Page 5 of 13
Posted: Fri Jun 16, 2006 12:15 pm
by zvrky
Uzasno je depresivan, kaze kako ga je zivot smorio i da mu nije ni do cega, a kad smo zajedno uvek je veseo.
Potpuno sam zbunjena, ne znam sta da radim Sad
To je sve deo lecenja,mislim da smo svi imali teperiode depresije i to svakodnevne,bori se zajedno sa njim da sto lakse prevazidje tu depresiju jer moze biti opasna po njega !
Posted: Fri Jun 16, 2006 5:38 pm
by katarinadimedici
SAMA SI SEBI DALA ODGOVOR! KO JEDNOM U OVO KOLO UĐE, TEŠKO IZLAZI? ŠTA SAD? TEK JE POČETAK! NEODGOVORNOST JE JEDNA TIPIČNA "VRLINA" KOJA NAS KRASI I DEO "NAŠEG" ŽIVOTNOG STILA, KOJI JE TAKOĐE ZNAČAJAN DEO BOLESTI! I OD TOGA SE TREBA LEČITI, TE NEMOJ NIŠTA DA TE IZNENADI ŠTO MU JE TEŠKO DA USTANE ZA POSAO, KAO NI ČESTE PROMENE RASPOLOŽENJA, DEPRESIVNO STANJE UOPŠTE! PUNO SREĆE!
Posted: Fri Jun 30, 2006 12:26 pm
by kiska
Meni nikako nije jasno sta ce mu ti blokatori... zar je to toliko neophodno, ako se tip vec skinuo na suvo? kakav osjecaj daje?
bila sam na horsu, ali ne na igli, sto kazu da je bolje varijanta, pa kada sam se skidala, sve sam radila na suvo i nisam zeljela nista, pa ni najmanju tableticu za smiranje. Zeljela sam sve osjetiti do kraja kako bih se dobro zapitala kad budem uzimala sljedeci put. Od toga je proslo.... bice da je vec 8 godina. A, vjerovali ili ne, ljubav me izvukla. Pa, i kad je ljubav nakon 2 godine pukla, nisam posustala, sve mi je vec bilo gadno i bezveze. Osjecala sam da sam to prerasla. I super da jesam. No, sad sta me plasi? Nisam pusila preko 3 godine (kada sam saznala da sam trudna), a odnedavno me poklopilo toliko briga i problema da mi je draze bilo zapaliti cigaretu nego popiti tabletu za smirenje. I sad pusim, uzas, ni muz mi ne zna.
Joj, stid me, pomislicete da se sprdam sa Vama, cigarete se ne mogu porediti ni sa najblazim dopom, no ja sam se tako prepala da sam opet na pocetku pravljenja gluposti, narocito zbog cinjenice da moj muz ne zna. Valjda me vise ta laz ubija...
Joj, oprostite mi, i molim Vas nemojte me kritikovati zbog ovako glupe teme na ovom postu, jer znam da imate vece probleme od ovoga. Ignorisite ovaj komentar, jer ja se moram isprazniti... Joj, sad sam se nasekirala, odoh zapaliti cigaretu... oprostite jos jednom
Posted: Fri Jun 30, 2006 6:36 pm
by zvrky
Kiska ne znam da li si znala ali nikotin je na prvom mestu zavisnosti ! Jeste da menje muke imas kad ostavljas cigare nego dop ali ja verujem da kad bi mi neko uzeo cigare sad ubila bi ga bez problema

nemoj se izvinjavati slobodno pisi sve sto ti je na dusi

Pozdrav
Posted: Mon Jul 03, 2006 10:57 am
by hermiona
Bila sma na odmoru, pa nisam pisala. A i o cemu bih?!
Sve je isto, opet se drogira, po nedelju dana, pa prestane i tako.
Ne znam sta vise i da pisem.
Posted: Mon Jul 03, 2006 6:30 pm
by Leonor
najbolje je da ga ostavis...spored mene...sto automatski ne mora da znaci da sam u pravo

Posted: Mon Jul 03, 2006 10:00 pm
by Luna
naravno da si u pravu.... i ona to isto zna. nadam se da ce joj puci film.....brzo.
Hermiona-zasluzujesh mnogo bolje...mnogo bolji zivot takodje.....daj budi pametna.
poz
Posted: Tue Jul 04, 2006 10:54 am
by hermiona
U pravu si Luna, znam, samo mi treba malo snage da se odlucim na taj korak, da ne osetim grizu savesti (a oseticu sigurno).
Ja nisam kao neke devojke narkomana, da se tripujem da sam zrtva. Veza sa narkomanom je stvar izbora. Drugo je kad vam je zavisnik rod.
Ja zbog prirode svoje profesije znam puno o ovoj bolesti, ali to je u stvari problem ciju pravu dimenziju neko ko je str8 ne moze ni da sagleda, prosto ne zna u sta se upusta. Narocito mlade devojke koje zamisljaju kako ce ga izbaviti iz tog zla, a onda same zavrse u tome.
Kad si devojka narkomana, ti si mu mama i bolnicarka, tu si da podmiris njegove potrebe, da mu dajes novac jer je to bolje nego da zajmi od drugih pa da te bude sramota sto svi znaju da se opet drogira.
A tvoji prijatelji-svela si druzenje sa njima na minimum. Frka ti je da na rodjendan tvoje najbolje drugarice ne dodje uradjen (to uvek moze da se desi, cak i kad je kao sve ok), pa se druzis sa njegovim ortacima koji su u istom fazonu, pa ti nekako cela ta prica oko droge vremenom postane normalna.
Ti si po pravilu tolerantna i strpljiva, (jer ko bi str8 bio u toj prici ako nije takav), a u stvari i ti imas problem u glavi. Mozda ti se svidja sto je neko tako vezan za tebe (to tripujes, sutnuo bi te zbog dopa uvek, nego ovako ima oslonac koji nema u porodici), sto je slab, a ti jaka. Mislis da je to ljubav za sva vremena, a u stvari je spanska serija, a to ne bi mogla nikad da imas sa nekim ko je str8, zato sto ta drama, sve te "jake emocije" nije normalno, to nije dokaz vase ljubavi. To je droga.
Ako nekog stvarno volis, a koji ima ovu bolest, najbolje mozes da mu pomognes ako ne postoje takve emocije, jer ti one pomute razum, ne kapiras da si i ti bolesna sa njim i da tonete zajedno sve dublje.
Neke ljubavi su uspele da pobede zlo, a to su retke price, kao i one da ljudi spontano ozdrave od neiylecivih bolesti. Desava se, ali jako retko, to su izuzeci, a ne pravilo.
Posted: Tue Jul 04, 2006 12:24 pm
by Luna
da....samo sto ti to sve "kapirash"...ocigledno da znash sta radish i da nisi glupa. Dakle nemoj se stavljati u takvu situaciju. I sama kazes...potonuces skupa s njim. Ne treba ti to...znash i sama. griza savjest heheh....ako je iko ima to su narkomani. Barem se ti ne morash osjecati krivom. eto samo sto mu josh i sopstveni zivot nisi dala. pa jel? ne mislim nista loshe..nego ti pokusavam otvoriti oci. draga...trebalo mi je dugo da prihvatim sledece: nemozes pomoci onom ko ne zeli pomoc. Zapamti to. Njemu ako je stalo do tebe prestace...stavice tacku na sve to. a ti...ako mu zelish pomoci...ostavi ga. vidjeces....vratice se...sa suzama i svim ostalim izvinjenjima...izlijecen.
tako ces mu najvishe pomoci.
zelimt i sve najbolje.
i znaj da zasluzujesh mnogo bolje.
Posted: Tue Jul 04, 2006 2:22 pm
by hermiona
Par puta sam otisla, dosao je uplakan i bio dobro dve nedelje pa opet na staro. A ja, kreten, zamenila sam ljubav majcinskim instiktom, pa mi je samo bitno da nije gladan, da ima cime da opere ves, da bude cist, da ide na posao jer ako ostane bez njega...Pa ga ujutro budim telefonom da ustane (ovo radim i kad je ok), trazim da mi se javi kad stigne na posao da po identifikaciji vidim da je stvarno na poslu, da me zove kad krene s posla...Smisljam sa njim lazi kad napravi glupost, samo da ne ostane bez tog posla (koji inace voli, ne znam sta bi radio kad ga ne bi voleo).
Kod njega je specificna situacija jer nema nikoga na svetu (roditelji tragicno umrli pre 8 meseci i to na takav nacin, pisacu drugom prilikom o tome, brat narkoman koji i ne zivi vise s njim i javi mu se jednom u 10 dana, rodjake nema), pa zato ta jaka griza savesti. Mislim, odakle mi pravo...sto sam se uopste petljala ako cu tako "lako" da odem...Ma, bedak!