Forum za podršku u oporavku

Piši drugar čitamo.

Ja sam imao svoj mir,tako da bih se prvo ja podmirio(da mogu funcionisati),i tad sam bio jedan od dobrih roditelja ili muzeva.M. sam priznao da dobijam terapiju,metadon,tako da smo zivili u nadi da cu se jednog dana i toga proci.Jer ovdje, a i dole mislim,ako dobivas metadon i ne zloupotrebljavas ga,da mozes normalno da zivis, radis,tj.ko i svaki drugi normalni gradjanin koji mozda ima problema sa srcom, pa eto mora da uzima neki lijek.Naravno razlika je i u tome da taj ko uzima za srce nesto nije kriv za svoju bolest, a narkoman jeste,ali to je vec druga tema.
Redovno sam uzimao djecu(jer je M puno radila)a poslije sam i ja poceo nestom da radim.Stan sam sredio,tj sve sto mi je trebalo tad brzo nabavio,nesto novo, a nesto polovno ali jeftino to je ovdje lako.Priznajem ,bilo je recidiva, ali sam prvi put,krenuo u ozbiljniju borbu.Jer do sad me je stvarno ono bolio k..... za mene...I to sto sam danas ziv mogu samo zahvaliti onim za kojim sam imao volje da zivim a bogami i veliku odgovornost.Ja sam imao super djetinjstvo(vudd nisu svi narkomani kosto ti kazes iz razjebani porodica),tako da hocu da i moja djeca,imaju prvenstveno ljubav da bi dobili samopouzdanje,i naravno i veliko povjerenje izgraditi.Da ne bih danas sutra morale prolaziti kroz sta sam ja prolazio.
Mada sam na 8 mili. uspio sam par mjeseci stvarno da to bude samo metadon.Mada je ovdje bez ikakve pomoci,na svakom cosku diler,a ti imas uvijek u djepu tih 10e.stvarno tesko ali dok covjek ne pocne i malo sebe da voli, nema od lijecenja nista.
To je bar moje misljenje

eh da ne sih samo tog pado jel bolj moj drug vudd

Nevezano za mene i moju ispovjest,isto tako sam ubijedjen
da oni narkomani.koji su se vjeri okrenuli,( bar pola ko dopu) da ti imaju sigurno puno ,puno,vece sanse za ali stvarno dozivotnu apstinenciju.Ko sto kaze sale ex
" samo za celi zivit"
Samo sasa , kako nama drugima koji isto vjerujemo u svevisnju silu ili boga(bog jedan),da udje taka silna i iznenadna vjera,ali ono samo kako terba biti.Mislim zar ne bih sve i jedan narkoman, a skoro svi vjeruju u boga,ne bih bilo lakse kad ( tu mislim i na sebe)krenuti tim nekim vjernickim zivotom jer kako ja vidim i ovdje u njemackoj,to su najsretniji, i u dusi najmirniji ljudi
Pozdrav, pa kazete sta mislite o tom ili serem
eh da bez potpisa ne bih samo tog topa

vudd nisu svi narkomani kosto ti kazes iz razjebani porodica)

Gdje sam napisao da su svi narkomani?

....eh da ne sih samo tog pado jel bolj moj drug vudd

Mani se vudda,ne kontas ga sekunde...

eh da bez potpisa ne bih samo tog topa

Kontam te i misli da si jedan zeski pacijent,ali isto tako pozitivac,o vdje si ti mene poceo zajebavat.
Svako dobro jarane.

berliner wrote:Kontam te i misli da si jedan zeski pacijent,ali isto tako pozitivac,o vdje si ti mene poceo zajebavat.
Svako dobro jarane.

Sad mi nije jasno, jesam li ''teski'', ''zesci'' ili ''zenski'' pacijent?
Nisam te zajebavao,samo rekao sta mislim...

ja stvarno mislio ti ces napisati nesto onom mom predzadnjem postu.
interesuje me sta ti mislis, ati sa 38 kuka se tu prepucavas sa mnom isto tako 38 kuka zajedni 76.
Da bolan razmisli loma.

Koji predzadnji post?Sta 38 i 38 je 76?Ja tebe jarane nista ne kontam

38 godina ti (oder was) a i ja tako a sto se posta tice procitaj ono o Vjeri,pa napisi svoje misljenje?

Puno sreće u oporavku Berliner,nismo postali ni narkomani za jedan dan pa ni oporavak neće ići tako brzo kao što želimo ili smo planirali.Meni je isto 38,mnogo godina dopa iza ali i nepune tri čistoće.Mogu ti reći da dok nisam radikalno počeo da mjenjam sebe uvjek je bilo recidiva,uvjek je neko drugi bio kriv.Iskreno ako želiš porodicu onda živi i nemoj uzimati ma šta se desilo.Ukoliko odabereš drogiranje,pusti porodicu da živi,idi pa se drogiraj.Meni je lično vjera pomogla da ostanem čist,ali ne vjera u Boga već da mi nema života u drogiranju,vjera da uništavam sve i svakoga do koga mi je stalo.U pravu si kada kažeš da je za nas kasno ali možemo mnogo toga da pružimo onima koje volimo i to samo ako smo čisti.Zar ne misliš na kraju krajeva da smo im toliko dužni i da oni to i zaslužuju?