7. novembar
Osećati Božju volju
"Iskreno sam verovao da mi Viša sila može vratiti razum
i da ću prestati da zamišljam šta je bila Božja volja, već
samo da prihvatim stvari kakve jesu, i budem zahvalan."
v
Što duže ostajemo čisti, manje smo sigurni da "znamo" što je volja naše Više sile za nas – i to nam je manje važno. Spoznaja volje naše Više sile sve je manje stvar "znanja", a sve više stvar "osećaja." Još uvek verno radimo Jedanaesti korak. Ali umesto da tražimo "znakove" naše Više sile, više se oslanjamo na intuiciju, verujući svojim osećajima u vezi onoga što nam odgovara.
Nakon što smo ostali čisti nekoliko godina, ono što verovatno stvarno znamo su situacije kad delujemo protiv Božje volje za nas. Kada idemo protiv Božje volje, vraća nam se onaj stari neugodni osećaj u stomaku. Ta mučnina je upozorenje da nas, ukoliko nastavimo tim putem, čeka mnogo neprospavanih noći. Trebamo da obratimo pažnju na te osećaje, jer su oni često signali da radimo suprotno od Božje volje za nas.
Naš Jedanaesti korak jasno ističe pravi cilj molitve i meditacije: poboljšanje našeg svesnog kontakta sa Bogom kako smo ga shvatili, koje nam donosi jasniju spoznaju volje naše Više sile za nas i snagu da je sprovedemo u delo. Božju volju prepoznajemo najjasnije po tome kako je osećamo, a ne po "znakovima" ili rečima – ona se oseća ispravno.
v
Samo danas: Ja ću se moliti za spoznaju volje moje Više sile za mene i za snagu da je sprovedem u delo. Obratiću pažnju na svoje osećaje, i delovaću kada se čine ispravnim.
Samo za Danas (Just for today)
Moderator: sanela
Re: Samo za Danas (Just for today)
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
8. novembar
Oslobođeni od ludosti
"Verujemo li da bi bila ludost prići nekome i pitati:
Mogu li molim vas dobiti jedan srčani udar
ili smrtonosnu nezgodu."
v
Čuli smo da se kaže da se, ukoliko nismo zaljubljeni, ne možemo setiti kako smo osećali ljubav. Isto može da se kaže za ludost: jednom kad smo od nje slobodni, možemo da zaboravimo koliko zaista bizarno ili ludo naše razmišljanje može biti. Da bismo bili zahvalni za stepen zdravog razuma koji smo vratili u Anonimnim narkomanima, treba samo da se setimo koliko smo zaista bili ludi.
Danas je možda teško zamisliti da možemo reći nešto tako smešno kao - "Mogu li, molim vas, dobiti jedan srčani udar ili smrtonosnu nezgodu?" Niko zdravog razuma neće tražiti tako nešto. I u tome je stvar. U našoj aktivnoj zavisnosti nemamo zdrav razum. Svaki dan dok smo praktikovali svoju zavisnost, izazivali smo smrtonosnu bolest, ponižavanje, iskorištavanje, bedu, zatvor, smrt zbog nasilja, čak i smrt iz čiste gluposti. U tom kontekstu, ideja traženja srčanog udara ili smrtonosne nesreće i ne zvuči tako čudno. Toliko smo bili ludi.
Program, udruženje, i naša Viša sila – zajedno, učinili su čudo. Drugi korak nije uzaludna nada – on je realnost. Znajući koliko je daleko išla naša ludost, tim više možemo ceniti čudesnu Silu koja nam je vratila ovoliko zdravog razuma. Za to smo zaista zahvalni.
v
Samo danas: Ja ću se prisetiti koliko sam bio lud dok sam živeo svoju zavisnost. Zatim ću zahvaliti svojoj Višoj sili za zdrav razum koji je vraćen u moj život.
Oslobođeni od ludosti
"Verujemo li da bi bila ludost prići nekome i pitati:
Mogu li molim vas dobiti jedan srčani udar
ili smrtonosnu nezgodu."
v
Čuli smo da se kaže da se, ukoliko nismo zaljubljeni, ne možemo setiti kako smo osećali ljubav. Isto može da se kaže za ludost: jednom kad smo od nje slobodni, možemo da zaboravimo koliko zaista bizarno ili ludo naše razmišljanje može biti. Da bismo bili zahvalni za stepen zdravog razuma koji smo vratili u Anonimnim narkomanima, treba samo da se setimo koliko smo zaista bili ludi.
Danas je možda teško zamisliti da možemo reći nešto tako smešno kao - "Mogu li, molim vas, dobiti jedan srčani udar ili smrtonosnu nezgodu?" Niko zdravog razuma neće tražiti tako nešto. I u tome je stvar. U našoj aktivnoj zavisnosti nemamo zdrav razum. Svaki dan dok smo praktikovali svoju zavisnost, izazivali smo smrtonosnu bolest, ponižavanje, iskorištavanje, bedu, zatvor, smrt zbog nasilja, čak i smrt iz čiste gluposti. U tom kontekstu, ideja traženja srčanog udara ili smrtonosne nesreće i ne zvuči tako čudno. Toliko smo bili ludi.
Program, udruženje, i naša Viša sila – zajedno, učinili su čudo. Drugi korak nije uzaludna nada – on je realnost. Znajući koliko je daleko išla naša ludost, tim više možemo ceniti čudesnu Silu koja nam je vratila ovoliko zdravog razuma. Za to smo zaista zahvalni.
v
Samo danas: Ja ću se prisetiti koliko sam bio lud dok sam živeo svoju zavisnost. Zatim ću zahvaliti svojoj Višoj sili za zdrav razum koji je vraćen u moj život.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
9. novembar
Najbolje iscrtani planovi
"Naša dela su ono što je važno. Rezultate
prepuštamo svojoj Višoj sili."
v
Ima jedna stara izreka koju ponekad čujemo na našim sastancima: "Ako želiš da nasmeješ Boga, pravi planove." Kad to čujemo, i mi se uglavnom isto tako smejemo, ali u po malo nervoznom grču. Pitamo se da li su svi naši pažljivo iscrtani planovi osuđeni na propast. Ako planiramo veliki događaj – venčanje, povratak u školu ili možda promenu karijere – počinjemo da se pitamo odgovaraju li naši planovi planovima naše Više sile. U stanju smo se tako dovesti do ludila od brige oko ovih pitanja da odbijamo da pravimo bilo kakve planove.
Jednostavna činjenica je da stvarno ne znamo jesu li planovi naše Više sile za naš život urezani u kamenu ili ne. Mnogi od nas imaju svoje mišljenje o predodređenosti i sudbini, ali, bilo da verujemo u te teorije ili ne, još uvek snosimo odgovornost za življenje sopstvenih života i pravljenje planova za budućnost. Ako odbijamo da prihvatimo odgovornost za svoj život, opet pravimo planove – planove za bledu, dosadnu egzistenciju.
Ono što pravimo u oporavku su planovi, a ne rezultati. Nikada nećemo znati hoće li brak, obrazovanje ili novi posao funkcionisati dok to ne pokušamo. Jednostavno prosuđujemo najbolje što možemo, posavetujemo se sa sponzorom, molimo se, koristimo sve dostupne informacije i pravimo najracionalnije planove koje možemo. Što se tiče ostalog, verujemo brizi i ljubavi Boga kako smo ga shvatili i znamo da smo se poneli odgovorno.
v
Samo danas: Ja ću praviti planove, ali neću planirati rezultate. Verovaću brizi moje Više sile pune ljubavi.
Najbolje iscrtani planovi
"Naša dela su ono što je važno. Rezultate
prepuštamo svojoj Višoj sili."
v
Ima jedna stara izreka koju ponekad čujemo na našim sastancima: "Ako želiš da nasmeješ Boga, pravi planove." Kad to čujemo, i mi se uglavnom isto tako smejemo, ali u po malo nervoznom grču. Pitamo se da li su svi naši pažljivo iscrtani planovi osuđeni na propast. Ako planiramo veliki događaj – venčanje, povratak u školu ili možda promenu karijere – počinjemo da se pitamo odgovaraju li naši planovi planovima naše Više sile. U stanju smo se tako dovesti do ludila od brige oko ovih pitanja da odbijamo da pravimo bilo kakve planove.
Jednostavna činjenica je da stvarno ne znamo jesu li planovi naše Više sile za naš život urezani u kamenu ili ne. Mnogi od nas imaju svoje mišljenje o predodređenosti i sudbini, ali, bilo da verujemo u te teorije ili ne, još uvek snosimo odgovornost za življenje sopstvenih života i pravljenje planova za budućnost. Ako odbijamo da prihvatimo odgovornost za svoj život, opet pravimo planove – planove za bledu, dosadnu egzistenciju.
Ono što pravimo u oporavku su planovi, a ne rezultati. Nikada nećemo znati hoće li brak, obrazovanje ili novi posao funkcionisati dok to ne pokušamo. Jednostavno prosuđujemo najbolje što možemo, posavetujemo se sa sponzorom, molimo se, koristimo sve dostupne informacije i pravimo najracionalnije planove koje možemo. Što se tiče ostalog, verujemo brizi i ljubavi Boga kako smo ga shvatili i znamo da smo se poneli odgovorno.
v
Samo danas: Ja ću praviti planove, ali neću planirati rezultate. Verovaću brizi moje Više sile pune ljubavi.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
10. novembar
Strah ili vera?
"Koliko god da smo daleko bežali, uvek smo
sa sobom nosili strah."
v
Za mnoge od nas strah je bio stalni faktor u našim životima pre nego što smo došli u Anonimne narkomane. Drogirali smo se jer smo se plašili da osetimo emotivni ili fizički bol. Naš strah od ljudi i životnih situacija dali su nam prikladan izgovor da se drogiramo. Neki smo se toliko plašili svega da smo bili nesposobni da uopšte napustimo svoju kuću ukoliko se prvo ne izdrogiramo.
Kako ostajemo čisti, strah menjamo verovanjem u udruženje, korake i Višu silu. Kako ovo verovanje raste, naša vera u čudo oporavka počinje da obeležava sva područja naših života. Počinjemo da gledamo sebe drugačije. Shvatamo da smo duhovna bića, i nastojimo da živimo prema duhovnim načelima.
Primena duhovnih načela pomaže nam da uklonimo strah iz svojih života. Uzdržavajući se od toga da prema drugim ljudima postupamo na štetan ili nezakonit način, otkrivamo da se ne moramo bojati kako će oni postupati prema nama. Kako praktikujemo ljubav, saosećanje, razumevanje i strpljivost u našim odnosima sa drugima, prema nama se zauzvrat odnose obzirno i sa poštovanjem. Shvatamo da su ove pozitivne promene došle zbog toga što smo dozvolili svojoj Višoj sili da radi kroz nas. Došli smo do toga da verujemo – ne da mislimo, nego da verujemo – da naša Viša sila želi za nas samo najbolje. Kakve god bile okolnosti, otkrivamo da možemo da hodamo u veri umesto u strahu.
v
Samo danas: Ja više ne moram bežati u strahu, već mogu hodati u veri da mi moja Viša sila želi samo najbolje.
Strah ili vera?
"Koliko god da smo daleko bežali, uvek smo
sa sobom nosili strah."
v
Za mnoge od nas strah je bio stalni faktor u našim životima pre nego što smo došli u Anonimne narkomane. Drogirali smo se jer smo se plašili da osetimo emotivni ili fizički bol. Naš strah od ljudi i životnih situacija dali su nam prikladan izgovor da se drogiramo. Neki smo se toliko plašili svega da smo bili nesposobni da uopšte napustimo svoju kuću ukoliko se prvo ne izdrogiramo.
Kako ostajemo čisti, strah menjamo verovanjem u udruženje, korake i Višu silu. Kako ovo verovanje raste, naša vera u čudo oporavka počinje da obeležava sva područja naših života. Počinjemo da gledamo sebe drugačije. Shvatamo da smo duhovna bića, i nastojimo da živimo prema duhovnim načelima.
Primena duhovnih načela pomaže nam da uklonimo strah iz svojih života. Uzdržavajući se od toga da prema drugim ljudima postupamo na štetan ili nezakonit način, otkrivamo da se ne moramo bojati kako će oni postupati prema nama. Kako praktikujemo ljubav, saosećanje, razumevanje i strpljivost u našim odnosima sa drugima, prema nama se zauzvrat odnose obzirno i sa poštovanjem. Shvatamo da su ove pozitivne promene došle zbog toga što smo dozvolili svojoj Višoj sili da radi kroz nas. Došli smo do toga da verujemo – ne da mislimo, nego da verujemo – da naša Viša sila želi za nas samo najbolje. Kakve god bile okolnosti, otkrivamo da možemo da hodamo u veri umesto u strahu.
v
Samo danas: Ja više ne moram bežati u strahu, već mogu hodati u veri da mi moja Viša sila želi samo najbolje.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
11. novembar
Od predaje do prihvatanja
"Tiho se predajemo i dopuštamo Bogu kako
smo ga shvatili da se brine za nas."
v
Predaja i prihvatanje su kao zaljubljenost i ljubav. Zaljubljenost počinje kada sretnemo nekog posebnog. Zaljubljenost ne zahteva ništa osim prepoznavanja objekta zaljubljenosti. Da bi se zaljubljenost pretvorila u ljubav, potrebno je, ipak, puno truda. Ta prvobitna povezanost mora biti polako i strpljivo odnegovana u trajnu, izdržljivu vezu.
Isto je i sa predajom i prihvatanjem. Predajemo se kada priznamo svoju nemoć. Polako počinjemo da verujemo da nam Sila veća od nas može pružiti ljubav koja nam treba. Predaja se pretvara u prihvatanje kad pustimo ovu Silu u svoj život. Preispitujemo se i puštamo Bogu da nas vidi onakve kakvi jesmo. Dopustivši Bogu kako smo ga shvatili pristup u dubine nas samih, prihvatamo još više Božje ljubavi. Molimo ovu Silu da nas oslobodi naših nedostataka i pomogne nam da se iskupimo za greške koje smo napravili. Zatim se upuštamo u novi način života, poboljšavamo svoj svesni kontakt i prihvatamo stalnu brigu, vodstvo i snagu naše Više sile.
Predaja, kao i zaljubljenost, može biti početak doživotnog odnosa. Kako bismo pretvorili predaju u prihvatanje, ipak moramo dopustiti Bogu kako smo ga shvatili da se svakog dana brine za nas.
v
Samo danas: Moj oporavak je više od zaljubljenosti. Ja sam se predao. Danas ću negovati svoj svesni kontakt sa Višom silom i prihvatiti njenu stalnu brigu za mene.
Od predaje do prihvatanja
"Tiho se predajemo i dopuštamo Bogu kako
smo ga shvatili da se brine za nas."
v
Predaja i prihvatanje su kao zaljubljenost i ljubav. Zaljubljenost počinje kada sretnemo nekog posebnog. Zaljubljenost ne zahteva ništa osim prepoznavanja objekta zaljubljenosti. Da bi se zaljubljenost pretvorila u ljubav, potrebno je, ipak, puno truda. Ta prvobitna povezanost mora biti polako i strpljivo odnegovana u trajnu, izdržljivu vezu.
Isto je i sa predajom i prihvatanjem. Predajemo se kada priznamo svoju nemoć. Polako počinjemo da verujemo da nam Sila veća od nas može pružiti ljubav koja nam treba. Predaja se pretvara u prihvatanje kad pustimo ovu Silu u svoj život. Preispitujemo se i puštamo Bogu da nas vidi onakve kakvi jesmo. Dopustivši Bogu kako smo ga shvatili pristup u dubine nas samih, prihvatamo još više Božje ljubavi. Molimo ovu Silu da nas oslobodi naših nedostataka i pomogne nam da se iskupimo za greške koje smo napravili. Zatim se upuštamo u novi način života, poboljšavamo svoj svesni kontakt i prihvatamo stalnu brigu, vodstvo i snagu naše Više sile.
Predaja, kao i zaljubljenost, može biti početak doživotnog odnosa. Kako bismo pretvorili predaju u prihvatanje, ipak moramo dopustiti Bogu kako smo ga shvatili da se svakog dana brine za nas.
v
Samo danas: Moj oporavak je više od zaljubljenosti. Ja sam se predao. Danas ću negovati svoj svesni kontakt sa Višom silom i prihvatiti njenu stalnu brigu za mene.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
12. novembar
Naša sopstvena priča
"Kada iskreno ispričamo svoju sopstvenu priču,
neko drugi može sa nama da se identifikuje."
v
Mnogi od nas su čuli zaista nadahnute govornike na konvencijama Anonimnih narkomana. Sećamo se kako je publika bila negde između suza identifikacije i radosnog uzbuđenja. "Jednog dana" – možda pomislimo – "i ja ću biti glavni govornik na konvenciji."
Pa, za mnoge od nas taj dan tek treba da dođe. Ponekad smo možda zamoljeni da govorimo na sastanku blizu mesta gde živimo. Možda ćemo govoriti na radionici neke male konvencije. Ali ni nakon svog proteklog vremena, još uvek nismo "vrući" govornici konvencija – i to je u redu. Naučili smo da i mi, isto tako, imamo posebnu poruku da podelimo, makar to bilo samo na lokalnom sastanku pred petnaest ili dvadeset prisutnih zavisnika.
Svako od nas može da ispriča samo svoju sopstvenu priču; i to je tako. Ne možemo ispričati nečiju tuđu priču. Svaki put kad krenemo da govorimo, mnogi će od nas uvideti da su sve pametne rečenice i smešne zgode izgleda odlepršale iz naših glava. Ali imamo šta da ponudimo. Nosimo poruku nade – možemo i oporavljamo se od svoje zavisnosti. I to je dovoljno.
v
Samo danas: Ja ću se setiti da je moja iskrena priča ono što delim najbolje. Danas je to dovoljno.
Naša sopstvena priča
"Kada iskreno ispričamo svoju sopstvenu priču,
neko drugi može sa nama da se identifikuje."
v
Mnogi od nas su čuli zaista nadahnute govornike na konvencijama Anonimnih narkomana. Sećamo se kako je publika bila negde između suza identifikacije i radosnog uzbuđenja. "Jednog dana" – možda pomislimo – "i ja ću biti glavni govornik na konvenciji."
Pa, za mnoge od nas taj dan tek treba da dođe. Ponekad smo možda zamoljeni da govorimo na sastanku blizu mesta gde živimo. Možda ćemo govoriti na radionici neke male konvencije. Ali ni nakon svog proteklog vremena, još uvek nismo "vrući" govornici konvencija – i to je u redu. Naučili smo da i mi, isto tako, imamo posebnu poruku da podelimo, makar to bilo samo na lokalnom sastanku pred petnaest ili dvadeset prisutnih zavisnika.
Svako od nas može da ispriča samo svoju sopstvenu priču; i to je tako. Ne možemo ispričati nečiju tuđu priču. Svaki put kad krenemo da govorimo, mnogi će od nas uvideti da su sve pametne rečenice i smešne zgode izgleda odlepršale iz naših glava. Ali imamo šta da ponudimo. Nosimo poruku nade – možemo i oporavljamo se od svoje zavisnosti. I to je dovoljno.
v
Samo danas: Ja ću se setiti da je moja iskrena priča ono što delim najbolje. Danas je to dovoljno.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
13. novembar
Nismo savršeni
"Nikada nećemo biti savršeni. Da smo savršeni,
ne bismo bili ljudi."
v
Svi smo mi nešto očekivali od života u oporavku. Neki su mislili da će nas oporavak odjednom učiniti zapošljivim ili sposobnim da radimo sve što smo na svetu želeli da radimo. Ili smo možda zamišljali savršenu lakoću u odnosima sa drugima. Kad stanemo i razmislimo, vidimo da smo očekivali da će nas oporavak učiniti savršenima. Nismo očekivali da ćemo nastaviti da činimo puno grešaka. Ali činimo ih. Tu se ne pokazuje naša zavisnička strana; to samo znači da smo ljudi.
U Anonimnim narkomanima težimo oporavku, a ne savršenosti. Jedino obećanje koje smo dobili je sloboda od aktivne zavisnosti. Savršenost je nedostižna ljudskim bićima; ona nije realan cilj. Ono što često tražimo od savršenosti je sloboda od neprijatnosti pravljenja grešaka. Zauzvrat te slobode od neprijatnosti, nudimo svoju znatiželju, fleksibilnost i mesto za rast.
Možemo da razmislimo o ovoj razmeni: Želimo li da ostatak svog života živimo u svom malom tačno definisanom svetu, sigurni, ali verovatno zagušeni? Ili želimo da se otisnemo u nepoznato, preuzmemo rizik, i pružimo se svemu što nam nudi život?
v
Samo danas: Ja želim sve što mi život nudi i sve što mi oporavak može pružiti. Danas ću preuzeti rizik, pokušati nešto novo i rasti.
Nismo savršeni
"Nikada nećemo biti savršeni. Da smo savršeni,
ne bismo bili ljudi."
v
Svi smo mi nešto očekivali od života u oporavku. Neki su mislili da će nas oporavak odjednom učiniti zapošljivim ili sposobnim da radimo sve što smo na svetu želeli da radimo. Ili smo možda zamišljali savršenu lakoću u odnosima sa drugima. Kad stanemo i razmislimo, vidimo da smo očekivali da će nas oporavak učiniti savršenima. Nismo očekivali da ćemo nastaviti da činimo puno grešaka. Ali činimo ih. Tu se ne pokazuje naša zavisnička strana; to samo znači da smo ljudi.
U Anonimnim narkomanima težimo oporavku, a ne savršenosti. Jedino obećanje koje smo dobili je sloboda od aktivne zavisnosti. Savršenost je nedostižna ljudskim bićima; ona nije realan cilj. Ono što često tražimo od savršenosti je sloboda od neprijatnosti pravljenja grešaka. Zauzvrat te slobode od neprijatnosti, nudimo svoju znatiželju, fleksibilnost i mesto za rast.
Možemo da razmislimo o ovoj razmeni: Želimo li da ostatak svog života živimo u svom malom tačno definisanom svetu, sigurni, ali verovatno zagušeni? Ili želimo da se otisnemo u nepoznato, preuzmemo rizik, i pružimo se svemu što nam nudi život?
v
Samo danas: Ja želim sve što mi život nudi i sve što mi oporavak može pružiti. Danas ću preuzeti rizik, pokušati nešto novo i rasti.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
14. novembar
Ne samo preživljavanje
"Kad smo se drogirali, naši životi su postali vežba u
preživljavanju. Danas živimo, a ne samo preživljavamo."
v
"Bilo bi bolje da sam mrtav!" Poznati refren za aktivnog zavisnika, sa dobrim razlogom. Sve čemu smo mogli da se radujemo bilo je samo više iste, jadne egzistencije. Naše uporište u životu bilo je slabo u najboljem slučaju. Naše emocionalno propadanje, duhovno umiranje i zagušena svest da se nikada ništa neće promeniti bile su konstante. Imali smo malo nade i nimalo poimanja života koji je prolazio pored nas.
Uskrsnuće naših osećanja, duha i našeg fizičkog zdravlja traži vremena. Što više iskustva imamo u življenju, a ne samo preživljavanju, više razumemo koliko dragocen i prekrasan život može biti. Putovanje, igra s malim detetom, vođenje ljubavi, širenje intelektualnih horizonata i stvaranje prijateljstava neke su od bezbrojnih aktivnosti koje govore: "Ja sam živ." Otkrivamo toliko toga što cenimo i za šta smo zahvalni na drugoj prilici.
Da smo umrli u aktivnoj zavisnosti, bili bismo okrutno lišeni toliko puno životnih radosti. Svaki dan zahvaljujemo Sili većoj od nas za još jedan čisti dan i još jedan dan života.
v
Samo danas: Ja sam zahvalan što sam živ. Učiniću nešto danas da to proslavim.
Ne samo preživljavanje
"Kad smo se drogirali, naši životi su postali vežba u
preživljavanju. Danas živimo, a ne samo preživljavamo."
v
"Bilo bi bolje da sam mrtav!" Poznati refren za aktivnog zavisnika, sa dobrim razlogom. Sve čemu smo mogli da se radujemo bilo je samo više iste, jadne egzistencije. Naše uporište u životu bilo je slabo u najboljem slučaju. Naše emocionalno propadanje, duhovno umiranje i zagušena svest da se nikada ništa neće promeniti bile su konstante. Imali smo malo nade i nimalo poimanja života koji je prolazio pored nas.
Uskrsnuće naših osećanja, duha i našeg fizičkog zdravlja traži vremena. Što više iskustva imamo u življenju, a ne samo preživljavanju, više razumemo koliko dragocen i prekrasan život može biti. Putovanje, igra s malim detetom, vođenje ljubavi, širenje intelektualnih horizonata i stvaranje prijateljstava neke su od bezbrojnih aktivnosti koje govore: "Ja sam živ." Otkrivamo toliko toga što cenimo i za šta smo zahvalni na drugoj prilici.
Da smo umrli u aktivnoj zavisnosti, bili bismo okrutno lišeni toliko puno životnih radosti. Svaki dan zahvaljujemo Sili većoj od nas za još jedan čisti dan i još jedan dan života.
v
Samo danas: Ja sam zahvalan što sam živ. Učiniću nešto danas da to proslavim.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
15. novembar
Prepuštanje
"Uzmi moju volju i moj život. Vodi me u mom oporavku.
Pokaži mi kako da živim."
v
Kako započinjemo proces prepuštanja našoj Višoj sili da vodi naš život? Kada tražimo savet u situacijama koje nas brinu, često uviđamo da naša Viša sila radi kroz druge. Kada prihvatimo da nemamo sve odgovore, otvaramo se za nove i drugačije mogućnosti. Voljnost da napustimo svoje unapred smišljene predstave i stavove otvara kanal duhovnom vodstvu da osvetli naš put.
Ponekad moramo doći do tačke potpune smetenosti pre nego što budemo spremni da predamo teške situacije brizi naše Više sile. Anksiozno spletkarenje, borba, planiranje, brige – ništa od ovoga nije karakterni nedostatak. Možemo biti sigurni da će, predamo li probleme svojoj Višoj sili, putem slušanja drugih dok dele svoje iskustvo ili u tišini meditacije, odgovori doći.
Nema smisla živeti divlju egzistenciju. Jurišanje kroz život kao da nam gori kuća iscrpljuje nas i ne vodi nigde. Na duge pruge, nijedna naša manipulacija neće promeniti situaciju. Kada se prepustimo i dozvolimo pristup Višoj sili, otkrićemo najbolji način kako da nastavimo. Možemo biti sigurni da će odgovori proizašli iz zdrave duhovne osnove biti daleko bolji od bilo kojeg odgovora koji bismo sami mogli smisliti.
v
Samo danas: Ja ću se prepustiti i dopustiti svojoj Višoj sili da vodi moj život.
Prepuštanje
"Uzmi moju volju i moj život. Vodi me u mom oporavku.
Pokaži mi kako da živim."
v
Kako započinjemo proces prepuštanja našoj Višoj sili da vodi naš život? Kada tražimo savet u situacijama koje nas brinu, često uviđamo da naša Viša sila radi kroz druge. Kada prihvatimo da nemamo sve odgovore, otvaramo se za nove i drugačije mogućnosti. Voljnost da napustimo svoje unapred smišljene predstave i stavove otvara kanal duhovnom vodstvu da osvetli naš put.
Ponekad moramo doći do tačke potpune smetenosti pre nego što budemo spremni da predamo teške situacije brizi naše Više sile. Anksiozno spletkarenje, borba, planiranje, brige – ništa od ovoga nije karakterni nedostatak. Možemo biti sigurni da će, predamo li probleme svojoj Višoj sili, putem slušanja drugih dok dele svoje iskustvo ili u tišini meditacije, odgovori doći.
Nema smisla živeti divlju egzistenciju. Jurišanje kroz život kao da nam gori kuća iscrpljuje nas i ne vodi nigde. Na duge pruge, nijedna naša manipulacija neće promeniti situaciju. Kada se prepustimo i dozvolimo pristup Višoj sili, otkrićemo najbolji način kako da nastavimo. Možemo biti sigurni da će odgovori proizašli iz zdrave duhovne osnove biti daleko bolji od bilo kojeg odgovora koji bismo sami mogli smisliti.
v
Samo danas: Ja ću se prepustiti i dopustiti svojoj Višoj sili da vodi moj život.
Moon child
Re: Samo za Danas (Just for today)
16. novembar
Nikada više sami
"Postepeno i pažljivo se izvlačimo iz izolacije
i samoće zavisnosti u glavni tok života."
v
Mnogi od nas su sami proveli veći deo vremena u drogiranju izbegavajući druge ljude – naročito ljude koji se nisu drogirali – po svaku cenu. Nakon godina izolacije, pronaći mesto za sebe u aktivnom, ponekad burnom udruženju, nije uvek lako. Možemo se još uvek osećati izolovano i fokusirati se više na međusobne razlike nego na sličnosti. Preterani osećaji koji se često javljaju u ranom oporavku – osećaji straha, ljutnje i nepoverenja – isto tako mogu da nas drže u izolaciji. Možemo se osećati kao stranci, ali se moramo setiti da otuđenost dolazi sa naše strane, a ne od NA.
U Anonimnim narkomanima nam se nudi specijalna prilika za prijateljstvo. Došli smo među ljude koji nas razumeju kao što to niko drugi ne može. Ohrabreni smo da podelimo sa ovim ljudima svoja osećanja, probleme, uspehe i neuspehe. Polako, priznanje i prepoznavanje koje nalazimo u NA premošćuju samotni jaz otuđenja u našim srcima. Kako smo čuli da se kaže – program radi, ako mu dozvolimo da radi.
v
Samo danas: Prijateljstvo drugih članova udruženja je dar koji podržava život. Ja ću se pružiti prijateljstvu koje se nudi u NA, i prihvatiti ga.
Nikada više sami
"Postepeno i pažljivo se izvlačimo iz izolacije
i samoće zavisnosti u glavni tok života."
v
Mnogi od nas su sami proveli veći deo vremena u drogiranju izbegavajući druge ljude – naročito ljude koji se nisu drogirali – po svaku cenu. Nakon godina izolacije, pronaći mesto za sebe u aktivnom, ponekad burnom udruženju, nije uvek lako. Možemo se još uvek osećati izolovano i fokusirati se više na međusobne razlike nego na sličnosti. Preterani osećaji koji se često javljaju u ranom oporavku – osećaji straha, ljutnje i nepoverenja – isto tako mogu da nas drže u izolaciji. Možemo se osećati kao stranci, ali se moramo setiti da otuđenost dolazi sa naše strane, a ne od NA.
U Anonimnim narkomanima nam se nudi specijalna prilika za prijateljstvo. Došli smo među ljude koji nas razumeju kao što to niko drugi ne može. Ohrabreni smo da podelimo sa ovim ljudima svoja osećanja, probleme, uspehe i neuspehe. Polako, priznanje i prepoznavanje koje nalazimo u NA premošćuju samotni jaz otuđenja u našim srcima. Kako smo čuli da se kaže – program radi, ako mu dozvolimo da radi.
v
Samo danas: Prijateljstvo drugih članova udruženja je dar koji podržava život. Ja ću se pružiti prijateljstvu koje se nudi u NA, i prihvatiti ga.
Moon child