
Evo me,vratio se.
Bio sam nekih 20-ak dana na odmoru.Bilo je super!
Ja sam pravo dobro,hvala Bogu.Apsinencija i terapija je cvrsta i konstantna.
Ponekad sam znao pomisliti da stagniram,ali kada uporedim proslu godinu i slicne proslogodisnje dozivljaje mogu reci da sam puno napredovao.
Vec 2-3 mjeseca osjetim neko razvedravanje,neki problemi iz proslosti su mi mnogo jasniji i dosta toga mogu kontrolisati kada su emocije u pitanju.
U svakom slucaju treba ici korak po korak,lagano i strpljivo.Suboxonu ipak treba vremena,treba ovoj terapiji dati sansu,vjerovati u nju i uporedo traziti "zarista" problema i sa njima se suocavati.
Neki ce se problemi rjesiti i teret zbaciti,ali postoje i oni koji su konstantni i ne izbrisivi.U svakom slucaju ti problemi koji ostaju,ako se covjek sa njima suoci i o njima razgovara,postaju puno laksi i "svarljiviji" i vremenom covjek na njih "ogugla".Jednostavno te vise ne uznemiruju.Naucis da zivis sa tim.
Sto vrijeme vise odmice ja sve manje imam zelje da pisem.I ovo je vise da imam zapisano kako napredujem.Kontam da je to i normalno.Moja veza sa bolescu je samo ovaj forum i ujutro kada istopim terapiju.Dani mi prolaze kao i svakom drugom koji nema ovih problema.
Sve vas puno,puno pozdravljam!
