacaju.
eto
postao sam prava
uplakana baba, jebiga,
samo kukam nad svojom sudbinom a
upravo mi je stigla ova simpaticna sms
porukica u kojoj me
jedna zgodna crvenokosa riba poziva sutra na
vegetarijanski
rucak kod
sebe u
stanu. kaze da bi joj moje prisustvo
izuzetno prijalo i da je napisala jednu pricu i
da joj je potrebna necija
otvorena i iskrena
kritika. odgovorio sam joj da sam
opet odlutao u neku desetu dimenziju i da
nisam siguran koliko sam ovih dana
podesan za druzenje i knjizevnu kritiku. ali onda
je sa njene strane stigla jos jedna sms poruka u kojoj
su ukratko iznijeti svi vazni razlozi
zbog kojih bi trebalo da
se sutradan pojavim kod nje u
stanu.
i sad, da li cu biti toliko glup da je
odbijem ? da li sam toliki neprevazidjeni idiot ?
ah, naravno
da
nisam...
ima da se maksimalno uparadim tj. obrijem se i istusiram i onda
da se nacrtam ispred njenih vrata
tacno u 3. a vjerovatno cu ponijeti i flasu nekog
vina i
to...
mislim,
ja jesam emotivno zakrzljao covjek koji vuce teske posljedice iz djetinjstva i pati od
narkomanije
alkoholizma
homofobije
depresije
ali ipak
je u meni preostalo
nekoliko
zdravih
progresivnih
elementarno pravilno usmjerenih
trunki r-
azmisljanja.
TOCAK
imao sam dan ba-
s krcat
desavanjima : probudio sam se nekad oko 6 i
umio se i upalio komp i pustio CD Kill 'em all od Metallica-e i onda
odradio
90 sklekova u 3 serije od po 30 (nakon trece
serije proradila su mi crijeva pa sam bio primoran da
odlijepim stomak od parketa i preselim se u toalet), a zatim
da bih svoj organizam lisio prisutnih toksina
smuckao sam jedan energetski koktel od sljed-
ecih komponenti : pola litra tople vode, jedna
mala kasika meda, dvije kasike jabukovog
sirceta, jedna kasicica polena, 40 kapi
tinkture propolisa i isto toliko kapi tinkture
valerijane, 30 mililitara 99-o procentnog soka od
aloje, kesica od 5 gr. praska vitamina C i onda -
sve
popio. to cudo od napitka se poprilicno dimilo dok sam ga
prinosio ustima ali
sve u svemu
nije bilo lose,
kliznulo je niz moj ezofagus kao
zlatni
slap.
i tako,
tri vazna dogadjaja obiljezila su ovaj
11. novembar 2006. : prvo je bilo polaganje ispita na postdiplomskom, drugo je bilo
kupovanje prva dva albuma Omena,
a trece je
dejt sa devojkom koju sam upoznao na
Djoletovom derneku
.
polaganje ispita proslo je kako je
proslo i na njemu se ne bih
previse zadrzavao; jednostavno, ispit kao
ispit,
ponekad ga
ne p-
olozis a
ponekad
da.
ok, prisutna je trema ali
trema je
isto sto i
bol : ponekad te
sputava a
ponekad
oslobadja.
ipak, kupovina prva dva albuma Omena
zasluzuje nekoliko dodatnih
rijeci. kao sto i sami znate
Omen je bio americki hevi metal bend
koji je svoju muziku zasnivao na temeljima Mejdna i Metalike,
ali je u cijelu stvar unio i nesto jedinstveno svoje i
to je napravilo razliku i podiglo ih iznad
svakodnevne osrednje gomile slicnih bendova. sjecam se tog ludog
perioda 1992-1998 kada smo svi
ginuli za muziku, ja i moji jarani stedili bi
sedmicama pare samo da bi ih dali
tipu_koji_ide_u_BGD
da nam kupi neku origi-
nal kasetu
u SKC-u. nase trebe
su htjele da ih izvodimo po kaficima na sokove a
mi im odgovarali - ne, pijte vodu, ona je zdrava za organizam...
i tako bi neko od nas
kupio kasetu i ona bi poslije kruzila od ruke do ruke kao
ikona bogorodice, ili
bismo se zavukli u sobu nekog od nas i onda
je satima preslusavali zajedno, naculjenih usiju, ponovo i
ponovo, zakucani u
fanaticni krug oko
kasetofona, nazdravljajuci losom rakijom Satani i svim ostalim simbolima zla
koje svakodnevno drustvo negira.
jos uvijek se sjecam one noci kada sam cekao da
mi stigne original Roots Bloody Roots od Sepultura iz
BGD-a. Komsinica Danka je trebala da stigne ujutru i donese mi kasetu a
ja cijele noci nisam spavao. samo sam se tumbakao i
prevrtao po krevetu, cackao se i
balavio u jastuk cekajuci da svane. ustajao sam
nekoliko puta tokom noci i odlazio do WC-a da ga bacam, toliko sam
jebiga bio egzaltiran.
danas se
jednostavno
tako vise ne radi. niko vise
izuzev nekoliko probranih dezorjentisanih debila ne
gine za muziku. lijepo ode do prvog CD shopa
kupis MP3 disk sa cjelokupnim opusom Metalike ili
Manowara ili Raning Vajlda ili
sve sto ti treba daunloudujes sa Interneta.
MP3 format definitivno je srozao odnos
fanova
prema
muzici, isto tako kao sto su
hiperprodukcija i hiperambicija
sjebale
domacu knjizevnost...
i tako,
ceprkajuci jutros po policama sa CD-ima u Orionu nagazio sam na
taj komplet od prva dva albuma Omena
(„Battle Cry” i „Warning of Danger”) , upakovana u
zajednicku kartonsku, blistavo plastificiranu
omotnicu i
jednostavno nisam mogao da
odolim. odmah mi se pred ocima vratilo
ono staro suludo vrijeme kada smo
besani masturbirali u noci cekajuci kasete iz BGD-a ili
sjedili ispred svojih kasetofona
dok se kroz prostor prostirala
Muzika
cudna, topla, jedina, satanisticka, marginalna, dekadentna, nasa...
doduse,
cijena Omen kompleta nije bila nimalo naivna
ali
mogao sam to sebi da priustim,
obzirom da nisam vise
onaj besposlicar i narkoman otpadnik od drustva koji
cita Henrija Toroa i gladuje ganjajuci seme za dop od
jutra do
su-
tra.
a poslije
oko podneva
stigao je taj bijedni dejt sa curom sa
Djoletovog derneka.
okej, ne zelim da bjezim od
surove realnosti, u nekoliko posljednjih godina imam ozbiljan
problem da nadjem djevojku, a ne vidim sebe
kao nekog ko ce, umjesto da cmizdri nad svojom sudbinom,
prije otici u kafic, lokal ili diskoteku i
tamo naci sebi
nekog bliskog...
radije volim da se baskarim u ovoj stolici ispred
monitora sa nogama podignutim na
kauc, bez prisutnih aspiracija da se odatle mrdnem
dok kroz zvucnike dolazi poruka od Omena :
be my wench tonight,
oh, maiden so fair,
be my wench tonight,
pleasure is yours if you dare...
i tako, nemam djevojku i
djevojka
nema
mene...
a ovaj dan
nije
donio ocekivanu promjenu.
Nasli smo
se, guseci se od nerealnih ocekivanja, kod Bolera i zatim
otisli na pice i procunjali se naokolo ali
ubrzo je i njoj i meni postalo jasno da je
sve uzalud i
tako se citava stvar izduvala kao balon.
evo,
jos uvijek djelimicno drhtim na ivici kome
od katastrofalnog izlazka
ali
nije to nista neobicno
ionako se
posljednjih nekoliko dana moj duh nalazi u stanju neke
razuzdane melanholicne pripravnosti i
veceras
vracajuci se kuci
osamucen
polaganjem ispita
Omenom
izlaskom sa osobom zenskog
pola
itd.
provalio sam da sva ova beskrajno dugacka sranja sto ih
tipkam u Wordu 2003
nemaju nikakvog
smisla;
eto
opet sam otkrio
tocak.
imao sam dan ba-
s krcat
desavanjima : probudio sam se nekad oko 6 i
umio se i upalio komp i pustio CD Kill 'em all od Metallica-e i onda
odradio
90 sklekova u 3 serije od po 30 (nakon trece
serije proradila su mi crijeva pa sam bio primoran da
odlijepim stomak od parketa i preselim se u toalet), a zatim
da bih svoj organizam lisio prisutnih toksina
smuckao sam jedan energetski koktel od sljed-
ecih komponenti : pola litra tople vode, jedna
mala kasika meda, dvije kasike jabukovog
sirceta, jedna kasicica polena, 40 kapi
tinkture propolisa i isto toliko kapi tinkture
valerijane, 30 mililitara 99-o procentnog soka od
aloje, kesica od 5 gr. praska vitamina C i onda -
sve
popio. to cudo od napitka se poprilicno dimilo dok sam ga
prinosio ustima ali
sve u svemu
nije bilo lose,
kliznulo je niz moj ezofagus kao
zlatni
slap.
i tako,
tri vazna dogadjaja obiljezila su ovaj
11. novembar 2006. : prvo je bilo polaganje ispita na postdiplomskom, drugo je bilo
kupovanje prva dva albuma Omena,
a trece je
dejt sa devojkom koju sam upoznao na
Djoletovom derneku
.
polaganje ispita proslo je kako je
proslo i na njemu se ne bih
previse zadrzavao; jednostavno, ispit kao
ispit,
ponekad ga
ne p-
olozis a
ponekad
da.
ok, prisutna je trema ali
trema je
isto sto i
bol : ponekad te
sputava a
ponekad
oslobadja.
ipak, kupovina prva dva albuma Omena
zasluzuje nekoliko dodatnih
rijeci. kao sto i sami znate
Omen je bio americki hevi metal bend
koji je svoju muziku zasnivao na temeljima Mejdna i Metalike,
ali je u cijelu stvar unio i nesto jedinstveno svoje i
to je napravilo razliku i podiglo ih iznad
svakodnevne osrednje gomile slicnih bendova. sjecam se tog ludog
perioda 1992-1998 kada smo svi
ginuli za muziku, ja i moji jarani stedili bi
sedmicama pare samo da bi ih dali
tipu_koji_ide_u_BGD
da nam kupi neku origi-
nal kasetu
u SKC-u. nase trebe
su htjele da ih izvodimo po kaficima na sokove a
mi im odgovarali - ne, pijte vodu, ona je zdrava za organizam...
i tako bi neko od nas
kupio kasetu i ona bi poslije kruzila od ruke do ruke kao
ikona bogorodice, ili
bismo se zavukli u sobu nekog od nas i onda
je satima preslusavali zajedno, naculjenih usiju, ponovo i
ponovo, zakucani u
fanaticni krug oko
kasetofona, nazdravljajuci losom rakijom Satani i svim ostalim simbolima zla
koje svakodnevno drustvo negira.
jos uvijek se sjecam one noci kada sam cekao da
mi stigne original Roots Bloody Roots od Sepultura iz
BGD-a. Komsinica Danka je trebala da stigne ujutru i donese mi kasetu a
ja cijele noci nisam spavao. samo sam se tumbakao i
prevrtao po krevetu, cackao se i
balavio u jastuk cekajuci da svane. ustajao sam
nekoliko puta tokom noci i odlazio do WC-a da ga bacam, toliko sam
jebiga bio egzaltiran.
danas se
jednostavno
tako vise ne radi. niko vise
izuzev nekoliko probranih dezorjentisanih debila ne
gine za muziku. lijepo ode do prvog CD shopa
kupis MP3 disk sa cjelokupnim opusom Metalike ili
Manowara ili Raning Vajlda ili
sve sto ti treba daunloudujes sa Interneta.
MP3 format definitivno je srozao odnos
fanova
prema
muzici, isto tako kao sto su
hiperprodukcija i hiperambicija
sjebale
domacu knjizevnost...
i tako,
ceprkajuci jutros po policama sa CD-ima u Orionu nagazio sam na
taj komplet od prva dva albuma Omena
(„Battle Cry” i „Warning of Danger”) , upakovana u
zajednicku kartonsku, blistavo plastificiranu
omotnicu i
jednostavno nisam mogao da
odolim. odmah mi se pred ocima vratilo
ono staro suludo vrijeme kada smo
besani masturbirali u noci cekajuci kasete iz BGD-a ili
sjedili ispred svojih kasetofona
dok se kroz prostor prostirala
Muzika
cudna, topla, jedina, satanisticka, marginalna, dekadentna, nasa...
doduse,
cijena Omen kompleta nije bila nimalo naivna
ali
mogao sam to sebi da priustim,
obzirom da nisam vise
onaj besposlicar i narkoman otpadnik od drustva koji
cita Henrija Toroa i gladuje ganjajuci seme za dop od
jutra do
su-
tra.
a poslije
oko podneva
stigao je taj bijedni dejt sa curom sa
Djoletovog derneka.
okej, ne zelim da bjezim od
surove realnosti, u nekoliko posljednjih godina imam ozbiljan
problem da nadjem djevojku, a ne vidim sebe
kao nekog ko ce, umjesto da cmizdri nad svojom sudbinom,
prije otici u kafic, lokal ili diskoteku i
tamo naci sebi
nekog bliskog...
radije volim da se baskarim u ovoj stolici ispred
monitora sa nogama podignutim na
kauc, bez prisutnih aspiracija da se odatle mrdnem
dok kroz zvucnike dolazi poruka od Omena :
be my wench tonight,
oh, maiden so fair,
be my wench tonight,
pleasure is yours if you dare...
i tako, nemam djevojku i
djevojka
nema
mene...
a ovaj dan
nije
donio ocekivanu promjenu.
Nasli smo
se, guseci se od nerealnih ocekivanja, kod Bolera i zatim
otisli na pice i procunjali se naokolo ali
ubrzo je i njoj i meni postalo jasno da je
sve uzalud i
tako se citava stvar izduvala kao balon.
evo,
jos uvijek djelimicno drhtim na ivici kome
od katastrofalnog izlazka
ali
nije to nista neobicno
ionako se
posljednjih nekoliko dana moj duh nalazi u stanju neke
razuzdane melanholicne pripravnosti i
veceras
vracajuci se kuci
osamucen
polaganjem ispita
Omenom
izlaskom sa osobom zenskog
pola
itd.
provalio sam da sva ova beskrajno dugacka sranja sto ih
tipkam u Wordu 2003
nemaju nikakvog
smisla;
eto
opet sam otkrio
tocak.
KAZANOVA
Bila je to
vrlo prijatna
noc .
Sjedio sam ispred dragstora u glavnoj ulici i
cugao pivo na okolnim klupicama, a
onda mi je prisla
policijska
patrola.
"Dobro vece, gospodine", rekose.
"Dobro vece", rekoh (topao docek, nema sta.)
"Sta radite tu?"
"Eto, sjedim i pijem pivo u ovoj vedroj noci..."
"A zasto ne pijete pivo u nekom od
kafica?"
"Jednostavno, vise mi prija da
pijem pivo u vedroj noci
nego u nekom od
kafica. To, vjerujem, nije protiv
propisa..."
"Nije protiv propisa, ali
nije ni uobicajeno...
Molim vas, pokazite nam vasa
dokumenta..."
Izvadio sam licnu kartu i
pokazao
im
je.
Uzese
je i otvorise i
pocese da
citaju: maticni
broj, ime oca, zatim tacan datum mog
rodjenja itd. (eto, to je jedini nacin
da policijske patrole
iole steknu
stvarnu sliku o tebi...)
Onda su (rutinski dio posla)
preko toki-vokija
kontaktirali
centralu i trazili povratne
podatke oko toga da li sam
mozda osumnjicen... Medjutim posto
im je glas iz toki-vokija odgovorio da se V.M.
za sada ne nalazi na
listi onih koji su pregazili zakon,
vratili su mi
je.
"Izvolite vasa dokumenta."
"Hvala...", rekoh. (pomislio sam da je agoniji
kraj, ali ne - nisam bio u pravu)
"Molim vas, sada ispraznite sve
vase
dzepove", rekose.
"U redu", rekoh.
Ispraznio sam
sve
svoje
dzepove.
Bilo je tu par papirnatih maramica,
zatim
kljucevi od
stana,
upaljac, jos neke bezazlene sitnice,
plus - kurton...
Pojma nemam odakle se on tu stvorio. Mora da mi je
godinama
visio po dzepovima jakne izgubljen u tmini...
"Neka, neka, mladi uvijek moraju voditi racuna o
svojoj seksualnoj
higijeni...", rekose drotovi
kad ga vidjese. Nasmijase se...
Briljantni neki umovi...
"U redu, sada mozete vratiti vase
stvari u dzepove... i laku noc", rekose,
"Laku noc i vama... I ukoliko
u medjuvremenu postanem sumnjiv
uvijek me mozete
pronaci u Dobroslava Jevdjevica..."
Zatim
oni
odose.
Vracao sam stvar po
stvar natrag u
dzepove i mozgao:
Eto, ti momci u plavom samo banu ispred tebe,
istresu te iz gaca, a onda
odu da zlostavljaju
druge, ostavljajuci te
sa dubokim utiskom
krivice...
I tako sam
vracao
stvar po
stvar u
dzepove.
Naletio sam i na onaj
kurton. Bilo mi je nejasno
otkud
on tu i proucio ga pazljivije. Bio je umotan u neku
jeftinu plasticnu ambalazu prljavo plave
boje. Zemlja proizvodnje: republika
Ceska. Provalio sam i
datum
prestanka
vazenja: 1. januar 2002.
Tom sirotom druskanu
rok vazenja istekao je prije skoro tri godine...
Eto
to je,
danas moja
stvarna slika;
eto gdje sam stigao sa
svojom
pamecu i svojim umjecem u ovom
zivotu...
Mozda je
drotovima umjesto svake druge legitimacije
trebalo staviti na uvid ovaj
kurton, pomislih dok sam ga
(zlu ne trebalo)
trpao
natrag
u
dzep.
Zatim sam
sjeo i
iznova se
posvetio
svom
pivu.
Bila je to
vrlo prijatna
noc .
Sjedio sam ispred dragstora u glavnoj ulici i
cugao pivo na okolnim klupicama, a
onda mi je prisla
policijska
patrola.
"Dobro vece, gospodine", rekose.
"Dobro vece", rekoh (topao docek, nema sta.)
"Sta radite tu?"
"Eto, sjedim i pijem pivo u ovoj vedroj noci..."
"A zasto ne pijete pivo u nekom od
kafica?"
"Jednostavno, vise mi prija da
pijem pivo u vedroj noci
nego u nekom od
kafica. To, vjerujem, nije protiv
propisa..."
"Nije protiv propisa, ali
nije ni uobicajeno...
Molim vas, pokazite nam vasa
dokumenta..."
Izvadio sam licnu kartu i
pokazao
im
je.
Uzese
je i otvorise i
pocese da
citaju: maticni
broj, ime oca, zatim tacan datum mog
rodjenja itd. (eto, to je jedini nacin
da policijske patrole
iole steknu
stvarnu sliku o tebi...)
Onda su (rutinski dio posla)
preko toki-vokija
kontaktirali
centralu i trazili povratne
podatke oko toga da li sam
mozda osumnjicen... Medjutim posto
im je glas iz toki-vokija odgovorio da se V.M.
za sada ne nalazi na
listi onih koji su pregazili zakon,
vratili su mi
je.
"Izvolite vasa dokumenta."
"Hvala...", rekoh. (pomislio sam da je agoniji
kraj, ali ne - nisam bio u pravu)
"Molim vas, sada ispraznite sve
vase
dzepove", rekose.
"U redu", rekoh.
Ispraznio sam
sve
svoje
dzepove.
Bilo je tu par papirnatih maramica,
zatim
kljucevi od
stana,
upaljac, jos neke bezazlene sitnice,
plus - kurton...
Pojma nemam odakle se on tu stvorio. Mora da mi je
godinama
visio po dzepovima jakne izgubljen u tmini...
"Neka, neka, mladi uvijek moraju voditi racuna o
svojoj seksualnoj
higijeni...", rekose drotovi
kad ga vidjese. Nasmijase se...
Briljantni neki umovi...
"U redu, sada mozete vratiti vase
stvari u dzepove... i laku noc", rekose,
"Laku noc i vama... I ukoliko
u medjuvremenu postanem sumnjiv
uvijek me mozete
pronaci u Dobroslava Jevdjevica..."
Zatim
oni
odose.
Vracao sam stvar po
stvar natrag u
dzepove i mozgao:
Eto, ti momci u plavom samo banu ispred tebe,
istresu te iz gaca, a onda
odu da zlostavljaju
druge, ostavljajuci te
sa dubokim utiskom
krivice...
I tako sam
vracao
stvar po
stvar u
dzepove.
Naletio sam i na onaj
kurton. Bilo mi je nejasno
otkud
on tu i proucio ga pazljivije. Bio je umotan u neku
jeftinu plasticnu ambalazu prljavo plave
boje. Zemlja proizvodnje: republika
Ceska. Provalio sam i
datum
prestanka
vazenja: 1. januar 2002.
Tom sirotom druskanu
rok vazenja istekao je prije skoro tri godine...
Eto
to je,
danas moja
stvarna slika;
eto gdje sam stigao sa
svojom
pamecu i svojim umjecem u ovom
zivotu...
Mozda je
drotovima umjesto svake druge legitimacije
trebalo staviti na uvid ovaj
kurton, pomislih dok sam ga
(zlu ne trebalo)
trpao
natrag
u
dzep.
Zatim sam
sjeo i
iznova se
posvetio
svom
pivu.