Dragi moji virtualni prijatelji... Evo mene žive, zdrave i čiste. Tek sad to mogu reći a da ne slažem sebe ni vas.
Da počnem.
Kao što sam već pisala, znate da sam trebala ići u Sarajevo na detox, čekala sam da mi se srede neki papiri i zdravstveno osiguranje (pošto nemam potvrdu o redovnom školovanju, a nisam ni na biro a zapošljavanje prijavljena), onda sam kontala rebam pred komisiju, pa čekati da me zovnu...
Uglavnom, nije mi bilo do života sekunde jedne jedine na onaj način. Nisam htjela u komunu na suho, samo sam čekala da me zovnu.
I tog ponedjeljka 19.7. (na mamin rođendan) kao i obično-probudila se u 12 i 30, pa trka u centar na 7 heptanona, onda u apoteku i na šemu. Puknuta ko fosna vraćam se kući i legnem u krevet.
-Ana, Ana...
Trza me mama za ruku jer je valjda mislila da spavam.
-Šta je?
-Hajde se spremi, idemo pred komisiju.
-Kakvu bona komisiju, ko je zvao, čime ćemo u Sarajevo, stari je na poslu?
-Ana ne trebamo u Sarajevo, detox je uspostavljen u Mostaru u sklopu Psihijatrijske bolnice.
-Pa kako to nismo znali?
-Pa ne znam ni ja, ali sam sad saznala, hajde sine idemo.
-Hajmo.
(Oni u Centru za prevenciju i izvanbolničko drkanje se ušutili i ništa nisu govorili o tome. Sukob interesa. Dobivena je donacija od Alkaloida, a oni hep naplaćuju 5 maraka 20 mililitara. Ali nebitno sad to.)
I dođemo mi tamo, dočekaju nas dežurna doktorica i dvojica tehničara. Sad ja opet kontam treba čekati, kad dolazi stariji lik, glavni "medicinski brat".
-Ja sam *zaboravila sam kako se zove*.
-Ana, drago mi je.
-Ana, hoćeš li ležati?
Moram priznati da me je zatekao s tim pitanjem,pogledam u mamu, pa u njega.
-Jok neću, bezveze sam došla ovdje malo u ludaru na ekskurziju. Normala.
Vidim mami neugoda, ali ostali su skontali moj ironičan smisao za humor i poslali me na intenzivnu. Nisam imala ništa stvari, pa su mi moji tek za koji sat donijeli.
E sad, pokušavanje prikočavanja na infuziju i vađenja krvi neću opisivati jer je to bio masakr. Prva dva dana se ni ne sjećam,a onda je počelo malo i da boli. Ali OK, znala sam da mora tako. Ovaj detox bi opet mogla izdržati na trepavicama u usporedbi skidanja na suho sa hepa.
Ostala sam ukupno 25 dana, 7 dana na intenzivnoj a ostalo na otvorenom odjelu. Još je sve malo zbrkano i ne baš organizirano, ali ja sam zadovoljna, skinuli su me i boli me briga. Od terapije se daje Plivin tekući hep, Apaurin, Prazine, neke kapsule za spavanje, ako baš ne možeš spavati Nozinan ili Leponex, ako te baš boli možeš tražiti injekciju. Postoji radna terapija, grupna terapija, razgovori sa socijalnim radnikom,psihologomi psihijatrom (ni dan danas ne znam razliku), zajebancija... Uglavnom OK.
Ne mogu vjerovati da su me sa heptanona, koji sam pila od 30.1.2007. skinuli za SAMO 8 DANA!!! :prayer:
A sad ono najvažnije,uradila sam dosta pretraga.
Krv kaže da nemam nikakve hepatitise ni side, sve je u normali šećer masnoća ovo-ono, jedino što sam malokrvna, ali to ide od djetinjstva i ne znači ništa.
Urin je rekao da je samo malo zamućen, ali je dobar i on, kasnije se razbistrio.
Rengen pluća kaže da sam cijeli život provela na planini i udisala svježi zrak, šta je to pušenje heroina na foliju?
CT glave, piše "uredan".
Ultrazvuk reče da mi je želudac zdrav (ajoj jesam bila gladna), probavni trakt također (napokon normalna stolica),bubrezi ko duša samo malo spušteni (genetika valjda, i kod mame mi je tako), jetra ko u bebe-divna krasna, samo i ona malo spuštenija nego što je uobičajeno.
Kad su nalazi stigli glavna se sestra na viziti pred doktorima našalila, nešto u smislu "Šta ona radi ovdje, mirna, kulturna, a nalazi joj kao da drogu ni nacrtanu nije vidjela, da dijete slučajno nije zalutalo?"
Propisana terapija za kući mi je antidepresiv Zoloft 50 mg ujutroi Apaurin 10 mg navečer. Zoloft pijem čisto radi sprečavanja onih idiotskih promjena raspoloženja "čula sam pjesmu i sad se krivim, a za 15 minuta ću igrati remija i krepavati od smijeha." Apaurina sam u svojoj karijeri na koju sam ponosna, progutala jedan šleper,i zadnjih sam ga 7-8 dana u bolnici navečer pljuvala, ako da ono, stvarno hvala, ali ne hvala. Dobro spavam, hvala na pitanju.
I tako, šta da vam još kažem... Ja se osjećam sasvim dobro zasad, znam da će biti onih ŽNJ perioda, ali jebiga, tako to mora da bude. Neka dođu pa da ih sjebem. Neću ništa naglo da planiram ali također ništa nije isključeno. Znam sebe, mogu se vrlo lako, da izvinete, posrati na sve svoje rječi, planove i obećanja. Možda padnem sutra, prekosutra, za mjesec dana, ali brate znam da ga danas neću uzeti pa makar...
Pozdravljam vas sve i hvala vam na PP-ovima ovdje i na fejsu.
Također se izvinjavam što sam možda u zadnje vrijeme, pred polazak u bolnicu kenjala gluposti, stvarno se ne sjećam.
Tako,pa se čujemo i nadam se vidimo u Sarajevu na nekom sastanku.
Pozdrav iz kotline na plus 40. 8)
Ana.
