Ma ne, ja ne minimiziram nista, niciji trud, zelju ili volju, svejedno. Ne tjeram nikakav mak na konac jer bih onda izvukla mali milion stvari koje svi mi pisemo. Ne kacim se za gluposti Kato, nakacila sam se bila na ono jer me sokiralo na trenutak. I dalje mi smeta, odnosno smatram da ipak nisi trebala tako javno napisati kako i sta, ali ako nije javni link i to, vasa stvar, sta ja tu mogu.
Da, znam pricu o tvojoj kcerki,.. I ne volim tu pricu

(nemoj ovo shvatiti kao negativno, jednostvavno je ne volim sto nije happy end). Dakle zao mi je sto se vratila tome. I potpuno sam svjesna da je sve relativno, da je sve od danas do sutra. i sto je najzalosnije, to mi govori da nikada necu biti sigurna, da nikada necu opusteno i srecno reci da smo se rijesili toga. Cijela ova borba ostaje sa pobjedama i porazima, ali nikada sa konacnom bitkom i konacnim ishodom.
To sam htjela da cujem, to o podrsci. Dokle, koliko,.. Kada. Nisam sigurna da mu u svemu mogu pruziti podrsku. naravno da mogu u svim finim stvarima, u svemu sto mu cini dobro,.. I naravno da cu biti tu i ako , ne daj Boze, padne... Ali pitam se, ako padne, da li opet tako lako pruziti ruku, ili ga pustiti da dotakne to dno? A ja mislim da ga ne mogu pustiti, dokle god je u mojoj moci, da dodirne patos. Jer vidis, ti ga Kato za 26 - 30 godina nisi dotakla da bi ti se sve zgadilo. Ok, jesi sada, i jeste mi to negdje promaklo, ali potrudicu se da se vratim na to.
Hvala vam