Page 43 of 68

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Tue Dec 29, 2009 8:21 am
by YugoS
Djes' Anchi ?!

Vidim guras dobro.Bas mi je drago!
Ja sam imao problem kad nesto skidam,a to je kad krenem hocu to brzinski i naravno ide sjeb.
Pici ti to polako,ali sigurno.Velika je stvar smanjiti koncentraciju metadona u tjelu! Obim mu je veliki i zavlaci se u skoro sve djelove tjela i talozi se,tako da spustanje treba ici sto sporije.

Kako god,na dobitku si.

:D

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Tue Dec 29, 2009 5:29 pm
by darla
YugoS wrote:Ja sam imao problem kad nesto skidam,a to je kad krenem hocu to brzinski i naravno ide sjeb
e to se meni dogodilo..i sad svi kupuju haljinice, sminku, spremaju se za veliko slavlje-Nova godina ovo ono..a ja preznojena nemam snage se ni na jebeni mob. javit..al tak mi i treba..u svakom slucaju i ja ti zelim ovo napisati :
YugoS wrote:Vidim guras dobro.Bas mi je drago!

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Mon Jan 04, 2010 2:15 pm
by AnAna_mo
Pozdravljam vas sve i zahvaljujem vam se na pisanju!

Ja sam noćas imala užasan košmare, noćne more.
Svakakve nebuloze sam sanjala da Bog sačuva...
Sanjala sam da sam nakačena opet i da kriziram (fuck!) i da hoću da se sredim, ali nemam para ni kredita na mobitelu, a kofol kasno je i nemogu čovjeku otići na vrata, preturam po stanu i u nekoj svojo staroj torbi nađem 50 eura, odem u gluho doba noči, kupim bon, zovnem čovjeka, kaže dođi mi na vrata odmah sad, sredi se i - overim!
Naravno probudim sjebana da sjebanije na mogu biti!
Zatim sam sanjala da mi je stan pun nekih ogavnih bubašvaba koje su prekrile cijeli pod, i kada više nije bilo mjesta, počele su se peti po meni. A ne znam jesam li spominjalada su mi insekti - bubašvabe i pauci pogotovo su mi istinska fobija, nije riječ o onom običnom strahu, već se sva uspaničim i ukočim...
Opet katastofa nakon buđenja.
I treći san je bio za mene najteži i najviše me pogodio. Kao, prošlo je deset mjeseci i ja idem po momka u zatvor da ga dočekam pred izlazom i idemo u u njegovoj sedmici na putovanje po Europi (što mi je velika želja) da bi se na kraju skrasili u Zagrebu gdje u stvarnom životu on ima stan i tamo počeli novi život (što nam je i plan). Još da napomenem da je to momak kojeg užasno puno volim i čekam ga od ljetos i nije mi problem izdržati još deset mjeseci na telefonskim razgovorima, posjetama svake nedjelje i vikendima koji počinju od petog mjeseca (daj Bože). Zamislite tek tog razočarenja i sjeba kad sam se probudila! Da bi me on, vjerovali ili ne, pola sata nakon što sam se konačno probudila, (poslije ko zna kojeg puta noćas) zovnuo iz zatvora. Nisam mu ništa htjela govoriti da i njega ne sjebem, iako je primjetio po glasu da nešto nije u dure. Rekla sam da sam se pokačila s bratom, nešto bezveze... Kaže "ma lagiš mi ljubavi, reci mi šta je", a ja njemu "kupit ću danas karticu od 500 impulsa i donosim ti je na portu pa čemo pričati malo duže".
Sad bi se najrađe pukla, ali neću iz inata da me neki jebeni košmari sjebaju i dovode do recidiva, nego sam popila 25 miligrama apaurina, jebi ga.
U prsima mi je užasan pritisak i sad se osjećam ko zadnje govno, jebeni snovi!!!
Nisam sanjala godinama (dok sam se aktivno drogirala ), i sad otkad sam bez metadona počela sam opet sanjati. Većinom su to lijepi snovi i volim sanjati, ali kad mi se zada nešto ovako odvratno, poništi sve one lijepe trenutke.
Ma jebat ga sad, nastojat ću da mi to ne pokvari dan, iako je ta moja podsvijest ili šta je već odgovorno za snove koje sanjamo prava kuja koja me voli maltretirati!

I tako tako...
Ima još svega što mi se izdešavalo u zadnjih nekoliko tjedana, ništa nisam pisala, a podijelila sam to samo sa jednim prijateljem koji me totalno razumije, savjeti su mu extra, jer je i sam doživio sve što se meni sada događa. Da nije njega tko zna koliko bih bezveznih odluka donijela i gluposti napravila. Stvarno mu svaka čast i puuuno hvala (iako ne voli da mu se zahvaljujem, kaže "sve za moju seku").
Možda ću pisati kad bude vrijeme za to, kad mi bude malo lakše i kad se saberem, jeri se radi o intimnim, obiteljskim problemima, mojim unutrašnjim nemirima i nedoumicama...
Imam dosta problema, sve mi se sastavilo, iz svim životnih aspekata, ma sve...

Hvala vam i pišemo se!
Pozdrav!

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Tue Jan 05, 2010 9:07 pm
by berliner
Sammo pisi,ti si meni pozitivan lik! :rolleyes:

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Wed Jan 06, 2010 5:36 pm
by 7474
jedno pitanje:

nemam nikakvog iskustva sa metom, čak ga nisam ni zloupotrebio nikada,, (znam da je konstantacija totalno debilna, al ostaje!).

zanima me, ti si se sad skinula sa njega; prestala da ga piješ.. zanima me koliko ti i da li ti uopšte nedostaje.. koje su to stvari koje bi te sada mogle zagolicati.. da li si isplela sigurnosnu mrežu.. od čega se sastoji..

izvini što te smaram.. jednostavno, čitajući tvoje postove, kontam da mi odgovara način na koji pišeš.. znaš ono, lakše te razumem nego neke druge likove, ovde..
zato te molim da mi i ovaj aspekat odvikavanja od supstituta, objasniš..

izvini ako sam te smorio ovim pitanjima..
piši kada budeš imala tajma end volje.

veliki pozzzzzzzzzz!

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Thu Jan 07, 2010 3:01 am
by AnAna_mo
Pisat ću moj brojčani druže, sutra kad se vratim s faxa! Pa eto da čuješ i moje jade/iskustvo...

*********************************************************************************************************************

A sad rezime današnjeg dana, točnije večerašnjeg događaja...

*********************************************************************************************************************
Nakaze, šupci, govnari...
Razočarenje opet i opet i opet...
I opet!
Koliko puta sam rekla "Maa nebi on/ona to/tako meni"!!!
Kurac nebi!
Samo čeka da te sjebe!
A Ana vjeruje svakome!
Ma neće Ana više komunicirati sa ljudskim rodom, nabavit će ona sebi papagaja pa s njim pričati!
Govnari, ma nabijem vas sve redom...
Ja vas mogu pogledati u oči, a vi mene "prijatelji" moji vrli?
Fuj fuj fuj...
I nakon sto sranja ja opet isto, kontam naići će netko normalan...
E moja Ana, sine dragi...
Nauči već jednom glupačo glupa!!!

**********************************************************************************************************************
Ovdje se ne radi o narkomanskoj ekipi, nego o tim divnim-čistim-normalnim-zdravim-poštenim-super-kul-neiskvarenim-nenarkomanskim "prijateljima"... O većini njih govorim, čast pojedincima-izuzecima. I sad ispada da sam ja-narkomanka, koja sam se u svojih jadnih dvadeset godina nagledala i doživjela ono što neki "normalni" ljudi ne vide u cijelom životu, bolja-kvalitetnija-moralnija i humanija osoba od svih ovih gore nabrojenih govnara...

Ne znam jeli to usađeno u meni, mom karakteru od rođenja ili sam tako odgajana (ustvari kad malo bolje razmislim ovo drugo jeste sigurno, prvo vjerovatno), ali ja sam oduvijek htjela biti dobra sa svima, svima biti prijatelj i pomoći koliko je u mojoj moći. Ja jako cijenim prijateljstvo, iskrenost i međuljudske odnose. Zato u svom narkomanskom stažu i jesam radila neke stvari za koje su se drugi čudili (u pozitivnom smislu). Nikad nisam bila sa dilerom zbog robe (a moglo mi je biti "bogovski", znate kako idu te stvari), nikad se nisam davala za robu ili pare, nikad nekoga nisam ni ispalila jebote! Možda naivno ili glupo od mene, mogla sam milijun puta izvući korist za sebe, ali takva sam. Da sam nastavila, vjerovatno bi došlo do toga...Ne znam. Uvijek sam prije nanijela zlo sebi i vlastitoj majci, obitelji, bližnjima, nego tamo nekom retardu koji mi sa prekidima glumi prijatelja na baterije...
Neka, dosta za večeras, imam osjećaj ako nastavim, da postu neće biti kraja...
Pišemo se.
Pozdrav!

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Thu Jan 07, 2010 2:57 pm
by Pawa
Ana dobrodosla u svet “normalnih”, koji je sve samo ne savrsen. I nas “normalnih” ima raznih. Sreca pa covek vremenom napravi selekciju i od svih ljudi koje poznaje probere njih par koje naziva prijateljima. Moj zivot se recimo sveo na komunikaciju i druzenje sa bukvalno nekoliko meni bitnih ljudi. Ostali su na margini, nebitni, prolazni i kao takvi svakako ne mogu da me razocaraju ili povrede.
Ono sto zelim da ti kazem je da moras biti svesna toga da osobine koje si navela u prethodnom postu nisu samo osobine zavisnika vec i nas “normalnih” i nemoj dozvoliti sebi da te takve stvari do te mere izludjuju. Ne znam kako su drugi, ali ja sam to postigla visegodisnjom dresurom sebe da ne reagujem na njih i sistemom eliminacije losih jedinki. Sada se retko desava da mi takvi ljudi cupaju osigurace, za to su uglavnom zaduzeni moji najblizi :) Medjutim, verujem da i ja njima neostajem duzna... Ali, to naravno nisu iste price kao kada je neko sa strane u pitanju.

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Fri Jan 08, 2010 4:38 pm
by anfakabl
Anče, ko ih bre šiša! Ti znaš ko si i šta si, nemoj trošiti energiju na šupke i ostale karakondžule.

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Fri Jan 08, 2010 7:34 pm
by AnAna_mo
Pawa wrote:Moj zivot se recimo sveo na komunikaciju i druzenje sa bukvalno nekoliko meni bitnih ljudi. Ostali su na margini, nebitni, prolazni i kao takvi svakako ne mogu da me razocaraju ili povrede.
Pawa, vjerovala ili ne, meni je mama isto to rekla, tj. dala mi je takav savjet.
Da radim to što si ti napisala.
Ali šta ću kad volim ljude, volim se družiti i hoću da sve bude skladno, fino i da se svi fino odnosimo jedni prema drugima...
Ali to je izgleda nemoguće. Ne izgleda nego sto posto...
A jebiga...
Hvala na komentaru , inače volim kad ti pišeš na mojoj temi.
Nisi narkomanka/ovisnica, ali imaš šta za reći! :D

@ anfakabl
Znam ja i ko sam i šta sam, ali pogađaju me te pokvarene stvari još uvijek, opet i opet. Ma bit će bolje... A da ne govorim o ljubomornim govnarima koji jedva čekaju da izmisle neku gadost o meni sad kad sam dobra i OK. Ma fuj, sram me nekad što spadam u ljudski rod!

"Danas su ljudi toliko ogavni i pokvareni, i da sam ljudožder, sto posto bih umrla bih od gladi". - Reče netko pametan.

P.S.
Najzad dobra vijest - idem na Konevciju!!! :D
Pa makar mi to bilo zadnje! Mislim da ću skucati neku lovu, ali ako ne, posudit ću, samo da se pojavim.
Kad malo bolje skontam, nije meni toliko do same konvencije i "novih saznanja", "prosvjetljenja" i to...
Nego da uživo upoznam neke određene likove (braciku svog pogotovo) sa foruma i sa fejsa koji nisu na forumu ali također dolaze... Spriječit će me jedino totalna, ali ona totalna besparica (Sale-ex mi se ponudio da mi plati bus-kartu, i svaka mu čast na tome, hvala mu puno!) i nešto od stvari o kojima sam pisala u predhodnom postu (ispale, prevare, odjebavanje i slično)! A kako se sve fino poklopilo, od 15. siječnja mi je na faxu nekakva pauza koja služi da se spremimo za predstojeće ispite (haha, moš mislit) :D

Tako da...po svemu sudeći - bit će sve OK!
Dvije prošle sam propustila, oslanjam se na treću sreću :wink:

Ekipa, nadam se da se vidimo!
Ima još koji dan do 15-og, pa će se sve saznati na vrijeme, valjda će Vuk postaviti temu sa svim informacijama tipa hotel, cijene noćenja i ostalo...

Ljubim vas sve i pozdravljam, nadam se svemu najboljem i jedva čekam 15. siječnja!!!

Pozdrav,
-A.

P.P.S.
Mislim da ono gornje "P.S." uopće nije trebalo biti P.S. nego normalan dio posta, malo mi je predug za Post Scriptum! :D
Joj što kenjam... :P

Aj vozdrica!
Mahanje, hagić, kisić, pusi-pusi, kiki-kisi, i te fore...
:D

Re: Nesto slicno zivotu...

Posted: Fri Jan 08, 2010 8:22 pm
by EVIAN
AnAna_mo wrote:
P.S.
Najzad dobra vijest - idem na Konevciju!!! :D
Pa makar mi to bilo zadnje! Mislim da ću skucati neku lovu, ali ako ne, posudit ću, samo da se pojavim.
Kad malo bolje skontam, nije meni toliko do same konvencije i "novih saznanja", "prosvjetljenja" i to...
Nego da uživo upoznam neke određene likove (braciku svog pogotovo) sa foruma i sa fejsa koji nisu na forumu ali također dolaze... Spriječit će me jedino totalna, ali ona totalna besparica (Sale-ex mi se ponudio da mi plati bus-kartu, i svaka mu čast na tome, hvala mu puno!) i nešto od stvari o kojima sam pisala u predhodnom postu (ispale, prevare, odjebavanje i slično)! A kako se sve fino poklopilo, od 15. siječnja mi je na faxu nekakva pauza koja služi da se spremimo za predstojeće ispite (haha, moš mislit) :D

Tako da...po svemu sudeći - bit će sve OK!
Dvije prošle sam propustila, oslanjam se na treću sreću :wink:

Ekipa, nadam se da se vidimo!
Ima još koji dan do 15-og, pa će se sve saznati na vrijeme, valjda će Vuk postaviti temu sa svim informacijama tipa hotel, cijene noćenja i ostalo...

Ljubim vas sve i pozdravljam, nadam se svemu najboljem i jedva čekam 15. siječnja!!!

Pozdrav,
-A.
Ana - ovo je odliçno i jako mi je drago şto to çujem! Idi na tu konvenciju, ali idi tamo sa NAMJEROM. Ne ideş tamo da se druziş, sankaş, jedeş çevape ili şta veç, nego da NAUÇIŞ kako sama sebi spasiti zivot. OK, naravno da çeş se i druziti i sankati i jesti çevape, ali please, sve u svemu 'who cares?!?' Idi tamo sa jasnom NAMJEROM!!! Molim te iskoristi ovo vrijeme prije tvog odlaska u Sarajevo da razmisliş OZBILJNO o ovome şto sam napisala.