Re: Alkoholizam i narkomanija u jednoj porodici
Posted: Wed Aug 05, 2009 11:11 am
Iz velike plave knjige AA literatura str. 60:
"Jasno je da život koji u sebi nosi duboku zlovolju i mržnju može voditi samo u jalovost i nesreću.
Ako to dozvolimo, tada zaista tratimo sate i sate koji su mogli biti od velike vrednosti.
Medjutim, sa alkoholičarem, čija nada leži u negovanju i razvoju duhovnih doživljaja, uklanjanje zlovolje i mržnje je beskrajno ozbiljan problem.
Zaključili smo da je to sudbonosan problem.
Jer, kada takve osećaje smestimo u mirnu luku, tada se potpuno zaklanjamo od Sunčevog svetla koje nam daje Duh.
Vraća se alkoholno ludilo i mi opet počinjemo piti!
A za nas to znači smrt.
Ako želimo živeti, moramo se osloboditi ljutnje.
Mrzovolja i iznenadno poremećenje uma nisu za nas bili dobri.
To bi možda mogao biti suvišan luksuz medju normalnim ljudima, ali za alkoholičare su takva stanja OTROV."
Ovo sam juce postavila i na Alkoholicarskom forumu, u pocetku (prosle godine), ja ovo nisam uopste razumela,
pa i sad po malo razumem, a da primenim? Sto kaze Sumski, stvaaaaarno je tesko...
Sedim nocas na terasi i razmisljam (ucim da razmisljam bolje receno ISTINA ZIVA) o ovoj prvoj recenici!!!
Godinama sam vec duboko nesrecna osoba, a to u meni proizvodi bes i ljutnju i ja razmisljam ...
ZELIM LI VISE DA BUDEM BESNA I LJUTA OSOBA NA SVOJE UKUCANE, KOJI ME URNISASEEEEEEEEEEEEEEEEE - NE ZELIM, BRATE NE MOGU VISE!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ZELIM DA BUDEM ZADOVOLJNA NASMEJANA OSOBA UVEK I ISKTENO
KAKO TO DA NE UMEM DA UZMEM OVO STO IMAM PONUDJENO KAO OPORAVAK I DA POSTANEM SRECNA I ZADOVOLJNA??????????????????????'
"Jasno je da život koji u sebi nosi duboku zlovolju i mržnju može voditi samo u jalovost i nesreću.
Ako to dozvolimo, tada zaista tratimo sate i sate koji su mogli biti od velike vrednosti.
Medjutim, sa alkoholičarem, čija nada leži u negovanju i razvoju duhovnih doživljaja, uklanjanje zlovolje i mržnje je beskrajno ozbiljan problem.
Zaključili smo da je to sudbonosan problem.
Jer, kada takve osećaje smestimo u mirnu luku, tada se potpuno zaklanjamo od Sunčevog svetla koje nam daje Duh.
Vraća se alkoholno ludilo i mi opet počinjemo piti!
A za nas to znači smrt.
Ako želimo živeti, moramo se osloboditi ljutnje.
Mrzovolja i iznenadno poremećenje uma nisu za nas bili dobri.
To bi možda mogao biti suvišan luksuz medju normalnim ljudima, ali za alkoholičare su takva stanja OTROV."
Ovo sam juce postavila i na Alkoholicarskom forumu, u pocetku (prosle godine), ja ovo nisam uopste razumela,
pa i sad po malo razumem, a da primenim? Sto kaze Sumski, stvaaaaarno je tesko...
Sedim nocas na terasi i razmisljam (ucim da razmisljam bolje receno ISTINA ZIVA) o ovoj prvoj recenici!!!
Godinama sam vec duboko nesrecna osoba, a to u meni proizvodi bes i ljutnju i ja razmisljam ...
ZELIM LI VISE DA BUDEM BESNA I LJUTA OSOBA NA SVOJE UKUCANE, KOJI ME URNISASEEEEEEEEEEEEEEEEE - NE ZELIM, BRATE NE MOGU VISE!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ZELIM DA BUDEM ZADOVOLJNA NASMEJANA OSOBA UVEK I ISKTENO
KAKO TO DA NE UMEM DA UZMEM OVO STO IMAM PONUDJENO KAO OPORAVAK I DA POSTANEM SRECNA I ZADOVOLJNA??????????????????????'