Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Mon Aug 24, 2009 6:29 pm
Vuce, bice mi drago da se upoznamo... Bas gulim zadnjih nekoliko dana ovu vasu knjigu 12. koraka i 12. tradicija, dosao sam upravo do 5. tradicije (sto ce reci da sam korake svario, u onom smislu da znam sta se ocekuje od mene i sta mogu da dobijem zauzvrat), a u ovom trenutku najvise zalim zbog svog cinizma i ismijavanja AN jos i prije nego sto sam mu dao priliku... AN je bio nepoznat i zahtijevao je trud i napor. A gudrirati se..... pa to je samo bolna rutina. Trka za parama i semom. Znamo to napamet. Znamo sta ocekujemo i sta cemo dobiti. A kada pravimo recidiv, pogotovo ako se on dogadja po hiljaditi put, kao sto se meni desio, mrtva smo stela i sjajno znamo ucutkati savjest koja nam u tim trenucima kenja o posljedicama.
Kako god bilo, cini mi se da sam poceo koristiti usi... To je, valjda, pocetak. A tesko je narkomanima koristiti usi.
Kad sam se gudrirao, nije mi bilo tesko da i po nekoliko puta dnevno odlazim u Sarajevo na semu... Kad sam apstinirao, nijednom nisam pomjerio dupe da odem na AN sastanak. A fakat nisam neki posebno stidljiv tip, da bih se mogao vaditi na tu foru... Ruzno je porediti ta dva osjecaja, ali cini mi se da olaksanje koje covjek osjeti nakon istovara na sastanku, moze parirati onom zaboravu i emotivnoj i mentalnoj praznini koju dozivis kad se puknes u venu... Ma, sve i da je neuporedivo bolji osjecaj kad si uradjen, cijena koju platis (a ne mozes je nikako izbjeci) je prokleto bolna.Potpuno je ista energija koju sam ulagao u to da se soećam loše kao i u to da se osećam dobro ja samo biram ono što bolje poznajem...poznato nekome?
Kako god bilo, cini mi se da sam poceo koristiti usi... To je, valjda, pocetak. A tesko je narkomanima koristiti usi.