Forum za podršku u oporavku

Ok...prvo malo me zbunjuju ove pahuljice...pa se zagledam......heheh
ok-sada-to o cemu ti pricas je moj zivot prije dopa. U tome je razlika...sto ti taj drugi dio ne mozes hvala bogu....da shvatis-jer je ne moguce dok ti se to ne desi. A i tada je sok. Sve se promjeni. Ja sam svojoj mami sve govorila takodje....I da sam pocela pusiti, i da sam uzela antibebi pilule, i da imam momka, i da sam ukrala nesto...i sve.....
Ali onda je dosao dop....i ja sam otisla u neki drugi svijet-ne mislim na fin nacin. Nego-to vishe nisam bila ja. To je cinjenica. Nije ni prave se...nije ni ovo i ono ....DOP MJENJA LJUDE IZ DNA DUSE-tek kad se skines vidis kako si lud bio..a do tada-ma ne bi vjerovao nikome kad ti to kaze. No-poenta je da...upala sam u neki svijet tajni. Sve se promjenilo. ZNala sam da radim nesto sto ne valja(ocigledno) i znala sam da ce to povrijesiti moje ...pa sam se krila. I krila...i krijuci upadala sve dublje u taj neki lazni svijet. Na kraju ni sama nisam znala sta je istina. Ali tada je vec bilo kasno. No kad je moja mama otisla u SA sa sekom-to ljeto ja sam odlucila da se skinem dok se ona vrati kako bi sve bilo ok. Znaci tata je radio drugu...ja sam sama bila kuci...Mnogi bi dernek napravili i drogirali se do besvijesti. Ne ...ja sam se prijavila na metadonsku kliniku.. htjela sam da to sve bude gotovo dok se ona vrati. I ok skoro da sam uspjela. Imala sam M za 6 dana....otisla sam van grada...skinula se s dopa...sve ok. Vratim se 7 dan-nije bas dobro-klinika zatvorena....i ko sta-ja po dop. Poenta moje price je da nije isto prije i poslije dopa...dva razlicita svijeta...Ne moze se ni porediti. Kad se mama vratila....natjerala me da joj kazem sve-i rekla sam joj... SVEEEEE!!! sve sam joj rekla. Osjecala sam se kao da cu da umrem u svakom momentu...sto od stida sto od straha sto od njenog pogleda(punog necega....ne znam ni sama cega). Ja svoje roditelje uzasno postujem. To je bilo nesto sto ni sama od sebe nisam ocekivala. Razocaranje-totalno. U sebe...Htjela sam da me zemlja proguta. Nisam ni gledala mamu u oci dok sam joj sve pricala. ALi znala sam da je to nesto sto moram uraditi. Nisam htjela. Samo zato sto nisam zelila da ih povrijedim i mislila sam da se sama mogu izvuci. Zaista sam vjerovala u to. Medjutim...nisam mogla. Povrijedila sam ih svakako....ko da oni ne vide da im se nesto desava s djetetom koje je do tada bilo sasvim ok. Osjecaj krivice i grize savjesti ce biti sa mnom do kraja zivota. Ne kazem ja to samo da kazem. To su moji roditelji...i ja sam ih razocarala i sjebala...Ali moram ici dalje. Moram uspjeti. Pruzili su mi ruku kad sam bila u govnima do glave....zasto je i sada to tako tesko kad sam samo jednom nogom u njima?
Znam da ide sporo...znam. ALi bolje da ide sporo nego nikako. Necu da se guram...ne previse. ne smijem-bojim se. Bojim se prokletih racuna...bojim se ponovnog pada....bojim se. I tu kritike ni najmanje ne pomazu. Uz mene jesu...ne kazem. Ali malo vise strpljenja i razumjevanja je sve sto trazim. Nista vise. Ni ovo ni ono....samo malo vishe toga.
Ja covjece svakoga razumijem....takva sam. Kao savjetnica sam pomogla milionima ali eto sebi ne mogu... I zato trazim roditeljsko razumjevanje...Da kad kazem-e kontala sam ici u skolu tu i tu,.....ili otici tu i tu....da oni ne kazu -ahh opet sanjas....i ti itvoji planovi. Pa kako i da se ostvare kad niko ne vjeruje u njih????????? Kako bilo sta da se desi kad niko ne vjeruje u mene????? Kazem ustedicu pare do tada za to i to...ma daj ne sanjaj. C"MON!!!! samo malo vjere....
zar stvarno nemate ni malo? Jel stvarno mislite da sam debil i da necu nikada nista ostvariti? Kako mozete to i pomisliti? Vjerujte u mene. Znate sta sve mogu i za sta sam sve sposobna...Samo polako. Jedno po jedno.
Nisam jos uvijek ok...zelim biti ok vise nego ista....ali nisam. Osjetim to. I nije fin osjecaj...
zamislite ...osjecate se kao da ste pali s marsa....glupo...jadno...bez vjere u sebe....Sa tako malo snage....-sve to znajuci da mozes 10000 puta vishe i bolje???? I moras se zadovoljiti s tim...inace ode sve....moram se zadovoljiti s tim sto sam danas slozila svu robu, pospremila kucu, nazvala neki broj....to je uspjeh. Iako je morbidno i jadno da je to uspjeh uspjeh je. SVaki dan bez dopa je uspijeh.
Pisala sam vec o svemu tome....
Na Ispovijestima bivse ovisnice-kao Malena.
eto...
volila bih da Spirit i Buba Mara nesto kazu.....

Znam Luno,
drago mi je da si mi pojasnila, jer stvarno , koliko god vam se cini da vas ne shvatamo, mi u stvari jos vise ne shvatamo, .. Ja barem priznajem da nemam blage veze kako se moze postati ovisnik o necemu sto je ruzno. Stvarno ne znam ni kako vas to vuce , ni zasto. I morate i vi shvatiti da smo mi suovisnici, koji nismo imali veze sa drogom, pravo glupi za te stvari. Mi znamo da je to bolest, ali samo na papiru mi to znamo. Eto vidis, mi prihvatimo, boricemo se za vas,.. ali ne mozemo prihvatiti da vama upravlja droga, nego prvi vas kiks okarakterisemo kao da ste nas izigrali, a poenta je da je droga opet izigrala vas. Mi to kazemo da shvatamo, ali eto.
Vasu gresku ne pripisujemo bolesti (da niste mogli odbiti drogu i sl. pa ste uzeli iako ste obecali da necete), nego vas gledamo tim jadnim pogledom koji toliko mrzite, ili placemo - jos gore, ili se izvicemo i smatramo da ste nam to nesto namjerno ponovo uradili. E to je problem.
Ali vidi, kako u takvoj situaciji da reagujemo. Koja reakcija sem te tri je moguca, kako. Lako je biti smiren kada je u pitanju neka treca osoba, ali kako biti smiren kada volis tu osobu.
Mi, suovisnici , cim se spomene droga vidimo smrt, sidu, hepatitis, krizu,...
Za nas je to nesto poput kuge. Ne znam kako da ti objasnim.
Pokusaj se sjetiti da li si kao mladja, zivot prije droge, vidjala narkomane i kako si reagovala, sta si komentarisala naglas ili u svojo glavi, sta su oni tada bili za tebe,...
Napisi mi to molim te, ako jesi.
U nase drustvo (mozda sam imala oko 16-17) je dolazio jedan stariji (tada je imao oko 35-40) narkoman, i sjedio bi sa nama i pricao nam. Mi smo ga sa zanimanjem slusali. I vjecito, uvijek nam je govorio da nikada, ama bas nikada ne smijemo probati nista jace od trave . Znao je da oni deckici puse ponekad, mi vrlo, vrlo rijetko, eventualno ako je Nova god. ili vazan dernek. I ja sam ga ozbiljno shvatila, pazljivo ga slusala, znao bi doci i kada ima krize i plakati. Tad mi ga je bilo zao. Svi bismo samo sjedili i sutjeli. Iz mog drusta niko nije uplovio u te vode, ali cijeli kvart gotovo da jeste. I neki dan prijateljica i ja se sjecamo toga i ona kaze;"Jebote koliko im je onaj B,..... trubio da je to uzas, koliko puta su ga vidjeli da se grci i place, ... I svi zaglavise. Kako? I jos svi govorili jebote da ne bi nikada, stvarno je to ubistvo, fuj,.. i eto, opet."
Dobro svi su to mislim uzeli da probaju, ali im je ovaj jadnicak govorio da ne smiju ni probati, ma samo sto im nije crtao kako svi tako krenu,...
E to ne kontam. Jer ja sam ga stvarno ozbiljno i doslovno shvatila. A i da nisam, ne znam.
Stvarno me interesuje, ako nekome nije mrkso da napise, da li je to zaista prvi put iz dosade, ono dosadila ti trava pa slabo djeluje, pa cuo ima nesto bolje i sl. I ako je neko poslije prvog puta uzimanja vidio da je predobro, kako ga odmah nije bilo strah da je bas to navlaka, ili ako nije bilo bas nesto, zasto je uzeo i drugi put.

Eto ljudi, ljubim vas, sretan Bozica svima koji slave.

P.S I svi ste u pravu sto se tice para, bas mi se desila sl. situacija neki dan, i strogo sam naglasila mami da ne smije ni pitati odredjenu osobu zna li nesto o tome, jer nas je zaista bila puna kuca, gosti,.. psi, djeca, mozda se samo zagubilo. I da budem iskrena, ni sekunde nisam ni posumnjala na tu osobu ali sam naglasila mami jer bas ona ima taj obicaj da odmah pita koga ne treba. Tu ste potpuno u pravu. Hvala, nekako ste mi dali znak tim postovima, da sam ispravno postupila.
Ljubim vas

Koliko vidim sve ove teme bi se mogle skupiti u jednu ili dve,a suovisnici i nisu nešto naročito aktivni, nažalost! Ne vredi razbijati uzalud glavu i pokušavati shvatiti zašto i kako se desi taj prvi put!? Kada se on već desi, onda ni malo nije važno na koji način, jer razloga i načina ima koliko i narkomana. Ja sam uverena da je to nekome sudbinski predodređeno i da nikako nije mogao da izbegne.Dinela, to što sam bila narkomanka i pre rođenja dece, nije mi ni u čemu pomoglo, kao što mi ni sada ne pomaže. Mogu reći samo jedno, da su moja deca u celu priču (jedna kao ovisnik, a druga kao suovisnik sa tendencijom da postane isto) uletela iako su znala sve posledice i sve ono ružno što donosi droga. Znači one su jedine koje zaista iz gluposti uleću u to, ali ja i dalje tako ne mislim. Znaš li zašto? Zato jer je droga unutrašnji doživljaj i niko ti rečima ne može objasniti šta oseća, dokle god sam ne probaš, a onog momenta kada si probao, postoji samo taj put (jednom) ili i drugi kojim već koračaš ka narkomaniji. Ni malo mi moja narkomanija ne pomaže u tome da shvatim svoju ćerku, veruj mi, baš suprotno! Ali mi zato pomažu neke druge stvari i druga shvatanja.
Baš iz Luninog primera je očigledno, a tu je i moj takođe, kako roditelji ne mogu da shvate dečiju psihu i kako neće nikada priznati da su deca bila povređena bilo čime ( pa, mi smo želeli najbolje), čak i ako se to desi, reći ćemo da je to izgovor za prikrivanje sopstvenih grešaka! Moja majka ne priznaje svoju grešku,a mene ta greška boli već preko trideset godina, da me nije povredila, ne bih uporno patila zbog toga. Ja sada to isto radim sa Sandrom. Prihvatila sam krivicu na sebe, ali evo, vama ću reći, ne potpuno iskreno! Dala sam joj za pravo, a onda pokušala da joj objasnim da je sve pogrešno shvatila, da se nije tako dogodilo, nije trebalo da je zaboli! U dubini duše shvatam da je nju sve to bolelo, ma šta ja rekla, vreme ne može da se vrati, rane mogu da zacele ali ne i da nestanu, jer je sve to dovelo do onog famoznog "prvog puta" koji nije smeo da se desi! I opet ću da mislim da je greška negde tamo, na drugoj strani,a da je njena priča samo izgovor za ono što je činila! Sa druge strane, obe smo u međuvremenu sazrele dovoljno, da veoma cenim neke njene osobine, koje je zadržala i pored svega što joj se desilo u životu. Nikada kraja greškama, ali evo ovde se bar može naćidosta poučnih primera, tako da se greške ne trebaju ponavljati. Ovo je škola života , kratak dopunski kurs, iz kojeg može dosta toga da se nauči.
I još nešto: potpuno shvatam Lunu! U mojim tekstovima pronalazi deo sebe, ali ne kao narkomana, već kao deteta koje je povređeno, a da mu niko nije verovao da to boli!

Katarina, kako god da okrenes, iz kojeg god ugla da sagledas sve tvoje postove namjenjene nama, cistim suovisnicima, poenta je da mi ne znamo, da smo krivi iako ne priznajemo, da si ti i ovisnik i suovisnik i jedina razumijes kako jednom guzom na dvije stolice .
Nije to bas tako.

Svi u zivotu grijese, pa tako i roditelji prema djeci, ali nisu sva djeca ovisnici.
Zelim reci da se slazemo da postoji mali milion razloga. Valjda si shvatila da to svo vrijeme pokusavam reci. Dakle , postoji dovoljno razloga da se djeca osjecaju tuzno, ali samo jedan da probaju heroin. A to je radoznalost i trenutak slabosti.

Draga Kato, nemoj se ljutiti, ali mislim da bi ti, koja najvise znas o drogama na ovom forumu, trebala na neke stvari gledati iz drugacije perspektive. Inace kakav primjer pruzas djeci, koja ne znaju sta je droga i posjete ovaj forum. "Ah draga djeco, povrijedjeni ste, roditelji vam ne pruzaju dovoljno ljubavi, podrske, dragi moji, jedini izlaz koji vam preostaje je H." Tako to meni izgleda.
Mozda i nisi to zeljela reci, ali tako tvoji postovi, kada se zaokruze, dobiju cudan format.
I kazes kada jednom probas, to moze biti samo tada, a poslije nema spasa. To je za mene demoralisanje onih, koji upravo u ovom trenutku krecu na jedan novi, bolji put, i koji podrsku traze na forumu. Nadam se da ce svi oni, koji su zakoracili tim putem - uzeti karte bez povratka. Ja vam zelim svu srecu, i nije da se ne moze, MOZE SE. Svi smo imali priliku upoznati Mustafu na ovom forumu i u njemu vidjeti snagu,.. Ja mu zelim najbolje, a i svima vama koji zelite sebi dobro.

A to sto sam rekla da si prvo iz narkomanskih voda presla u roditeljske,... Nisam time mislila da bolje mozes shvatiti svoju kcerku. Time sam mislila bas to sto sam rekla. Shvatices !

A to sto sam pitala kojim ocima su gledali narkomane prije svog ulaska u taj svijet - mislim da je to veoma vazno. Zelim da ponovo, barem na sekundu pogledaju tim istim pogledom, makar u sjecanju. Da zakorace u sebe prije heroina, duboko, iskreno, i da ponovo pogledaju kao sto su vidjeli nekada. Samo na trenutak.

Tvoju ispovijest Katarina sam procitala, i nisam ostavila svoj komentar. Vidjela sam da se komentari svode na ono "CARICA SI", "LEGENDO", "KRALJICA SI, ZAKON. VOLIO BIH TE UPOZNATI,....." i sl. Nisam htjela da kontriram svim tim izljevima njeznosti. Ali mi je bilo zao sto ti se djeca dive, sto misle da si jaka,... Sto ih odusevljavaju tvoje akcije. Efekat je trebao biti suprotan da bi prica uspjela kao poucna. Trebali su pomisliti "Koje sranje, jadna Katarina da hoce jednog dana uspjeti. Jao kako heroin unisti divnu djevojku. " Ali nisu to moja Kato vidjeli i to mi je zao. Zato bih voljela procitati tvoju ispovjest onoga trenutka kada je pocnes pisati cista, barem godinu dana. Mislim da bi ona tek tada dobila svoj smisao. Svoju jacinu i snagu. Ovako su to slova na papiru kao i milion drugih. A ja sam zaista procitala mnogo, i nisam procitala jos nista.

Zao mi je zbog tebe Katarina, ovim sam ti samo zeljela reci da moras , ti kao zrelija, pokusati pomoci ovim mladim ljudima ovdje. Ne podrzavati ih u tome kako ih niko ne razumije. Kako se ne moze razumjeti njihovo stanje. Tako ih samo otudjujes od roditelja koji zive za njih, koji umiru za njih. Pa i ti imas djecu.
Pomozi da bi ti se pomoglo.

Saljem vam svima puno, puno pozdrava i zelja za narednu godinu. Meni je bila teska, nadam se da ce nam ova svima biti bolja i molim Boga da ne bude gora.
Ljubim vas.

P.S. Zaista se nekako prorijedili postovi, ima li nas ? Tu smo !

respekt dinela, svaka cast. inace uzivam u tvojim postovima

dinela... to sto si napisala o sjecanju na pocetak i to....
ja sam vec pisala o tome ako zelis procitaj-na ispovijestima-pod ispovijesti bivse ovisnice..... bas sam pisala o tom samom pocetku.

Pa sta mislis sta me je inspirisalo da postavim svima takvo pitanje? TI i tvoj prvi susret !
Drago mi je da si tu !
Cuvaj mi se zenska .

Oprosti Luna, pogrijesila sam. Tek sada citam tvoju ispovijest, ali opet i nisam pogrijesila. Mislila sam na onaj trenutak kada si gledala djevojku u krizi, u ulazu. To me inspirisalo.
Vracam se na tvoju ispovijest,.. A bas sam se cudila zasto nema tvoje. Nisam znala.

Pisi, pusa.

ne znaju mnogi .. ja sam to pisala na starom forumu... I onda sta ja znam svasta se nesto izdesavalo..
ti si mislila na ukradeno djetinjstvo zapravo....
valjda je to sve svakako povezano...
pozdrav

hvala Dinela....

vidjela sam spirit ...bila je tu neki dan-ali nije nista napisala. Volila bih da nesto napise.... Bilo sta....
Erineja....takodje...
bas bi mi ovo jako pomoglo...da se malo ukljuce u ovu temu...kao i moja mama.... da se desi ono sto sam i zamislila kad sam otvorila ovu temu. bilo bi mi drago....al....