Hvala ti Sunrise..ali znajući moju majku-ona stalno pravi iste greške..trudim se da joj ih ne uzimam za zlo..ali ume da ubode-gde najviše boli..
a što se ljubavi tiče...dva puta sam volela..nisam zaljubljive prirode..
prvog sam sahranila (doslovce)..poginuo je posle 2 godine naše veze,bila sam mlada,još ni 17. nisam imala...svi su govorili:"Mlada je ona,zaboraviće!"-a ni danas ne prodje dan da bar jednom ne pomislim na njega..
drugog..najlakše je reći da sam na kraju izgubila sve bitke ,i sam rat sa dopom,...najlakše je reći-da sam ga izgubila...znam da bi on "potrčao" nazad,samo jedan znak da dam...ali nemam više snage da se borim za njega,za nas..krajnje je vreme da počnem da razmišljam o sinu,a da bi on bio dobro- i ja moram biti...a sa svojom ljubavlju-samo tonem sve dublje...
Boleće,..svaki put kad okrenem glavu,..svaki put kad ga odbijem i oteram...BOLEĆE NENORMALNO,sama pomisao me boli...ALI ON TO NEĆE ZNATI!
aLI BIĆU JA DOBRO..uvek mora da izadje sunce posle kiše...verujem da će i meni "svanuti"jednom..ali ja ne zaboravljam..ne umem da gradim zidove oko svog srca-preko kojih ne vidim..pa samim tim ,prošlost uvek kaska zamnom,kao podsetnik,da ne napravim istu grešku,da mi ujutru,ili kasno u noć,kad napokon ostanem sama-izmami koju suzu,raskrvari srce..
I onda ,opet ustanem,dignem glavu ..I NASTAVIM..ako treba..glavom-kroz zidove,dušom-kroz pakao,..srcem-kroz rešetke...
I MAKAR IZMUČENA,I UMORNA-kada se pogledam u ogledalo mogu sebi da kažem"DANAS SE OSEĆAM BOLJE,
DANAS MI SUNCE SJA.."
