Re: Nesto slicno zivotu...
Posted: Mon Mar 08, 2010 2:24 pm
Ma zajebite vi i Tukulele-a i Haris Pilton! Da vidite mog početka dana! Bog se poigrao i dooobro nasmijao.
Evo đankoze (jer ćete me razumjeti) i svi ostali (probajte) zamislite ovo:
Sjedim ja, Ana, u krevetu.
Sjedim, ne ležim jer me je krizica probudila već oko 10 ujutro, pa sam opet malo zaspala, pa u 11 kada je već počelo malo i da boli - ali sam opet ukrala koju minutu sna.
Konačno u 12 dragi zove sa one strane zida (za one koji su upućeni - posjete mi uopće nisu bile zakinute, papirologija im je u kurcu,a i prezime me spašava) i najzad malo smijeha na moje usne.
No neću sada ovdje o njemu, da njega uplićem u ovaj jad!
I tako, konta Ana "šta danas"?
Vikend se nekako pregurao, ali svaki dan je nova borba za pare, šema uvijek ima.
Sjedim u zamračenoj sobi sa izgašenim svjetlom, ni TV mi nije upaljen i iz daljine gledam u laptop.
Nalazi se na stolici.
Razmišljam "Šta bi bilo, bili me stari pustio večeras u kuću kad bi ga prodala? Ili da ga ipak založim,(to je eto, kao manji grijeh) vratila bi ga već nekako. Ma ustvari nebi, kao i uvijek bi čekala 5 do 12 i posudila pare da vratim založeno i tako u krug. Koja sam ja glupa kravetina!"
Iz tog razmišljanja me prenu zvuk mobitela. Još uvijek je i on tu. Zvoni "Gemini" od Thunderdome-a. Partijaneri će znati o čemu govorim. Kad te to trzne,baš trzne majke ti!
Sa druge strane žice:
- "Ej nemam puno na računu prekinut će mi haj evo mene ispred tvoje zgrade sleti da mi završiš komad" - izbrblja X u sekundi.
Ali meni dovoljno, sve sam razumjela, treba mu gram i bit će tu hajra i za mene. Uh, kako ću ga prepilat, dobit će dvajesku umjesto komada.
Oblačim se, stavljam rajf na kosu i slijećem stepenicama, ko će sad čekat lift! U putu zovem čovjeka i objašnjavam mu da imam ovcu za ošišat, da od komada napravi malo jaču cvaju, a meni ostalo.
- Može, dođi tu-i-tu za toliko-i-toliko.
Ovca čeka u haustoru jer vani puše-odnese!
Govorim:
- Što si ušo unutra, znaju stanari i mene i tebe, samo me ofiraš bezveze. Ali haj nema veze, ajde sa to završimo.
Govori:
- Ej, kraljice, izvini, izletila mi je šema na drugom mjestu, ima momak i prijevoz a i roba je kaže puno bolja.
To je to.
- JEBEM TI MATER NARKOMANSKU ĐUBRE NARKOMANSKO RETARDIRANO!!! Već sam naručila u čovjeka,šta ću mu sada reći, da mi je vjetar otpuho pare, a? JEBEM TI SVE NA SVIJETU, MRŠ MI IZ HAUSTORA MAJKU TI NAGUZIM SELJAČINO RETARDIRANA!!!
Kreten ode, a umjesto njega, ošišana ovca ostadoh ja.
Zovem čovjeka da mu objasnim, da me ne čeka, da ne izgubim dobru šemu.
Prvo misli da ga ložim, jao ko će mu sad objasniti !?
- Slušaj, nisam stvarno čovječe kad ti kažem, zvao me lik i reko mi da naručim to. Onda kad samo se našli,dolazi mi s pričom da ide završiti na drugo mjesto. Šta ću ja, izvini jebiga, znaš šta sam ti rekla kako da spakuješ, onako bi i ja bila dobra, a ovako ostado loša, jebi ga, izvini,nije ni meni drago.
Veza se prekida,ostala sam bez impulsa na mobitelu.
Sjedam na stepenice i počinjem plakati što od jada, što od beznađa, što od nadolazeće krize, a i od živaca. Stišćem mobitel u džepu i najrađe bi ga presovala u milion komada!
Kad on zvoni, Thunerdome-grmljavina sa zvukom Gemini-moj horskopski znak se opet oglašava i ori praznim haustorom.
Čovjek zove.
- Što mi spusti bona?
- Nisam ti spustila nego sam istošila sve impulse, nemam više na računu.
- I gdje si ti sad?
- Evo me u haustoru, kažem ti da sam se našla s njim i zajebo me.
- Imaš li išta para?
- Nemam majke mi, ništa, ni za Lexiliume.
- Hajde doću ti ja donijeti paket.
- Šta?
- Šta bona šta, jel nećeš?
- Ma ne, nije to, nego... ono... ne znam,ono, hvala ti, golemo majke mi da neko to uradi za mene.
- Neko? Pa nisam ti ja neko, znam kako je ta moja Ana znaš da sam i ja bio u tvojoj situaciji.
- Znam brate, hvala ti, baš ti hvala, evo mene u mom haustoru, čekam te.
- Eto me za deset minuta.
- Ajde dobro.
- Ajd.
Još uvijek sjedim na istim stepenicama i ne mogu vjerovati, kako se kolo "sreće" okreće. Opet počinjem plakati, nema veze što ću dobiti gudru džaba, ma pun mi je više kurac svega.
Prošlo je deset minuta njega nema.
Prolazi još koja minuta i čujem poznat, umemoriran zvuk motora i auto se parkira.
Izlazim iz zgrade i sjedam.
- Ej.
- Ej Ana. Ma ko je taj lik majke ti?
- Ma pusti,nije vrijedan spomena kreten mater mu jebem.
- Ma jesi to plakala?
- Nisam,šta ti je?
- Jok ja sam.
Tu smo se oboje nasmijali, ja-od jada, on-eto tako.
- Hajde idi namjesti se, pa se čujemo.
- Aj, idem, zvat ću te danas ionako. I hvala ti stvarno na ovome. Baš ti hvala.
- Ma ništa bona, kad mogu pogurat ću te sreća pa sam maloprije uzeo turu pa imam,inače...
- Ma kontam brate. Ajde čujemo se, idem, hvala ti.
- Hajde Ana ćao.
- Ćao.
Idem kući, sama sam,mogu sve u miru obaviti. Režem vrh kesice i tresem robu na papir. Dobro me počastio,svaka mu čast. A ustvari koliko mu para ostavljam svaki dan, može ovo i češće uraditi.
Odmjeram, vadim, otpakivam, stavljam,kuham, tražim se, nalazim se.
- Saaaaad je dobro,mala truba svira dalje,saaad je dobro ona misli još na mene,puštam novčiće iz ruku neka padnu neka zvone,sve je bolje od tišine koja grizeeee... eeeeejjj ej e e e...
Pjevam i rugam se sama sebi.
Evo đankoze (jer ćete me razumjeti) i svi ostali (probajte) zamislite ovo:
Sjedim ja, Ana, u krevetu.
Sjedim, ne ležim jer me je krizica probudila već oko 10 ujutro, pa sam opet malo zaspala, pa u 11 kada je već počelo malo i da boli - ali sam opet ukrala koju minutu sna.
Konačno u 12 dragi zove sa one strane zida (za one koji su upućeni - posjete mi uopće nisu bile zakinute, papirologija im je u kurcu,a i prezime me spašava) i najzad malo smijeha na moje usne.
No neću sada ovdje o njemu, da njega uplićem u ovaj jad!
I tako, konta Ana "šta danas"?
Vikend se nekako pregurao, ali svaki dan je nova borba za pare, šema uvijek ima.
Sjedim u zamračenoj sobi sa izgašenim svjetlom, ni TV mi nije upaljen i iz daljine gledam u laptop.
Nalazi se na stolici.
Razmišljam "Šta bi bilo, bili me stari pustio večeras u kuću kad bi ga prodala? Ili da ga ipak založim,(to je eto, kao manji grijeh) vratila bi ga već nekako. Ma ustvari nebi, kao i uvijek bi čekala 5 do 12 i posudila pare da vratim založeno i tako u krug. Koja sam ja glupa kravetina!"
Iz tog razmišljanja me prenu zvuk mobitela. Još uvijek je i on tu. Zvoni "Gemini" od Thunderdome-a. Partijaneri će znati o čemu govorim. Kad te to trzne,baš trzne majke ti!
Sa druge strane žice:
- "Ej nemam puno na računu prekinut će mi haj evo mene ispred tvoje zgrade sleti da mi završiš komad" - izbrblja X u sekundi.
Ali meni dovoljno, sve sam razumjela, treba mu gram i bit će tu hajra i za mene. Uh, kako ću ga prepilat, dobit će dvajesku umjesto komada.
Oblačim se, stavljam rajf na kosu i slijećem stepenicama, ko će sad čekat lift! U putu zovem čovjeka i objašnjavam mu da imam ovcu za ošišat, da od komada napravi malo jaču cvaju, a meni ostalo.
- Može, dođi tu-i-tu za toliko-i-toliko.
Ovca čeka u haustoru jer vani puše-odnese!
Govorim:
- Što si ušo unutra, znaju stanari i mene i tebe, samo me ofiraš bezveze. Ali haj nema veze, ajde sa to završimo.
Govori:
- Ej, kraljice, izvini, izletila mi je šema na drugom mjestu, ima momak i prijevoz a i roba je kaže puno bolja.
To je to.
- JEBEM TI MATER NARKOMANSKU ĐUBRE NARKOMANSKO RETARDIRANO!!! Već sam naručila u čovjeka,šta ću mu sada reći, da mi je vjetar otpuho pare, a? JEBEM TI SVE NA SVIJETU, MRŠ MI IZ HAUSTORA MAJKU TI NAGUZIM SELJAČINO RETARDIRANA!!!
Kreten ode, a umjesto njega, ošišana ovca ostadoh ja.
Zovem čovjeka da mu objasnim, da me ne čeka, da ne izgubim dobru šemu.
Prvo misli da ga ložim, jao ko će mu sad objasniti !?
- Slušaj, nisam stvarno čovječe kad ti kažem, zvao me lik i reko mi da naručim to. Onda kad samo se našli,dolazi mi s pričom da ide završiti na drugo mjesto. Šta ću ja, izvini jebiga, znaš šta sam ti rekla kako da spakuješ, onako bi i ja bila dobra, a ovako ostado loša, jebi ga, izvini,nije ni meni drago.
Veza se prekida,ostala sam bez impulsa na mobitelu.
Sjedam na stepenice i počinjem plakati što od jada, što od beznađa, što od nadolazeće krize, a i od živaca. Stišćem mobitel u džepu i najrađe bi ga presovala u milion komada!
Kad on zvoni, Thunerdome-grmljavina sa zvukom Gemini-moj horskopski znak se opet oglašava i ori praznim haustorom.
Čovjek zove.
- Što mi spusti bona?
- Nisam ti spustila nego sam istošila sve impulse, nemam više na računu.
- I gdje si ti sad?
- Evo me u haustoru, kažem ti da sam se našla s njim i zajebo me.
- Imaš li išta para?
- Nemam majke mi, ništa, ni za Lexiliume.
- Hajde doću ti ja donijeti paket.
- Šta?
- Šta bona šta, jel nećeš?
- Ma ne, nije to, nego... ono... ne znam,ono, hvala ti, golemo majke mi da neko to uradi za mene.
- Neko? Pa nisam ti ja neko, znam kako je ta moja Ana znaš da sam i ja bio u tvojoj situaciji.
- Znam brate, hvala ti, baš ti hvala, evo mene u mom haustoru, čekam te.
- Eto me za deset minuta.
- Ajde dobro.
- Ajd.
Još uvijek sjedim na istim stepenicama i ne mogu vjerovati, kako se kolo "sreće" okreće. Opet počinjem plakati, nema veze što ću dobiti gudru džaba, ma pun mi je više kurac svega.
Prošlo je deset minuta njega nema.
Prolazi još koja minuta i čujem poznat, umemoriran zvuk motora i auto se parkira.
Izlazim iz zgrade i sjedam.
- Ej.
- Ej Ana. Ma ko je taj lik majke ti?
- Ma pusti,nije vrijedan spomena kreten mater mu jebem.
- Ma jesi to plakala?
- Nisam,šta ti je?
- Jok ja sam.
Tu smo se oboje nasmijali, ja-od jada, on-eto tako.
- Hajde idi namjesti se, pa se čujemo.
- Aj, idem, zvat ću te danas ionako. I hvala ti stvarno na ovome. Baš ti hvala.
- Ma ništa bona, kad mogu pogurat ću te sreća pa sam maloprije uzeo turu pa imam,inače...
- Ma kontam brate. Ajde čujemo se, idem, hvala ti.
- Hajde Ana ćao.
- Ćao.
Idem kući, sama sam,mogu sve u miru obaviti. Režem vrh kesice i tresem robu na papir. Dobro me počastio,svaka mu čast. A ustvari koliko mu para ostavljam svaki dan, može ovo i češće uraditi.
Odmjeram, vadim, otpakivam, stavljam,kuham, tražim se, nalazim se.
- Saaaaad je dobro,mala truba svira dalje,saaad je dobro ona misli još na mene,puštam novčiće iz ruku neka padnu neka zvone,sve je bolje od tišine koja grizeeee... eeeeejjj ej e e e...
Pjevam i rugam se sama sebi.