E, danas sam izašla konačno napolje. Po prodavnicama. Mrziiiim kupovinu (bilo čega, za razliku od stereotipne žene) ali morala sam.
Najgore mi je što sam na 5-om spratu, nema lifta. Ali barem sam u širem centru, to mi ćale uvek govori kada se žalim na 5i sprat.
Nego sretnem bivšeg ortaka, lik 8 godina mlađi od mene, nismo bili ni bliski nikad a nismo se videli godinama, ja ono u glavi "Šta me mrcvari, ne kapiram šta hoće, pa svi u gradu znaju da sam čista od kad sam izašla..."
Jedva se otresem lika, JEDVA. I naletim 50m na drugog. O, jbteee šta je ovo danas, "dan duhova"?
I onaj me muva, 12 godina mlađi! On je lep, pa uzmem broj, hajde neka se nađe, mada stvarno ne znam šta će mi dečko?
Ne mogu da se zamislim u vezi. Kad se setim bivših veza, ja stvarno sama sebi ne mogu da objasnim ni zašto sam IKAD u vezi uopšte i bila?!
Što bi rekla ona komičarka Sandra Silađev (sad ću da nađem klip) "Samo me nemoj volit, matere ti!"
https://youtu.be/DJYo0jhqgCM bukvalno







