Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Posted: Wed Mar 10, 2021 7:08 pm
[
forum.narkomanija.ba
https://forum.narkomanija.ba/
ma ne nisam te shvatio tako kako ti kazes nego kao osobu koja znas sta je ulica i da te ulica odgojila i da nisi mamina maza. mozda sam bio previse grub ali takav imam rijecnik i jebiga znam se posvadati uglavnom sam sa sobom i onda me sanela blokira i to je ovdje normaln da sam blokiran. cudo da me sanela pustila ovaj put ovako dugo.Akkasha Come Back wrote: ↑Wed Mar 10, 2021 7:32 pm Uuuuu...mnogo težak period. Zapravo, the very end.
Tad sam već uveliko pravila dela, često hapšena, poznata policiji, ma propala načisto. Zato su me i drukali, nisam više nikome trebala pa pokušavali sebi da skinu neka dela tako što će mene da nameštaju.
Da tad nisam otišla u zatvor, 99% bih bila mrtva. Ovako ili onako, ne verujem da bih overila (probala- probudila se), pištolj nisam imala niti ga sad imam, niti znam da pucam, možda malo čudno, ali eto. Ne volim ja ono "mafijanje" i onu glumu kao faca sam i to...Mada me Ličanin tako "video" kad sam objasnila tehniku "prvo se posvađaj" a istu tehniku on primenjuje haha, ja kad sam tek došla prvo što sam od njega čula je: da jedem govna, pa da pušim ku*ac i još nešto je bilo, samo do svađe nije došlo jer se ja nisam svađala, eto![]()
A nisam te razumela ono za "različite profile", nmg da skontam, prevedi![]()
ma ne napadam ja nikog nego imam takav rijecniki znamsve otprlik st si prosla jer smo istih godina samo sam ja otisao raditi nakom svega na brodove i to me cupa koliko toliko psihicki ali sad sam dobrano napravio zajebano sranje i sad ga jebi.Akkasha Come Back wrote: ↑Wed Mar 10, 2021 9:37 pm Ma OK Ličanine, sa mnom ne možeš da se posvađaš, mislim jedino ako TI hoćeš, što se mene tiče ja sa svima pričam, pa i sa razmaženim maminim mazama jer poznajem svakakve ljude i ako sam išta u životu naučila je to da ne osuđujem naročito ako veze nemam okolnosti.
Tebi previše smeta što je "neko ovde" kako ti kažeš "razmažen", a kako znaš da ja nisam bila?
Ja uopšte nisam "uličarka" (znam da me nisi hteo uvrediti nego bukvalno u nedostatku boljeg termina) nego sam bila odlična učenica i primerna osoba (zato i jeste tužno na šta sam spala i zatvor i kako se sve završilo i da živim bez ljudskog dodira u 4 zida itd) i posle srednje škole sam odmah počela raditi.
Zapravo i pre nego sam završila srednju.
Bitno u priči je da sam ja celu srednju prošla bez ikakve droge, ni trave akamoli nešto jače.
Radila sam kao kobila ni za šta, pljačkali me, obili stan, pozajmljivali od mene naivne i nikad vraćali itd.
I jedan rat, nema struje, nema da se jede, restrikcije, pa cepanje države, pa naknadno cepanje Crne Gore, pa bombardovanje, pa podstanar...
Sve to ja izdržim čista.
I onda, već zrela, sa 30 godina počnem raditi dop.
Pa onako, još uvek pod kontrolom.
Sa 31 nađem (slučajno se desilo) bogatog dečka, i navučem ga da bih preko njega ja imala. Zamisli koji sam smrad postala od naivne devojke sa školskim peticama.
Jebiga, svi ovde znaju koja bi mi alternativa bila sama da se snalazim.
Ali i dotle je, naravno, došlo.
Nebitno, nisam na "Ispovestima" mada od onda bih imala puno toga i reći.
Htela sam samo da istaknem da je razlika kad se već formirana ličnost (odrasla osoba) navuče, nego nego sa 15, jer ja znam šta je život pre dopa a onaj ko se navukao sa 15 jebiga ne zna.
Ne seća se.
MADA...ja definitivno nisam ista osoba koja sam bila pre dopa, ali takođe nisam ista osoba koja sam bila na dopu.
Nemam pojma šta sam sad ("Leptirica- vampirica") a jebA ga, barem mi ostao smisao za humor
![]()
![]()
Nemoj se samo ti zbog nečije površnosti i ograničenosti osetiti potcenjena ili omlovažena. Ti znaš svoje i šta te briga.
Zna se sta se jedino mora u zivotu, ali niko tom moranju ne zuri, cak i onaj koji to sam uradi, ne uradi to iz nekog hira, vec iz ocaja. Kad coveku dodju neke pozne godine, uvek misli "mogao bih jos makar malo".