Narode mislim da ste se malo odmakli od teme. Niko nije govorio o ljudskim kvalitetima i manama homoseksualaca ili o tome da li ih poseduju ili ne. Naravno da medju njima ima i sjanih ljudi, a i onih drugih. Sto se toga tice ne mislim da se uopste razlikuju od heteroseksualaca. To sto su “tako rodjeni” po meni uopste nije razlog zbog kojeg bi trebalo da im se udovolji i dozvoli da svoje veze krunisu brakom ili usvajanjem dece jer su evidentno rodjeni ili su odrasli u osobe sa, ako tako mogu da kazem, nekom vrstom "hendikepa". Kad smo kod toga, koliko dece ima koja su rodjena sa odredjenim hendikepom, zbog kojeg npr. ne mogu regularno da se skoluju nego to rade u specijalnim skolama. Verujem da bi njihovi roditelji bili srecni da moze drugacije, ali ne moze… Surovo, ali je tako.
YugoS wrote:E da,i skoro sam 100% siguran da to dijete koje raste sa homicima,ako nema genetsku predispoziciju,nece postati peder!
Kada sam napisala da sam protiv toga da im se dozvoli usvajanje dece, najmanje sam razmisljala o tome da bi to dete sutra postalo homoseksualac. Iz sopstvenog iskustva znam koliko deca mogu da budu surova i kroz svoju iskrenost zla. Znam koliko sam se ja osecala „hendikepirano“ u odnosu na ostalu decu iz razreda (govorim o periodu osnovne skole), zbog toga sto, kao svi oni, nisam imala tatu. Bilo mi je tesko sto je mojoj drugarici tata kupio ovo ili ono, sto je drugar sa tatom isao na bazen i sl. Meni je to nedostajalo... Jako. Razgovora sa psihologom pred polazak u prvi razred se i danas secam. Sve je islo kako treba dok mi nije dala papir da nacrtam svoju porodicu... mamu, tatu, brata ili sestru ako imam. Tog trenutka je nas razgovor bio zavrsen. Samo sam odgurnula papir od sebe i usta zavezala u cvor... Prvi dan u skoli ucitelj proziva jednog po jednog ucenika, raspituje se o njemu, njegovoj porodici... Dolazi do mene, pita me kako mi se zove mama, tatu preskace i ide na sledece pitanje. Posle casa sam mami u usta nabila ruzu koju smo dobili zbog toga sto je rekla ucitelju da nemam tatu "jer od celog razreda on jedino mene nije pitao za njega". E sada zamisli dete koje u tom uzrastu treba da se suocava sa stvarima koje za razliku od smrti nisu prirodne ili opsteprihvacene... Zatim, sa surovim klincima pri cemu ce morati da im objasnjava zbog cega ono ima „dve mame“ ili tate, a ne mamu i tatu kao svi ostali i da ne nabrajam dalje. Sta mislis, kolike su sanse tom detetu da izraste u osobu sa devijantnim ponasanjem? Ja mislim da su velike.
YugoS wrote:Hajde sad malo razmislite,koliko ima tuznih ljudi homosexualne orjentacije,koji su cak i hetero brakove zasnovali a sve zbog okoline i sta ce narod reci! To su sve duboko nesretni ljudi,a samo zato sto zive na primitivnom Balkanu.
Mislim da covek koji svoj zivot oblikuje prema sredini u kojoj zivi a ne prema svojim mogucnostima, potrebama i zeljama, ne moze kriviti sredinu zbog svog nesrecnog i tuznog zivota. Sam je doneo odluku da napravi (za njega) pogresan izbor jer ne moze da se oslobodi strahova tipa „sta ce selo reci“. Kada odrasla i zrela osoba sa takvim stvarima ne moze da se izbori, mislim da tek dete, koje bi homoseksualni par usvojio, ne bi u tom smislu imalo nikakvu sansu. Mozda nisam u pravu, ali zaista ne mogu da, pod okriljem elementarnih ljudskih prava i slobode, podrzim bas svaku izopacenost ljudskog roda.
sunce polako izlazi wrote:Sve koji ih tobože shvataju i nemaju ništa protiv ,javno pitam kako bi se osjećali da saznaju da im je sin(koji treba da produži lozu)ili kćer,sasvim je svejedno, homoseksualno orijentisan.
Osecali bi se verovatno lose i na kraju bi opet morali prihvatiti cinjenicu da im je dete drugacije od ostale dece. Svoje meso se ne jede, tako da nemaju roditelji tu bas mnogo izbora ako zele normalan kontakt sa svojim detetom.