Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Posted: Sun Feb 14, 2021 7:50 pm
Pustiti sa strane samokaznjavanje. Nema od tog nista. A cuj biti konobarica ili sankerica nije po meni nista lose. Ne znam zasto tako gledas na taj poso. Ima kturnih bircuza, ima kurvinjaka, ima restorana, sezonskih poslova. A cuj mozda i rad na pijaci jer si i to radila. Neznam koliko si hendikepirana bas sa zdravljem a kazes i sama dacnemas nikakvu skolu. Iskreno nemas o da bas neki izbor. Ma ajd necu te vise tlaciti al sa zivotnom dobi koju mi imamo moze se puno toga ostvariti. Pa cak i krenuti od nule i sve iznova. Ja tako razmisljam i bilo me malo frka svega al sad stojec i pisajuci ovo uopce se ne bojim novog starta i ajmo reci zivota od nule. Samo zreba biti ustrajan, pozitivno tvrdoglav i jebiga jos 45 opizditi. 20 godina jos raditi ako se moze i do 90te penzionerski privoditi vrijeme sa unucima praunucima. Dok srce ne stane nema predaje. Ovo sve se odnosi na sve zivotne probleme koje moze covjeka snaci ni nevjerujuc da je takvo sta uopce moguce. Ovisnost uopce niti ne spomimjem jer mi nije ni na kraj pameti pored svega jos da si i to okacim na vrat i grbacu. Al opet kazem svi smo mi jedinke za sebe i svakome su njegovi problemi najveci. Ono sta mene jebe tebi ce mozda biti neshvatljivo a opet ono sta tebe jebe meni ce biti neshvatljivo. Svako nosi taj svoj kriz i nije nikomu od nas lako. Ali nekad stad pred zrcalo.i sam sebi reci da sam civjek od krvi i mesa i da sam pogresiv i da nisam supermen nije naodmet. Cisto se podsjetiti s vremena na vrijeme tko sam i da nisam bezgrijesan. Nije da se tjesim ali u ljudskoj priridi je da je si covjek sam sebi onako svjesno i slatko zna zagorcati zivot. A zivot ne mazi nego se ponasa kako i treba. Gazi te ako mu dopustis da te pregazi. Znaci akasa nista nisam sada tebe savjetovo i pametovo nego govorim iskljucivo i samo o meni. I mom zivotu.Akkasha Come Back wrote: ↑Sun Feb 14, 2021 6:33 pm Licaninsasela, bukvalno- ostavila dop i sa njim i život.
Niti se ne osećam živom. Možda je stvarno život sa majkom neka vrsta podsvesti, samokažnjavanja, otkud znam...
Uglavnom, u svakom slučaju zatvor te umori.
A da nađem "neku manju kafanu" niti mogu, rekoh da fizički ne mogu, a svratila sam jednom usput u jednu jer mi bilo hitno ići u wc, pa onda sednem i naručim čaj i to baš namerno zato da vidim kako ta konobarica radi.
Žena sedi jer nema potrebe da stoji- to sam prvo primetila- a oči joj mrtve, lice poraženo...to ti je druže moj DNO DNA.
Biti konobarica ili šankerica (ili oboje) u dvadesetim je još i simpatično, mlada osoba se bori za svoj euro, a sa 40+ veruj, uopšte nije simpatično, tužno je, teško i poražavajuće.
Uostalom, i sam si izračunao da bolje žive oni koji ne rade nego oni što rade
Istina!
StopBup- jebiga za Leponex, jebiga za sve. Imam 45 godina.
Hvala ljudi na pažnji za mene, eto možda ste mi produžili koji dan života, ismejala sam se na neke vaše "primedbe" a smeh je zdrav
E, sad sam se suočila sa svojim najvećim strahom: odgledala sam na YouTube EXIT.
Bože, kako sam bila srećna, jesam, ali nikad 100% već uvek ali baš uvek (osim na jednoj jedinoj žurci u "Mondu" koja je proglašena za najbolju žurku Evrope te godine, "experiment techno") mi je NEŠTO falilo, to neko "zrno" koje je uvek falilo da postignem osećaj te potpune sreće...
Da li vam je poznato ono "Da se pomerim tamo napred, biće tamo super", jedva dođem kroz masu tu, ne sviđa mi se, onda "Bolje da sam gore uz stepenice", pa dođem tamo- ni tu mi nešto ne štima. "Hm, sad moram do šanka, žedna sam" i prođe do 3 ujutru dok se ja namestim gde mi odgovaraPOZNATO?
E, ali uglavnom je bilo dobro i ne bih menjala svoj život.
Da se ponovo rodim. Eto tim se tešim. Jeste sad se raspadam, ali nisam sigurna da su to posledice droge.