Fenix

[jana]

Ti moras priznati ,nadin,da nije bilo nimalo lako staviti vjeru u tvoje srce,s obzirom na stanje u kakvom si bila.Sve sto si vidjela u toj kuci,nacin na koji se vjera prakticirala,daju ti za osnova da to i prokomentarises.U prakticiranju svake vjere ima paganskog i kulturoloskog obicaja,a u komunama,mislim,da ima i jednog prilagodjavanja ,u metodoloskom pristupu,pripadnicima komune.Zamisli ,kad ti dodje neko ,ajmo reci polumrtav,i sada ga valja pridizati.Usaditi mu malu svjetiljku usrce,da ga grije,pa nadalje,dan po dan..Sjeti se svojega pridizanja.Imala sam kontakt sa jednom osobom koja je drzala Centar za odvikavanje,u gradu u kojem zivim.I sam je to bio covjek koji je dugo imao problem konzumacije.Oko dvadeset godina bio je u tom svijetu.On kaze,otprilike,ovako:Sve sam kritikovao,niko nije bio pametniji od mene,a ona je uporno dolazila svaki dan i molila se u mojemu prisustvu.U plimama i osekama mojega duha,gadilo mi se nanjeno prisustvo,nekada sam bio i indiferentan,nekada sam registrovao da ona nesto sapuce,i tako gotovo dvije godine.Jednoga dana kad nije dosla,zapitao sam se,gdje je.Iza sebe je uvijek u mojoj sobi ostavljala nesto sto ja nisam znao sto je.Tada sam vidio da pocinjem ponovo zivjeti i registrovati spoljnji svijet.
Vidis,ovo ti govorim,o snazi molitve.Jedne zene koja nista nije pricala,samo se molila.I na drugoj starani ,jednog covjeka koji je potpuno bio izgubljen.Dati impuls duhu da se pridize,to je svrha.Jedom davno nije se slusala rijec roditelja,nije se slusala nicija rijec poslije,i covjek je zamislio da moze po nebesima hodati.Covjek gubio sebe ,a da to ne vidi,i sada ga valja poduprijeti.Zato reci,hvala sto ti je na tvojem putu spoznavanja On poslao i ovakve i onakve ljude,a ti seiskoprcala da dodjes do sebe i da razaberes sta ti valja raditi.Ti znas da to ne bi lak posao.Eto,toliko od mene i imaj lijep dan.

[nadin]

Draga Jana,svatko na svoj način dođe do Boga.Ja sam bila teški ateista prije nego što sam upoznala Njega.Nisam vjerovala da postoji Bog.I trebalo mi je jako dugo dok nisam slomila svoj ponos ispred Njegovih očiju.Kada sam ponizno na koljenima došla pred Njegove noge tog trena sam Ga i upoznala.Nije to bio nimalo lagan proces.Kad sam ušla u centar prvi put svi su pričali o Bogu,molili se,govorili nekim čudnim jezicima,padali u nekakve transove...a ja sam plakala gdje sam došla.Vikala sam da želim kući a nitko me nije razumio (bila sam u Španiji)Poslali su me na planinu s jednom kućom,to je bila prva faza.I nakon više od 25 dana kriziranja samo sam plakala,nisam htjela ništa da radim,nisam jela uopće.2 mjeseca sam sjedila na jednom mjestu,bez ikakvog pomaka,svijet se oko mene rušio.Onda sam mislila kako je to sve velika zavjera tih ljudi da me uvuku u nekakvu sektu...da je sve isplanirano...poput predstave s puno dobrih glumaca.Jedna žena mi je stalno pričala o Kristu a ja se ježila u sebi...na kraju sam je zamolila da prestane,jer tada mi je djelovala tako izopačeno.Rekla mi je "kada budeš spremna,pitaj sve što te zanima"..a ja kontala u sebi..."ma bježi luđakinjo,jedino što ću pitati je kada ću kući napokon"Prošli su mjeseci a ja se svakim danom lomila sve više,počela sam da sudjelujem u kućnim poslovima itd...Jedne noći na molitvi u Crkvi osjećala sam se toliko loše...stalno sam imala osjećaj da me netko zove...Zatvorila sam oči i isključila se iz svog bolesnog svijeta...Prvo čega se sjećam je da sam počela plakati,pa vrištati,jecala sam i gušila se od suza...zatim sam imala potrebu da Bogu priznam sve svoje grijehe i pitam ga za oprost...Prihvatio me je onakvu kakva jesam i od toga trenutka sam počela sve da gledam drugim očima.Svaki posao koji sam radila bio je s ljubavi,naučila sam poštovati ljude i centar...drugo iskustvo koje sam imala u hrvatskom centru u Zg bilo je katastrofa...ali to je bilo u toj kući gdje sam ja bila i moja odgovorna bila je sve osim to što je trebala da bude...mislim da čovjek više jača u svijetu gdje se trebaš zaista izboriti za sebe...naravno korak po korak...

[Boban]

Adame pozz,covek da bi se predao Bogu potrbno je sve da da iz svog svog srca i dobro i lose priznaces mnogo ljudi ce da ostavi zrno dobrog za sebe a smece ce da izbaci to je ljudsko to je u nama ljudima.Stoga covek kada je prisiljen od"zivota" da bira da li ce zivot ili smrt a zarko zeli da zivi odabira jedini put natrag u zivot a to je hriscanstvo i tu krece popravni ispit.Spoznaje Boga u komuni za narkomane,pocinje realno ca razmislja,spoznaje kolicinu sigurnosti,ljubavi,strpljenja koja samo dolazi od Boga sa sigurnoscu zna to jer poznaje sebe kakav je bio pre.Onog starog zivota se gadi nemoze da poveruje kako je to mogao da zivi i neprestano se divi novoj spoznaji,strpljenju i ljubavi koju dobija, u komuni zivi hriscansku atmosferu bez svadja,deranja,histerije i ostalog.Izlazi iz komune gde primi nesto ili neprimi ako je primio izlazi sa jednim jakim temeljom u srcu,normalno da ce se malo izgubiti po samom izlasku ali za to je stvorena resocijalizacija,u slucaju da je ziveo emociju u komuni koja moze da ponese coveka koja napravi nepostojan temelj koji prvi "vetrovi" sruse tu dolazi do povratka u blato jer emocija je prolazna reakcija.Mislis li da svako poznaje Boga ko je ucen od malih nogu u porodici?Mislim da je samo i jedino Bog taj koji odlucuje ko ce da ga upozna.Mislis li da covek nemoze spoznati Boga u komuni za narkomane?Da li mislis da a ko neko nije od rodjenja ucen da bude hriscanin je kasno da to postane u 28 godini?Mene su roditelji ucili od malih nogu krstili me kao bebu,znam ocenas,kada su slave,znao sam da Bog postoji i pre komune ali ga nisam poznavao.Samson je ulazio u kompromise pa mu je opet pocela kosa da raste i Bog je cuo mjegov jecaj iz pecine.pozz

[nadin]

sinoć sam dobila mail od prijatelja iz Splita koji je bio samnom u komuni 2001g.Vratio se doma,malo apstinirao i recidiv.Opet je odlučio otići u Španiju i ovaj put je uspjeo.Započeli smo liječenje od prilike u isto vrijeme prvi put.Njegov mail sam čitala i čitala...na kraju sam osjetila-sram.I to od same sebe.Čovjek se toliko promjenio da kad sam čitala svoje riječi u re:mailu pomislila sam..."pa Bože jesam li ja uopće pismena" ...ne znam se ni izražavati kako treba.Još uvijek konstantno upotrebljavam neki ulični dijalekt i džaba mi i fax...kao da sam upravo došla iz neke prvobitne zajednice.Bog mu je totalno izmjenio stari pogled na život,čovjek se transformirao.Pari kao neki filozof.A ja ko maxim po diviziji uhvatila lupati o svojim padovima i gubicima,bježanju iz komune...ma Bože te sačuvaj.Tu sam zastala i stvarno vidjela koliko je Bog moćan,Njegova djela su nenadmašiva...jednog teškog narkomana osloboditi lanaca...promjeniti mu život novim rođenjem...to je...lijek koji se ne može kupiti u apoteci narode... :drinkers:

[jana]

U svijetu se ne jaca,u njemu se samo trosi.Trose se nase emocije,trosi se nasa fizicka snaga,ispunjavamo bioloske funkcije i za uzvrat imamo materijalne stvari koje sad jesu,sad nisu.Prihvatajuci zakone ovog danasnjeg svijeta,mi mozemo ojacati materijalno,napraviti mjesto za zivot,napraviti novce za zivot,napraviti djecu...Mi cemo potrositi mnogo,mnogo da ugodimo svijetu oko sebe,ali nije se rodio,ko je svijetu ugodio.Sve cemo mi to odraditi svjesno ili nesvjesno,manje ili vise ispunjeni svim tim boljitkom,ali gdje je uporiste za tvoju duhovnu snagu?Je li to covjek,novac,dijete?Svi prolazni i promjenljivi.Svako u svojoj etapi fizickog i duhovnog razvoja,koji je uz to iskomliciran postojanjem ovisnosti.Ne samo ovisnosti o dopingu,nego i ovisnosti o ljubavi.Nasom malom ,sitnom,sebicnom,ljudskom ljubavi.Emocije su vrlo prolazne i promjenljive,i oslanjajuci se na njih,pravimo velike korake u greske.
Ispricacu ti ,nadin ,jedno svoje duhovno iskustvo.Ja sam bila u potrebi.Umorna,bolesna,duhovno slaba,a valja sve odrzati u svijetu,i kucu i kuciste,i posao,a ne mogu vise.Kraj.Nemam snage.Svi protiv mene.Sam.Izadjem ja predvece na jezero ispod moje kuce i sjednem na kamen.Pomislim,da me nema,bilo bi najbolje.Zatvorim oci i pocnem gorko da placem.Bio sumrak.Gotovo tama.Otvorim oci ,poslije nekog vremena,a oko mene svjetli.Kao da sam u nekoj sjajnoj kugli.I toplina mi.Milina,kao da sam u maminom stomaku.Uplasim se i dignem sa kamena.Oko mene opet sjajno.Toplo.Pomislim,ovo sam stvarno pocela da ludim,nema,kraj.Protljam oci,razaberem se,ono opet svijetlo.Kao da sam u sjajnoj lopti,i toplo mi i sigurna sam.Krenem,sve isto.Ja idem ka svojoj kuci,i dok koracam u toj sjajnoj lopti,ja osjetim da je neko uz mene,da vazduh treperi,i da je korak uporedo sa mnom.Osvrcem se,nema nikoga,ali ja osjetim da nisam sama.Ulazim u kucu,palim svjetla,i osjetim kako kugla i toplota oko mene polako nestaju.Nakon ovoga,u mojem zivotu pocinje bivati bolje.Ne srusi se nista,i ja opstadoh i polako poceh da jacam.

[nadin]

nijedno duhovno iskustvo čovjeka ne ostavlja ravnodušnim-nikad poslije tog kontakta nećeš biti ista osoba...sve se mjenja,baš sve...kao i sa drogom ulaziš u novi svijet...samo što je u tom svijetu kolijevka iluzija...nema ničega stvarnog.
nismo ni svesni što sve možemo na duhovnom planu ako dopustimo da Krist djeluje u našim životima...možda i jesmo svjesni ali smo i sebični...ne odustajemo od starih navika...i padamo...samo što je svaki pad gori i gori

[jana]

Zasto ja ovoliko pricam s tobom?Da te navedem da pocnes misliti da si dobra.Da malo proviris i u dobre strane svoje licnosti,jer ih sigurno imas,da drzis otvoreno srce za vjeru i da jednostavno,vrlo jednostavno zivis svoje poslanje na zamlji,dan za dan.Oni sto su primali vjeru da bi spasavali glave,iz politicke prisile,ili neke druge prisile/o cemu govori Adam/cinili su to formalno,da bi se spasili i ja poznajem da istorija poznaje te slucajeve.To je manipulacije grupe u smislu sirenja jedne vjere.Toga je bilo,i bit ce nazalost.
Ti trebas duhovni spas.I,trebas da umiris svoj mozak u ovoj etapi renoviranja svojega tijela i duha.Pretjeran,brzi rad mozga,sto vi cesto nazivate inteligentnim,u ovom trenutku je tvoj protivnik.Zakljucci nase generalne inteligencije,uslovljeni su nasim iskustvom i nasom ogranicenosti.Svedi se na instikt samoodrzanja i sto prostije djeluj.Radnje,a ne misli.Proste,jednostavne radnje.Ne juri u svijet.U njemu neces naci mnogo toga za sebe.Bar za sada.Saniraj posljedice,koje su ostale iza tebe i u ovom vremenu ,polako.Prepoznaji,iz onog sto si naucila iz Biblije,sta se dogadja oko tebe.Zena sa kioska:"Jezik je zao ud ,moze cijelu sumu da zapali",a kamo li da ne uzdrma tebe.Prepoznaji,i ostaj u apstinenciji i vertikali,kako znas i umijes.I,uz Njega.Mislima i djelima,koliko vise mozes.

[nadin]

"nova" sam u svijetu dobrote,priznajem teško je.Toliko sam željela da se riješim droge i vratim Bogu...ali sada ne znam kako dalje? Prepoznajem svoje vrijednosti,naravno ne sve,bar ne još...ali osjećam se kao da sam zapela u vremenu i prostoru.Sve oko mene živi i diše a ja kao da gledam iza nekog stakla.Imam osjećaj da živim život koji nije moj.Navikla sam na svako zlo ovoga svijeta i bila dio njega,ali na dobrotu...nekako mi to lošije ide.Gubim se neznam kako se ponašati s ljudima.Ponašam se ponekad kao robot,radim ono što se očekuje od mene...ono što je dobro...ali ja se ne osjećam bolje.Kao da nemam više misli u glavi.Počela sam slabije i pamtiti.Nesanice su se vratile.Nervoza me trese.Bog mi je dao privilegiju da živim zdravo i sretno a ja..plašim se da taj Njegov dar uzmem u potpunosti.Kako vrijeme prolazi iza mene,to sam nesigurnija i nesretnija.Po glavi se vraćaju one proklete riječi..."da mi je bar jedan sat da se izgubim odavde"...Svjesna sam što bi to značilo,ali puna sam nekih strahova.Moj duh počeo je opet da ide ka dolje.Danas umalo nisam kupila praxitene u apoteci.Izašla sam plačući.Tableta po tableta i eto me i na dopu opet...Ne znam,istina je da se jadno osjećam,depresivno...želja se opet javlja...

[jana]

Pa dobro,malo na tablete,da se premosti ,kriza i umiri crv ,nije isto sto i vracanje dopu.Konsultuj lijecnika,psihologa,samo shvati da od kratkog putovanja u svoj svijet nema nista i da je to opet vracanje na pocetak.A vidi ,koliko si truda ucinila do sada,i kako je,ma koliko se ti lose osjecala,ipak bolje nego je bilo.Pa nisi navikla na dobro ,jer si odabrala lose,navikla se na lose.Sada ,po inerciji guras tamo,jer to ti je poznati teren.Zaboravila zakone zdravog zivljenja.Sada kao da ateriras na zemlju sa nebesa.Kako si se organizovala u komuni,tako nastavi i kuci.Radi.Presipaj iz supljeg u prazno,ako je sve bas uradjeno,pa nema nista u kuci.Kuhaj,pravi kruhove za sviju.To je isto kao de se molis.U Spaniji se kruhovi sigurno prave na drugaciji nacin,nego u tvojem kraju.Probaj napraviti nesto slicno,sto si tamo jela.Spremaj svoj ormar.Garderobu.Valja ti biti cista i uredna i lijepa na novi nacin.Ispod drvoreda tresanja na Cimu treba setati neka druga nadin,ovog proljeca.Moras raditi na tome da se okolini predstavis u drugom svjetlu,ali djelima.Da se to vidi.A ne samo da se misli.Sigurno satisfakcija nece izostati.Hajde,pocni .

[nadin]

...." 20.duša se moja opominje bez prestanka,
i poništila se u meni.
21.Ali ovo napominjem srcu svojemu,
te se nadam:
22.Milost je Gospodinova što ne izgibošmo sa svijem,
jer milosrđa njegova nije nestalo;
23.Ponavlja se svako jutro;
velika je vjera tvoja.
24.Gospodin je dio moj,govori duša moja;
zato ću se u njega uzdati.
25.Dobar je Gospodin onima koji ga čekaju,
duši koja ga traži "....

Plač Jeremijin 3-20...25