Najzad sam te provalio.



klara60 wrote:U pravu si ti Sasa da treba mnogo vise, ali ja i pruzam dosta toga tj. radimo na izgradnji licnosti, pokusavamo pronaci uzroke za sve, samo te neke stvari sporo idu, a neke brze. Kad gledam sa optimizmom samo se vratim mislima, na primjer tri mjeseca unazad,dva, pa i 15 dana i vidim veliki napredak, a opet kad me uhvati pesimizam onda strepim, uhvati me neki grc....ali uhvatim vazduha, stabilizujem se,prikupim snagu i idem dalje. Sto se tice doktora ima ona doktora u nasem gradu, kome povremeno ide i tog svog glavnog u drugom gradu kome idemo mjesecno. I mi oko nje se trudimo da izigravamo ili imitiramo doktore, analiziramo s njom neke postupke, uopste dogadjaje,zivotne situacije i sl. Sto se tice samopovrijedjivanja ,ona je Ana lagala na pocetku za hepatitis da je od konzerve, dok nije priznala za iglu i nije to cinila od maja. Svakako da cemo o tome popricati sa njenim doktorom...Namjerno pisem i ove ruzne i teske trenutke "kucne komune" da bi bili nekome drugom za primjer. Da je tesko-jeste i te kako, ali ja sam bila svjesna ovoga kad sam se odlucila za ovakav vid komune. Ovako radimo ujedno i neku vrstu resocijalizacije, stalno nam je pod kontrolom, usmjeravamo je ka pravim vrijednostima i sl...Jedno sam naucila u ovome-ne smije se nista planirati dugorocno, nego dan za danom, step by step...treba biti spreman na sve, obazriv,ali i nenaporan, strpljiv, tolerantan ali i ostrouman.....Evo jos ne mozemo da pronadjemo uzrok tog incidenta...mozda jedino povezati sa F 60-impulsivno ponasanje-kada se radi nesto bez razmisljanja o poslijedicama...Njoj se spavalo, nije djelovala jedna tableta,daj jos jednu, zamaglilo joj se i vjerovatno se probudila stara zelja i.....Valjda ce biti bolje...Hvala na komentarima
OK-u pravu s skroz, zato i pisem ovdje da bi me neko ispravio, uputio na pravi put. Ljekaru idemo ove sedmice u nasem gradu (malo zeza adminstracija, protolkoli,najeve i sl.ali odradit cemo i to), a osim toga ici cemo i onom u drugom gradu.Buni cinjenica sto je ona sada OK i sto trvdi da ne zna sta joj je bili,te da je stid svega, ali bas to ljekari moraju da otkriju i protumace, a ne mi laici. Sto se tice NA-na zalost toga nemamo ovdje. A sto se tice tih tableta za spavanje (i to cu popricati sa ljekarom) evo ona trenutno funkcionise i bez njih (opet laicko misljenje,zar ne?), tj.ne vidimo neku veliku potrebu za njima. Ipak imam ja njih u rezervi,za svaki slucaj. Ocjena njenih ljekara, izmedju ostalog je da je ona u narkomaniju krenula iz hira, da bude "cool", pokusavala je i u tome da bude koliko toliko umjerena jer tvrdi da nikada nije uzimala vise od 1/4 grama, otprilike vikendom, ali ona je uzela iglu i ona je uzimala, pa koliko god to bilo i to svakako nije neka olaksavajuca okolnost, jer kao sto neko rece "Ne moze se biti malo trudan,malo mrtav i malo narkoman)...Lijekari tvrde da je terapija koju uzima (Asentra 75 mg. i Sanval 5-10 mg.mala i dovoljna za nju),a taj njen ljekar ju je davno upozorio da su tablete samo "staklena staka kojom se podupire dok ne ojaca svoju volju, ta da je ona razmazena i kao vidi spas u njima"...Idemo ljekaru ,sto prije i bez obzira sto je stanje sada OK. Hvala!klara60 wrote:Malo mi je nejasno, Vasa kcerka je popila dvije table tableta za spavanje i Vi ste joj ih sjutradan ukinuli. Zar to nije posao ljekara i zasto je odmah niste poveli njemu? Zar treba tako olako da pripisujemo recidive, pokusaje samoubistva ili nesto trece, "normalnoj" reakciji u odrzavanju apstinencije? Klaro, ne zamjerite, ali kao i svi ovdje, i ja mislim da je pomoc doktora u rjesavanju problema Vase kcerke neophodna! Vi svemu ovome pristupate, i mozete pristupiti, SAMO kao Majka!
Sanela je objavila sjajan tekst o bolesti suzavisnosti, valja ga procitati!!!
Moj brat apstinira 15 mjeseci i hvala Bogu, sve ide kako treba! I u pravu ste, moramo zivjeti Korak po Korak, moja porodica i ja to i radimo. Ali, vjerujte, to nismo naucili sami, analiziranjem nasih licnosti, postupaka... vec uz pomoc ljekara i program AN!
Prije toga, bezbroj puta smo pokusavali sami jer smo vjerovali bratu da mozemo bez icije pomoci... Da njemu treba "samo malo vremena"...
Podjite ljekaru, ne cekajte kraj mjeseca!
Iskren pozdrav!