Forum za podršku u oporavku

Nakon duzeg lutanja i trazenja optimalnog lijecenja,definitivno sam izabrao zvanicnu Medicinu!
Ne iskljucujem da i druge metode pomazu,ali kako sam vec pisao,covjek mora vjerovati u ono sto je njegov izbor.
Znaci,"prica" jednostavno mora da "pije vodu",ma o kojoj se radilo.

Substitut sam po sebi ne znaci nista,ako uz njega ne ide adekvatna "prica".Mozda je ona za nekoga i lazna,ali za mene nije.Vjerujem u Psihoanalizu,u Psihologiju,kao i medicinsko objasnjenje sta se to meni "poremetilo" i sta ja to moram "poraviti".

Svi smo mi razliciti,nasi zivoti,nase tjelo,nas razum,nase drogiranje i sam razlog istog.Samim tim i nase lijecenje nema univezalne formule.Ono sto meni pomaze,ne mora znaciti da ce pomoci i nekom drugom.Za pocetak je bitna volja i jaka zelja da se izbavimo iz ovih problema.

AN program je odlican,ali sami odlasci na satanke i puko citanje Koraka ne znace nista,ako se Koraci ne prihvate i ne zivi po pravilima.U Pravila 12 AN koraka se mora vjerovati i radice sigurno! Oni koji tamo samo odlaze da bi koliko toliko smirili savjest i samozavaravali se padace cesto.Oni koji u to vjeruju i zive u skladu sa Koracima nece pasti! Sigurno i provjereno!

Komune su,isto tako,odlicna stvar.Nisu za svakoga,ali oni koji prihvate Komune i njihovo ucenje,imaju ogromne sanse da zavrse lijecenje na najbolji nacin i zadrze apsinenciju do kraja zivota.Samo bitisanje u Komuni i fizicka odvojenost pomaze malom broju ljudi,ali onima koji prihvate "ucenje",iskreno i bezkompromisno,ce u najvecem broju i donijeti rezultat.
Ovde se napravila polarizacija prema nekim metodama lijecenja,pa i prema Komuni,sto je besmisleno.Apsolutno treba uvaziti ljude koji su pronasli Lijek u vjerskom ucenju.Ti ovisnici koji su primili to "nesto" i uspjesno apstiniraju imaju moje puno postovanje i uvazavanje,ti ljudi su pobjedili najvece Zlo!

Blokatori,Nalorexi,Naloxoni,Naltraxoni...Antagonisti isto tako mogu pomoci.Kao i u prethodnim metodama,sam Blokator nije rjesenje,ako uz njega ne ide i duhovni oporavak ili popravak.Predlaze se Psihologija sa svim njenim alatima,a moze se poceti i sa AN koracima ili vjerskim ucenjem.Po volji,kako kome sta odgovara i u koju "pricu" pacijent ovisnik vjeruje.Znam i za slucajeve kada su ovisnici otkrili neke talente ili skrivene interese koji su im pomogli pri oporavku.Nakon prestanka koristenja Blokatora nastavili bi sa interesima i stvorili neki svoj hobi koji ih je ispunjavao.

Ovo je iskljucivo moje misljenje i moji rezoni!
Ne moraju biti tacni,ali iz dosadasnjeg iskustva izgledaju ovako kako je napisano.Iskeni su i nisu iskljucivi,sto je i najbitnije.
Postoji jos masa stvari kojima se ljudi koriste da bi pobjedili ovu opaku bolest.
Svaka "stvar" koja ne ugrozava drugoga i koja je legalna,ako covjek u nju istinski vjeruje i istom donosi rezultate,ne treba biti osporavana i "popljuvana".Naravno,zdrava i konstruktivna diskusija je,po meni,dobrodosla!

Pozdrav.

:smt111

Divan i dobar post!
slazem se sa tobom..

Nisam pristalica mnogih stvari,poprilicno sa zatucana,neobavestena i ponosna na sebe zbog toga.
Svako bira svoje skidanje,koje je u sustini jedino i bitno...
Mene niko ne bi mogao da uveri u postojanje Boga.Ali,prihvatam da ljudi veruju i da im on pomaze na samo njima poznat nacin.
Protivnik sam lekova,ali-opet-ako nekome pomazu-prihvatam to kao odabir ,,njihovog,, lecenja.
Verujem u moj program,i zaista znam da dok radim na sebi i cinim dobro i sebi i dok sam tu za druge-nemam cega da se plasim.
Protivnik sam recidiva,i to jos ne mogu da prihvatim.Ne mogu da prihvatim da ljudi upadaju u zamke svoje psihe i da ne zele,ne mogu itd.. da odrze svoju apstinenciju.
Ako gledam sebe-kazem-ako sam mogla ja da prezivim sve sto je proslo preko moje psihe-zasto ne moze on-ona?
Jbg...svako ima svoje...

Yugo,pozzz!
PDT_Love_07 :smt006 :smt006

Ovo me opusta.More,dobra i "zdrava" ekipa,Remi...

e ovo je dobra scena
samo se kod mene igra belot.

Izlijecenje,zalijecenje,izlaz i spas iz pakla droge je veoma tezak i dug proces.Puno je pitanja,a na odgovore se moze cekati i godinama.
Iz ove perspektive,cini mi se da brze i nije moglo.Neke stvari jednostavno vremenom moraju "leci" na svoje,ali treba i uciti,razgovarati s ljudima koji znaju o problemu,ne prepustiti se vremenu.

Prva i osnovna stvar,sto se mene tice,bilo je priznanje samom sebi da sam Ovisnik,da sam bolestan,da imam poremecaj ponasanja usljed koristenja Opijata.Ne mislim u stilu: "OK,narkoman sam,jebiga,bice bolje...kad se skinem... iduceg ponedeljka... to vise necu biti".Ne,nego kad skontas da si fakat tesko bolestan i da nije prehlada,da ces uvijek i cijeli zivot biti neko ko ce biti "osjetljiv" na opijat.Meni je strasno bilo priznati sebi da sam Narkoman i da cu to i biti,cijeloga zivota.
Ali kad skontas da ipak mozes da biras izmedju narkomana aktivnog i narkomana u dozivotnoj apstinenciji,javi ti se iskra.Ta iskra pokrene ideju o lijecenju.
Za prvu i osnovnu stvar,koju sam gore napisao,najzasluzniji je Sasa Ex.Koliko god mi bili razliciti i koliko god on ne akceptirao nacin na koji se lijecim,pa kasnije i onaj "slucaj",ne mogu a da mu ne priznam i zahvalim se na bitnoj stvari,a to je da ja jesam Narkoman cijelog zivota,ali i da ima Izlaz.Narkoman u dozivotnoj apstinenciji!

Kada sam to prihvatio i "prevario",kada sam istinski pozelio da se lijecim i kada sam se "probudio" i sagledao sta to u istinu znaci,docekalo me pitanje:"Kako ?"
Kao i prva stepenica i ovaj odgovor je bio tezak.Bar meni.
Jer,ako sam prihvatio *odgovor sta sam ja* i ako sam povjerovao u to da mogu promjeniti to "stanje",i ako mi je Iskra dala volju da to "stanje" i mjenjam,morao sam naci i metodu lijecenja u koju cu bezrezervno da Vjerujem.

I upravo na tom stepeniku dolazi do izrazaja sva nasa razlicitost.I tu nastaju previranja u covjeku koji istinski zeli Izlaz.I tu dolazi do slucajeva kada ovisnik izabere pogresnu metodu lijecenja i naravno pada.
Dok ove svoje misli pretacem u slova,mislim na ovisnike koji su sami,svojom voljom dosli na ideju da nesto mjenjaju.

Ja sam izabrao ovaj put lijecenja,nakon dugog razmisljanja,sabiranja i oduzimanja,mnozenja i djeljenja,nekoga iskustva i presjeka moje licnosti.Isto tako,prema polozaju u drustvu,odnasa u porodici i mom Mikrosvijetu u kojem zivim.

Najbitnije u ovom momentu,ne samo za mene,nego mislim da je univerzalna misao,da Vjerujemo u to sto koristimo na putu izlijecenja.Ako neko izabere Komunu i njen program,onda treba u to i da Vjeruje,AN je super ako se Koraci rade kako treba,a rade se ako se u njih i Vjeruje,substitut moze pomoci samo onima koji ga koriste onako kako je i propisano,uz lijecnicki nadzor i psihoterapiju,ako nema zloupotrebe i manipulacije,ali takvi koji to zloupotrebljavaju se i ne lijece i o takvim i ne pisem.

Ovo je prilicno povrsan text,ali cu pisati o djelu u kojem razmisljam o metodama lijecenja,zasto sam bas prihvatio ovu,a nisam druge i sl.

Svima zelim sve najbolje!
Pozdrav.

Yugo, fin post!!!
Vidi se da radiš na sebi... samo naprijed.

Hvala Sanchez!
Pohvala prijaju i pojacavaju motiv,meni su kao neki dodatni shprajc iliti vjeter u ledja.Naravno da i obavezuju,ali meni to ne stvara pritisak.


Boga mi prava zima.Snijega ima solidno,temperatura -10 u hladu.
Kao ne popravljivom romantiku snjezna idila me cini sretnijim.Ne mislim na odvratnu bljuzgu nego na pravi snijeg,kada je sve oko mene bjelo i cisto.Snijeg pokrije svu onu prljavstinu,pa i one ne omaltane kuce sa obaveznim sljunkom i mjesalicom ispred nje izgledaju ljepse.

Kako klinac sam uvijek gotivio zimu.U to vrijeme je i snijeg bio kako treba,pa smo mogli uzivati u njemu.I sad volim zimu.Mozda i cinjenica da sam najcesce i najkvalitetnije apstinirao u to doba godine,podgrijava caroliju.
Fakat,kad bolje razmislim,zimi mi je bilo lakse.Nemam pojma zasto,ali sam uvijek imao manju pozudu za opijatima.Ali,sa prvim znakom proljeca stizali bi i prvi recidivi.

Danas,kada sam se zadao da sebi pomognem,i na tu cinjenicu o rizicnom proljecu vodim racuna.Dug je put oporavka,lekcije su sve duze,a gradivo obimno.
Ovaj moj put,ponekad moze izgledati komforan i lagan,ali je puno,puno duzi i gradivo se ne smije preskakati.Jedna lekcija,ako nije dobro savladana,moze kostati pada na ispitu.
I ovo pisem iz iskustva.Na samom pocetku lijecenja,imao sam sve potrebne knjige,ali sam ucio sam i znao kampanjski uciti.Znanje koje nije "slozeno" i redovno uceno,kada se nagomila donosi kratkotrajan rezultat.

Sad "bubam" svakodnevno i ne bih volio da to sto ponekad napisem ili zaljepim koju sliku,ljudi protumace kao neku zajebanciju.Nije zajebancija.

:smt111

Yugo svaka čast. Mene je zima uvek ubijala u pojam, te sam mnoga proleća dočekala kao uvenula biljka.
Mesece novembar i februar bih izdvojila kao posebno kritične
Svake jeseni sam imala plan da se skinem, kako bih zimu lakše pregurala. Leti mi je bilo lakše da iskuliram, uvek neka dobra muvanja, sunce, more, Štrand, zajebancija. Iskriziram nekoliko dana i osećam se dobro, ali čim zaduva košava, eto mene opet na dopu.(to je zbog košave, ne bih ja inače )
Ove zime kuliram dop, ali daleko je sunce. Ko zna šta mi sprema ovaj hladni mrak.

Ja sam isto uvek mislio,ko prezivi zimu normalan,izgurace i,leto.Ja bih ipak kao rizicne mesece izdvojio,novembar,decembar,u januaru smo svi u fazonu,nova je godina okrecemo novi list,pa u februaru aj Jovo nanovo.Mada i mart zna da bude... Tinka neboj se hladnog mraka, imas skim,imas zasta i samo guraj.

O da,zima je idealna.Pogotovo romantici.Snijeg zakrka,kamin se zalozi, dobra muzika i naravno dop.U proljece sve se budi, samim tim i zver trazi svoje.Ljeto...jebiga kako ne nadopuniti srecu kad je onako sve lijepo, suncano,sareno,guzato & jedro i vedro oko tebe.

Eeee a onda dodje jesen i probudi depresiju- kurvu,suicidni sektor mozga radi punom parom,i covjek mora da ublazi muke... Sva godisnja doba su nasa
Ima razloga vazda