Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
Pozdrav svima.... pa ne znam samanta, odgovor na to pitanje.... zašto ne paramparčad... sa Adamom sam pravo dobra družimo se, i daje mi veliku podršku u svemu...... zahvaljujem Adamu..... a paramparčad je po meni pravi lik, stari zajebant... ma pravi vuk... xaxaxaxa..... eto imam odgovor pa bio on i ovakav..... kratak..... danas se osjećam super, da se pohvalim..... bila sam maloprije sa dečkom na kafici, onda smo otišli izraditi neke slike, ma ekstra majke mi....... sutra neću raditi, jer idem sa bratom kod njega u stan koji je iznajmio da vidim gdje čovjek živi...... tu je već nekoliko mjeseci, svi su bili sem mene.... ali opravdano nisam mogla, jer sam svaki dan išla u Mostar na terapiju...... ej samanta..... moram biti iskrena i priznati, da si bila upravu u nekoliko navrata.... samo si mogla to nekako blaže reći, a nego me onako strogo naljepiti.kužiš znam da sam se ponavljala sa postovima, ali šta ću kada je kod mene trenutno takva situacija, razumiješ.... pa drugačije nisam mogla ni pisati....... ja pišem šta mi padne na pamet, a to su obično osjećaji i situacije u kući i na poslu...... sada ponovno radim u pozorištu, kostimografiju i scenografiju za jednu onako nebuloznu ali simatičnu pretstavu....... moram sebi nabijati što više obaveza, ono samo da nemam vremena za gluposti i da nemam praznog hoda.... i onako sam radoholičar..... veliki.... koštat će me i to pod stare dane, ali ne želim razmišljati o tome...... pozzzz od Jace.....
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
Vozdra raja, draga hero, ma i sve da hoću ne mogu se sada odviknuti tačkica.... nekako su postale dio mene, dio mog ispoljavanja na forumu, jbg.... danas sam tako umorna od vožnje.... ali sam napokon vidjela gdje mi brat živi i radi..... super.... ali barem se dobro osjećam što je najbitnije, budite mi dobri, zdravi, nasmijani i pozdravljeni... ljubi vas Jaca
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
Sada sam bila vani i vidjela da zaista postoji i ljepša strana života, ali ona u kojoj ja definitivno ne znam uživati....... vidim ljude vani, zdrave, nasmijane, ko i ja tu pripadam.... ali ne pripadam... sjedim u komšijskom kafiću,tu su svi ko biva moji poznanici, nasmijana i dobra sa svakim, samo sama sa sobom golemo posvađana....elem juče mi je bio dan odluke, na kojem sam ja pala ko kruška, naravno nisam se mogla suzdržati i sada razmišljam u koju torbu, kofer da pakujem stvari.... ajt, jebeš to, nego tek sada se povratio onaj moj golemi strah od komune kao zatvora, sada me i nije toliko strah, jer vidim da ovako ne mogu uspjeti..... jebi ga pokušala sam svakako, samnom su ljudi pokušavali na sve moguće načine, ali evo na kraju se ispostavilo to da sam uzela telefon i nazvala centar....hm.... pa za svoje dobro, nadam se..... ovdje imam još fore dok me ne prime u komunu....eh, sada to fore misli mi lete svuda.... nisam pametna... samo znam da ovako više ne mogu, malo, malo pa pad... ma u pm. pa dokle više.....nikako sebi ne znam, ne mogu ili valjda ne želim reći dosta je i ono tipa da stavim tačku.. ne, ne nemam ja muda za to.... a i okolika je jebeno teška za izdržati ovdje, zaista jeste.... i čitavo vrijeme, ma koliko se ja trudila i naguravala sama sa sobom, i borila se svim silama nikako da uspijem.... nadam se svaki dan boljem, ali kada iza ugla prašina vreba, ja ne znam šta uraditi treba... evo ga i rimuje se mamu mu njegovu ljepo pohlepnu..... i tako moja sudbino kleta... ma fuj.... ajd morit ću vas još ovu sedmicu dana i onda gibaj Jaco..... mislim sada svakako gibaj.... nije mi dobro sekunde jedne života mi..... valjda ću naučiti sebe kako pametno iskoristiti život, ali ovdje i sada zaista ne umijem nikako da se snađem..... morat ću prihvatiti život svoj tamo negdje u tuđini iz koje se nikada neću vratiti..... jer previše sam toga ružnog prošla da bih se mogla ponovno vratiti ovdje i živjeti...... i lijepog ali tamo do 2000te god... ovo poslije je sve nekakav pakleni raj..... užasno sam isfrustrirana samom sobom, mrzim cio svjet...... trenutno..... možda ujutro zavolim ono postojanje samo što sam tu... ako to ikada budem znala... naučila... cjeniti......pozzz od Jace
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
Jaco,samo naprijed!Vidjet ces da ce te komuna preporoditi.Tesko je tebi u toj duhovnoj izolaciji.Ti se pokreces,kao i svaki mladi covjek,i u kafic,i tamo i vamo,ali,Jaco,problem je u tome sto ne mozes da unutar sebe ojacas i izadjes iz tog svijeta.
Moja je kci kao i ti.Juri,mjenja mjesto boravka,partnere,kuce,kucista,ali ne pristupa ozbiljno onome sto je osnov problema i sve ove ostale radnje dodju ti kao,hajdemo da zaceprkamo problem,da se pokrijemo prividom,a problem izviri u ovom ili onom obliku.Da nije bilo osnova problema,tj konzumacije,ne bi bilo nicega sto se izrodi oko vas od 2000g. pa na ovamo.Zar nije tako?
Ja sam jako propatila svih ovih godina bivajuci svjedok propadanja tog mog djeteta.Tu duhovnu iskasapljenost nisam vise u stanju da gledam,po cijenu da ne vidjam svoju malu unuku.Jednostavno,Jaco,kad nema zdrave komunikacije,kad nema minimum respekta u jednoj konverzaciji,moramo se distancirati.
Daj ,molim te,ucini bar ti nesto dobro za sebe.U centru ces moci raditi intenzivno na sebi i ojacat ces sigurno brze.Samo malo da udaris temelja svojoj stabilnijoj apstinenciji,pocet ces da rastes,tamo gdje si stala.Vjeruj mi,u moru tvojega duha,sto se ocituje kroz tvoje rijeci,ima jedan divan,zakljucan biser,koji bih ja tako voljela da vidim oslobodjen,i dostojan nekog drugog zivljenja.Vjeruj mi da ti zasluzujes jedan drugi zivot.
To sto postavljas stvari tako,da poslije komune,ne ides svojima i kuci,Jaco,nemoj tako razmisljati.Ides,da ojacas,ozdravis,naucis da se boris sa svojom slabosti,i onda,otvorit ce se novi putevi,novi horizonti..Tvoji ce te uvijek cekati,pomoci ti.Budi mi dobra,Jaco.
Veliki pozdrav jano, i hvala na toplim riječima podrške, sada znam da idem nekim pravilnim putem. po prvi put u životu svjesna sam da ne mogu sama ovako, na ovaj način da izađem sa svojim problemom.... eto pokušala sam sve dokle može volja i razum doseći, ali ustvari tjerala me strast i požuda nastojeći zalomiti skriveni pakao u meni... ovo sam davno još napisala u svojim prvim postovima..... i boli me duša što nisam uspjela na ovakav lagano težak način uz veliku podršku mojih... ali jbg, nisam... ne mogu... jednostavno ne ide ima par mjeseci.... stalno tapkam u mjestu... 7 dana super 8 dan userem.... nije jednostavno živjeti samnom ovakvom... nikako... teška sam osoba i sebi i drugima....zato i ja mislim da je ova vrsta izolacije najbolje moguće rješenje za mene, ma koliko se ja bojala otići daleko od kuće.... mislim da po prvi put pravilno nešto u životu radim, toliko toga sam mogla postići, ali nisam znala ispoštovati ono malo što se od mene tražilo, a, to je samo jednom reći ne.... ali ne nisam toliko jaka osoba...ajd dobro pa napokon i ja jednom u životu priznajem da sam totalno labilna.... čitavo vrijeme sam zaista htjela da se opametim, ali ja u ovoj sredini ma nema šanse... jednostavno ne ide... e kada ne ide ima gdje da ide, zar ne... e sada hajd malo u prdekanu.... kada ne znaš živjeti normalno..... jer previše dugo sam ja u ovome, da bih tako lako i jednostavno mogla sebi reći jednu običnu rječicu ne....mislim meni treba potpuna preobrazba i duhovno i tjelesno..... previše sam razmažena, i sada to plaćam velikom kaznom, idem da se naučim pravim životnim vrijednostima, jer ih ne umijem cjeniti..... ne znam nikoga cjeniti.... a očekujem da mene poštuju, razumiju i vole...e, pa ne ide to tako.... ne ide nikako...ali najbolnije je što sam svjesno sebe dovela dovde, to da idem u reto..... nekako je bolno.... ali kada ne mogu na ovakav način, onda ima ovaj drugi..... pa ću valjda i ja naučiti poštovati sebe pa druge... valjda je to pravi redosljed...... važno je da sa dozom straha, i volje idem da se lječim, ali ono da se lječim ne samo od droga, nego i od same sebe...... jer moj problem nije samo gudra nego i ponašanje, ludo, agresivno... moram se naučiti nekad i stišati.... znam da me vi razumijete...ono baš.... mislim da nikada za ovo čitavo vrijeme nisam napisala ovoliko istinitih i pravilnijih riječi no sada......barem se tako osjećam..... vidim da mi nema drugog spasa od same sebe, jer drugačije neću uspjeti, sebe naučiti nekim osnovnim pravilnostima življenja...... previše sam divlja za ovu sredinu, i nekako opasna po sebe pa onda po druge... toga se najviše bojim, jer sam u stanju svašta uraditi kada želim nešto... ono sebi nešto zcrtam i to mora biti iste sekunde...... to nikome ne uspjeva samo meni.... i nepravilno je..... ma dosta od mene.... zagorčala sam život svima koji su se takli mene.... maher sam za uvući se pod kožu, a isto tako i zgaditi se osobi... tu sebe mrzim, i na dosta takvih polja želim da se popravim.... da se promjenim.... sebi se ne sviđam ovakva... valjda sam trebala... morala dosegnuti taj nivo da se sebi zgadim, pa da onda odlučim da se mjenjam iz korijena......
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
JACOOOOOOOOOOOOOOOOO
Izgleda ce se obistiniti ona moja ideja ))))))))))
Hocemo li ipak mi zajedno u komunu ??
Ja sam danas zwala, trebala bih waljda za 15ak dana.. A ako ja trebam tada, onda ti trebash josh pre ??
Hocemo li zajednoooooo friendice ???? ))))))
Allways look at the bright side of Life!! There's allways Sunshine after the rain..
ej ćao... uh... jebo te pa vidi ti to majke ti, i ja sam danas zvala, zvat ću i sutra reto avala, da li ćeš i ti tu ako je tako onda ćemo se zaista vidjeti da ja bih trebala za nekih desetak dana..... ne znam trebamo li se radovati...ak je tako ja ti se veselim pravo....
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
PROČITAJ ME wrote:ej ćao... uh... jebo te pa vidi ti to majke ti, i ja sam danas zvala, zvat ću i sutra reto avala, da li ćeš i ti tu ako je tako onda ćemo se zaista vidjeti da ja bih trebala za nekih desetak dana..... ne znam trebamo li se radovati...ak je tako ja ti se veselim pravo....
Da, da.. RETO ..
Ne znam ni ja trebamo li se radowati.. Samo znam da je to to
A znash li gde idesh ??
Meni su rekli za Split ..
Aj kewe ti, trazi i ti, reci da ti odgowara tako, pa da budemo zajedno u swemu tome.. Kontam da bi nam obema bilo lakshe.. ?
Allways look at the bright side of Life!! There's allways Sunshine after the rain..
znam da sam se ponavljala sa postovima, ali šta ću kada je kod mene trenutno takva situacija, razumiješ.... pa drugačije nisam mogla ni pisati....... ja pišem šta mi padne na pamet, a to su obično osjećaji i situacije u kući i na poslu...... sada ponovno radim u pozorištu, kostimografiju i scenografiju za jednu onako nebuloznu ali simatičnu pretstavu....... moram sebi nabijati što više obaveza, ono samo da nemam vremena za gluposti i da nemam praznog hoda.... i onako sam radoholičar..... veliki.... koštat će me i to pod stare dane, ali ne želim razmišljati o tome...... pozzzz od Jace..... 
))))))))))