POEZIJA
sjedim ovdje na kraju jos jednog
majskog dana nogu opet pruzenih na fotelju,
uz muziku Dream Theater mozgam o
jedinstvenoj kratkokosoj plavusi koju sam danas
vidio negdje, desna ruka mi nesto ceprka
ispod donjeg dijela trenerke dok
napolju gusta magla steze grad, moje srce je u
brdima sto bi rekao Bil Sajoran, stavio sam neku
lovu na pobjedu Osasune protiv Valensije i cekam da
vidim da li ce se ova prognoza obistiniti ili
ne, ujedno
osjecam u stomaku neko cudno
vrtlozenje, kao da se
unutra zbiva neka mala
pobuna digestivnog
trakta,
izgleda da je onaj topli sendvic sto sam ga
malocas pojeo u Zlatnim Zitima bio
prilicno
bakterioloski
neispravan.
naravno, trebalo bi manje da se
hranim na
kioscima i sa nogu. trebalo bi
znam, da
dopustim nekoj sofisticiranoj dami da useta u moj
zivot skupa sa svojim
pudinzima i kremovima i
svojim kompotima i ostalim slatkim skrivenim
djakonijama...
dobro, pokusacu probleme sa varenjem da
zatomim sa nekoliko
sukcesivnih boca
piva,
bilo kako bilo,
još jedno knjizevno vece u
biblioteci grada
je
iza nas.
priznajem, te knjizevne
veceri postaju sve
tmurnije, kao neko nebo nagomilano oblacima, sve se u meni cijepa dok
gledam
te
spisateljske
hobiste i entuzijaste sto se
smjenjuju
ispred tebe ubijedjeni da su upravo oni
skontali dobitnu
formulu
stvaranja.
sve je to u redu, cijenim njihov
ulozeni trud, ali
cinjenica je da su svi veliki pisci
(Hemingvej, Selin, Kinaski, Fante, Hamsun itd.)
mrtvi i vecina danas
zivih samo su zalutali u
knjizevnost, bez sansi za iskupljenje.
drago mi je sto sam na vrijeme shvatio da sam i ja
jedan od tih primjera zalutalih u
knjizevnost, tako da
sam odavno prestao da pisem sve izuzev povremeno
haiku i ostale najkrace forme cisto zezanja radi,
svoje uhljebljenje i intelektualnu satisfakciju danas trazim u
nekim
probitacnijim i manje
kompleksnim
disciplinama...
ne zelim nijednu negativnu rijec
da izgovorim na racun vecerasnjeg dogadjanja u bibl.
grada
prije svega iz dubokog postovanja prema
Zoki K., ipak
tim citanjima kao
da nedostaje neka neophodna zivost,
knjizevne veceri najvise me
mislim
podsjecaju na neke izolovane oaze malodusnih
dokolicara,
samo se naokolo posadimo u te stolice i onda
zurimo jedni u druge kao
roboti,
simulakrumi,
lutke,
ili iznosimo neke teoreme koje stoje skroz izvan
konteksta ovog svijeta koji nas okruzuje.
ili sjednes iza nekog glavonje i onda
svo vrijeme piljis u njegove
ruzicaste
usne resice. ili ako se pojavi neka zgodna zenska u publici oko
tebe, onda u potaji ocijukas sa njom dok
se iz usta aktuelnog citaca prema tebi valjaju
stihovane stihije prenemaganja,
vulgarnosti,
patriotizma,
tastine.
ili odlutas u neko svoje sanjarenje, totalno
nevezano za priliku i mjesto na kojem se nalazis,
recimo provalis na nekom stolu bocu
domace mucenice i onda, izolovan od svega, mozgas najkracu
trajektoriju kako da do nje
stignes.
sve u svemu, u tim poetskim vecerima
uglavnom smo zauzeti drugim stvarima i
u sustini,
veoma
malo
poezije tu
ima veoma
veoma
malo.
naravno, kao i svi drugi
volio bih i sam
da
poezija bude u nasim zivotima
vise zastupljena
to bi sigurno umanjilo
prisutnu tenziju u nasim sjebanim glavama kao i
broj
samoubistava
delirijum tremensa
razvoda
fatalnih ishoda
saobracajnih
nesreca
bolesti ovisnosti
gej brakova itd.
ali to je nemoguce -
poezija ce uvijek ostati
skenjana i
degradirana i
sirota
neshvacena jadna...
neke moje gluposti i to...
Moderator: sanela
"..sjedim ovdje na kraju jos jednog
majskog dana nogu opet pruzenih na fotelju.."
"..I sit in one of the dives
On Fifty-second Street.."
(September, 1, 1939)
Pored sklonosti ka sedenju i denaturisanom spiritusu, nalazim jos nekih slicnosti izmedju ova dva autora..
Neznam kakav si sa engleskim, ali mora da postoji neki prevod W.H.Audina. Ja sam zadrti ljubitelj proze, ali ovaj covek me uvek baca u dilemu.
Evo ti i link:
http://www.audensociety.org/poems.html
Ako si ga vec citao neka posluzi drugima.
Inace Vlado mislim da je vreme da dobro razmislis o nekom blogu. Bez zajebavanja. Prvi cu tamo da se okachim
majskog dana nogu opet pruzenih na fotelju.."
"..I sit in one of the dives
On Fifty-second Street.."
(September, 1, 1939)
Pored sklonosti ka sedenju i denaturisanom spiritusu, nalazim jos nekih slicnosti izmedju ova dva autora..
Neznam kakav si sa engleskim, ali mora da postoji neki prevod W.H.Audina. Ja sam zadrti ljubitelj proze, ali ovaj covek me uvek baca u dilemu.
Evo ti i link:
http://www.audensociety.org/poems.html
Ako si ga vec citao neka posluzi drugima.
Inace Vlado mislim da je vreme da dobro razmislis o nekom blogu. Bez zajebavanja. Prvi cu tamo da se okachim
Kokane, pravo mi je drago sto jos mrdas i gluvaris ovdje na forumu... Nikakav blog mi ne treba, ja samo ponekad brljavim po poeziji. Ali sve je to zezanje.
Audina nisam citao. Nisam ni ja bio neki ljubitelj poezije, samo sam provalio da mi je nekako lakse pisati u slobodnom stihu, plus sto sam procitao nesto od Bukowskog.
Audina nisam citao. Nisam ni ja bio neki ljubitelj poezije, samo sam provalio da mi je nekako lakse pisati u slobodnom stihu, plus sto sam procitao nesto od Bukowskog.
- ja_sam_NiNa
- Posts: 13
- Joined: Tue May 02, 2006 3:04 pm
- Location: Sarajevo
Vlado, hej.
uz ozbiljan rizik da zvucim pateticno, ne znam.........................ali................................ALI.tvoje pjesme su.......vidi, ja nesto ne volim posebno poeziju, osim par pjesama nekih bolesnih, nemam cak ni omiljenog pjesnika (spomenarsko pitanje)..ali tvoja pjesma finale je savrsena zapravo. savrsena.
i da, ne treba tebi blog naravno. to je za netalentirane

uz ozbiljan rizik da zvucim pateticno, ne znam.........................ali................................ALI.tvoje pjesme su.......vidi, ja nesto ne volim posebno poeziju, osim par pjesama nekih bolesnih, nemam cak ni omiljenog pjesnika (spomenarsko pitanje)..ali tvoja pjesma finale je savrsena zapravo. savrsena.
i da, ne treba tebi blog naravno. to je za netalentirane

Nisam nikada slutio da ovako umijem čekati i ići polako,stisnutih zubi,dok mi u krvi gori budućnost kao groznica.
I sve što će još biti vri u meni kao taman bol.
I sve što će još biti vri u meni kao taman bol.
Evo bezzze stihovi za one kojim je dosadno...
NEKI GADAN TRIP
nocas sam opet smoren podjednako kao
sinoc, mada nije
isto, sinoc sam donekle prosao bolje, pred spavanje odgledao
sam kultni film "Dan Mrmota" sa Bilom Marejom i Endi Mek
Dauel (valjda se tako pise) u glavnim
ulogama i smijao se nad
neprekidnom kruznom konstantom Bilovog
zivota na cijem kraju ipak trijumfuje
ljubav, volio bih da se nesto slicno dogodi i meni,
ali nista, vec godinama inokosan pasem travu, vjerovatno
posjedujem neki ozbiljni
emotivni defekt pa me zato djevojke zao-
bilaze,
evo
upravo
pijem svoje peto pivo i drzim
tastaturu na krilu i pokusavam
da
likvidiram muhu koja mi oblijece preko monitora
a onda
odjednom
nekud nestane...
dosta sam se udaljio od poezije prot-
eklih mjeseci,
izgubio se u prstima osjecaj za
estetiku, metriku i stih
kao i onaj
neophodni gej umjetnicki zanos zagledan u apstraktno
odlutao sam u neke
ipak puno prakticnije i manje pozerske sfere trazeci izgubljenog sebe
ali :
prvi album Metallica-e
" Kill 'em All ", naveo me
da veceras ponovo mozgam da li
mi zaista postojimo ili smo samo
fikcija,
izmisljotina,
gadan LSD
trip
dragog
gospoda...
totalno sam apolit-
icna i antir-
eligiozna
osoba ali
pretpostavljam da ipak postoji neka
zajebana nepobjediva fizicka sila
koja je u stanju da zgazi sve sto joj se
odupre i koja danas diktira svaki nas
pokret
uzdah
treptaj
mig.
okej, danas smo
tu, prilicno prisutni na ovoj planeti,
prosuli se naokolo kao skakavci
okupirali i oglodali svaki kutak
otkrili vatru, tocak, kondom sa aromom tresnje, grupni seks,
novi zavjet,
cokoladu,
finske noci,
ocaj prvog poljupca,
depresiju,
topove,
rimovanu poeziju,
podmornice.
robotizovali
smo auto-industriju i vodjenje ljubavi i ostale
isprazne mehanicke procese
nasi zivoti imaju svoj
unaprijed determinisani tok : radjanje, statiranje, umiranje
crpimo fosilna goriva iz srca zemlje ogromnim
prijetecim insektoidnim sisaljkama
sve u svemu,
cini se da nam fino ide i da bi ovako mogli da
gonimo u ajnstajnovski nedogled
ali
kontam da to ipak nece biti moguce
ovaj cirkus sigurno nece moci vjecno da traje
mozda se vec sutra
visa rukovodeca sila
najzad probudi iz svog kosmarnog
idiotskog sna pa se svi
ponovo
dezintegrisemo
natrag dole
u
nistavilo
njene
podsvijesti
gdje realno i pripadamo.
NEKI GADAN TRIP
nocas sam opet smoren podjednako kao
sinoc, mada nije
isto, sinoc sam donekle prosao bolje, pred spavanje odgledao
sam kultni film "Dan Mrmota" sa Bilom Marejom i Endi Mek
Dauel (valjda se tako pise) u glavnim
ulogama i smijao se nad
neprekidnom kruznom konstantom Bilovog
zivota na cijem kraju ipak trijumfuje
ljubav, volio bih da se nesto slicno dogodi i meni,
ali nista, vec godinama inokosan pasem travu, vjerovatno
posjedujem neki ozbiljni
emotivni defekt pa me zato djevojke zao-
bilaze,
evo
upravo
pijem svoje peto pivo i drzim
tastaturu na krilu i pokusavam
da
likvidiram muhu koja mi oblijece preko monitora
a onda
odjednom
nekud nestane...
dosta sam se udaljio od poezije prot-
eklih mjeseci,
izgubio se u prstima osjecaj za
estetiku, metriku i stih
kao i onaj
neophodni gej umjetnicki zanos zagledan u apstraktno
odlutao sam u neke
ipak puno prakticnije i manje pozerske sfere trazeci izgubljenog sebe
ali :
prvi album Metallica-e
" Kill 'em All ", naveo me
da veceras ponovo mozgam da li
mi zaista postojimo ili smo samo
fikcija,
izmisljotina,
gadan LSD
trip
dragog
gospoda...
totalno sam apolit-
icna i antir-
eligiozna
osoba ali
pretpostavljam da ipak postoji neka
zajebana nepobjediva fizicka sila
koja je u stanju da zgazi sve sto joj se
odupre i koja danas diktira svaki nas
pokret
uzdah
treptaj
mig.
okej, danas smo
tu, prilicno prisutni na ovoj planeti,
prosuli se naokolo kao skakavci
okupirali i oglodali svaki kutak
otkrili vatru, tocak, kondom sa aromom tresnje, grupni seks,
novi zavjet,
cokoladu,
finske noci,
ocaj prvog poljupca,
depresiju,
topove,
rimovanu poeziju,
podmornice.
robotizovali
smo auto-industriju i vodjenje ljubavi i ostale
isprazne mehanicke procese
nasi zivoti imaju svoj
unaprijed determinisani tok : radjanje, statiranje, umiranje
crpimo fosilna goriva iz srca zemlje ogromnim
prijetecim insektoidnim sisaljkama
sve u svemu,
cini se da nam fino ide i da bi ovako mogli da
gonimo u ajnstajnovski nedogled
ali
kontam da to ipak nece biti moguce
ovaj cirkus sigurno nece moci vjecno da traje
mozda se vec sutra
visa rukovodeca sila
najzad probudi iz svog kosmarnog
idiotskog sna pa se svi
ponovo
dezintegrisemo
natrag dole
u
nistavilo
njene
podsvijesti
gdje realno i pripadamo.
I ove noci sve sekunde su hladne.. ja u senci zivim sasvim sam.. uz strepnju i strah cekam jutro da svane.. pa da duboko, ja se vratim u svoj hram..
shta je moj hram?
tek sam na pocetku...
cekam da prodju dani...vuku se sada, a kada ne trba onda pice..
shta josh da kazem?
ne znam ni sama..
ok su ovi vashi textovi.. cekajte da malo udjem u ovaj citav trip.. pa cu se otvoriti..
inace sam artista.. i ajd da vise ne kenjam.. a i kasno je, vec..
but I can get no sleep..
eto..
shta je moj hram?
tek sam na pocetku...
cekam da prodju dani...vuku se sada, a kada ne trba onda pice..
shta josh da kazem?
ne znam ni sama..
ok su ovi vashi textovi.. cekajte da malo udjem u ovaj citav trip.. pa cu se otvoriti..
inace sam artista.. i ajd da vise ne kenjam.. a i kasno je, vec..
but I can get no sleep..
eto..
