Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest
Posted: Sat Feb 06, 2010 1:58 pm
Zbog sve agresivnije kampanje metadonskog lobija u Srbiji, post koji sam postavio na temi Supstitucija, kopiracu i na ove strane, sa zeljom da sto vise ljudi procita moje misljenje o ovom zlu.
Krenucu od pozadi. Normalno da punoletna osoba ima pravo da radi sta hoce. Tebi niko nije mogao da zabrani da krenes sa metadonskim odrazavanjem. Problem je samo sto ti kao narkoman nisi normalna osoba koja moze da rasudjuje sta je dobro a sta nije. Nisam ni ja to mogao kao narkoman, sreca pa mi metadon nije bio dostupan na neki duzi vremenski period, verovatno bih se i ja upecao. Ono sto ja ovde pisem, je ipak, misljenje nekog ko je sada sa druge strane ograde narkomanije. I mislim da mogu mnogo bolje da prosudjujem nego vi, koji ste i dalje bolesni.
Metadon za mene nije nista novo niti o njemu znam malo. Niti je nov za bilo koga, napravljen je pre 80 godina. I nije napravljen da bi bio lek za narkomaniju, tako da je glupost ako za njega kazemo da je lek za to. Naziv "lecenje odrzavanjem" je besmisao. Ili se lecis ili odrzavas. Odrzavanje je upotreba metadona, osmisljena pre 50 godina, sa nadom da ce se proizvesti svi oni efekti koje si ti naveo, smanjenje kriminala, smanjenje zaraze, povratak narkomana u normalan i drustveno prihvatljiv zivot....Problem je sto do toga nikada nije doslo, pa cak ni u onim drzavama koje su bile najliberalnije po pitanju metadona. Danas su oni koji se bave ovim problemom mnogo realniji i jasno im je da je metadon kapitulacija zvanicne medicine pred narkomanijom i imaju mnogo manja ocekivanja od supstitucijske terapije. Realnost i upotreba metadona u ove svrhe svih ovih godina pokazala je da mnogo rezultata nema. Cak ni u sferi smanjenja kriminala, sto bi nekako bilo i logicno. U cemu je problem? Narkomanija nije samo uzimanje droge, nego celokupni nacin zivota. Ako se i resi problem uzimanja ( u ovom slucaju heroina), ostaje mnogo drugih problema(sve druge psihoaktivne supstance, za pocetak) za koje zavisnik jednostavno nema kapaciteta sam da ih resi. Ti dobijes svoju dnevnu dozu i sistem posle bole uvo za tebe. Nema psihoterapije, nema pomoci u nalazenju posla, sam si sa svojom narkomanskom licnoscu. Tada u pricu ponovo ulaze sve droge a najcesce se vraca i heroin. Ono sto je najbitnije, ne postoji socijalizacija, ne postoji povratak u normalan zivot. Oni koji najbolje prodju, ostaju da vegetiraju kao biljke, koje se vremenom suse, i zahvalni su sto ih dnevna doza pokriva, bez potrebe da se dodaju. Takvih je i najmanje.
U zivotu sam upoznao puno ljudi na metadonu. I znam dobro o cemu pricam. U pocetku odrzavanja jos i postoji ona zabluda kako je sve super i kako sada zive mnogo bolje. Tada im je drago sto ne moraju da jure svaki dan za gudrom. Daju im divni ljudi u belom. Na zalost, ostaju isti u svemu drugom, pocinje da se vraca za onim dobro poznatim radom, za trenutkom kada igla ulazi u kozu...Polako pocinju da ulaze u stari zacarani krug. Alkohol, vutra, speed, koka...Znam mnoge koji su jos vise pukli, mislim na psihicko pucanje, bas u tom igranju sa svim i svacim. A ono sto je najbitnije, osobe na metadonu ostaju narkomani...Bez ikakve radosti, bez onoga sto su ocekivali od terapije metadonom, bez novog zivota o kome su mastali...A zelja za izlecenjem vremenom opada, sve je manje snage, godine prolaze i oni se mire svojim zombiranim stanjem.
To je metadon. I ja vas ne napadam i razumem zasto tako grcevito branite ovo sranje. Ali i svi koji jos nisu u tome, treba da cuju i drugacije misljenje, koje mozda nije najpametnije, ali je deo dvadesetogodisnjeg zivota u narkomaniji, sto s jedne, sto s druge strane. I nastavicu ovu pricu o metadonu, ovo je bilo malo na brzinu. Pozdrav svima i zelim vam sto pre da shvatite koliko je lepsi i kvalitetniji i srecniji zivot bez ikakvih droga.
Krenucu od pozadi. Normalno da punoletna osoba ima pravo da radi sta hoce. Tebi niko nije mogao da zabrani da krenes sa metadonskim odrazavanjem. Problem je samo sto ti kao narkoman nisi normalna osoba koja moze da rasudjuje sta je dobro a sta nije. Nisam ni ja to mogao kao narkoman, sreca pa mi metadon nije bio dostupan na neki duzi vremenski period, verovatno bih se i ja upecao. Ono sto ja ovde pisem, je ipak, misljenje nekog ko je sada sa druge strane ograde narkomanije. I mislim da mogu mnogo bolje da prosudjujem nego vi, koji ste i dalje bolesni.
Metadon za mene nije nista novo niti o njemu znam malo. Niti je nov za bilo koga, napravljen je pre 80 godina. I nije napravljen da bi bio lek za narkomaniju, tako da je glupost ako za njega kazemo da je lek za to. Naziv "lecenje odrzavanjem" je besmisao. Ili se lecis ili odrzavas. Odrzavanje je upotreba metadona, osmisljena pre 50 godina, sa nadom da ce se proizvesti svi oni efekti koje si ti naveo, smanjenje kriminala, smanjenje zaraze, povratak narkomana u normalan i drustveno prihvatljiv zivot....Problem je sto do toga nikada nije doslo, pa cak ni u onim drzavama koje su bile najliberalnije po pitanju metadona. Danas su oni koji se bave ovim problemom mnogo realniji i jasno im je da je metadon kapitulacija zvanicne medicine pred narkomanijom i imaju mnogo manja ocekivanja od supstitucijske terapije. Realnost i upotreba metadona u ove svrhe svih ovih godina pokazala je da mnogo rezultata nema. Cak ni u sferi smanjenja kriminala, sto bi nekako bilo i logicno. U cemu je problem? Narkomanija nije samo uzimanje droge, nego celokupni nacin zivota. Ako se i resi problem uzimanja ( u ovom slucaju heroina), ostaje mnogo drugih problema(sve druge psihoaktivne supstance, za pocetak) za koje zavisnik jednostavno nema kapaciteta sam da ih resi. Ti dobijes svoju dnevnu dozu i sistem posle bole uvo za tebe. Nema psihoterapije, nema pomoci u nalazenju posla, sam si sa svojom narkomanskom licnoscu. Tada u pricu ponovo ulaze sve droge a najcesce se vraca i heroin. Ono sto je najbitnije, ne postoji socijalizacija, ne postoji povratak u normalan zivot. Oni koji najbolje prodju, ostaju da vegetiraju kao biljke, koje se vremenom suse, i zahvalni su sto ih dnevna doza pokriva, bez potrebe da se dodaju. Takvih je i najmanje.
U zivotu sam upoznao puno ljudi na metadonu. I znam dobro o cemu pricam. U pocetku odrzavanja jos i postoji ona zabluda kako je sve super i kako sada zive mnogo bolje. Tada im je drago sto ne moraju da jure svaki dan za gudrom. Daju im divni ljudi u belom. Na zalost, ostaju isti u svemu drugom, pocinje da se vraca za onim dobro poznatim radom, za trenutkom kada igla ulazi u kozu...Polako pocinju da ulaze u stari zacarani krug. Alkohol, vutra, speed, koka...Znam mnoge koji su jos vise pukli, mislim na psihicko pucanje, bas u tom igranju sa svim i svacim. A ono sto je najbitnije, osobe na metadonu ostaju narkomani...Bez ikakve radosti, bez onoga sto su ocekivali od terapije metadonom, bez novog zivota o kome su mastali...A zelja za izlecenjem vremenom opada, sve je manje snage, godine prolaze i oni se mire svojim zombiranim stanjem.
To je metadon. I ja vas ne napadam i razumem zasto tako grcevito branite ovo sranje. Ali i svi koji jos nisu u tome, treba da cuju i drugacije misljenje, koje mozda nije najpametnije, ali je deo dvadesetogodisnjeg zivota u narkomaniji, sto s jedne, sto s druge strane. I nastavicu ovu pricu o metadonu, ovo je bilo malo na brzinu. Pozdrav svima i zelim vam sto pre da shvatite koliko je lepsi i kvalitetniji i srecniji zivot bez ikakvih droga.