Forum za podršku u oporavku

klaro, jano, svaka vam chast!

vudd, kakav je danas tvoj odnos sa roditeljima, ako je kroz tvoj zivot ikakav odnos s njima i postojao i kakav mislis da si ti roditelj?

Hej,7474, a ja sam se bojala da kad dodjes na svoju temu da ces zagalamiti u stilu: "Sta ste mi to uradili sa teme?!" Salim se, pretpostavljam da mozes izvuci iz ovog naseg neke pouke i za sebe. Bori se-uvijek ce se neko naci ovdje da ti pomogne na neki nacin, kao sto su i meni pomagali i jos pomazu. Cista i sretna ti Nova!

hvala, Klara, vama takodje!

ne zameram uopste sto ste se raspisali na mojoj temi. negde sam i rekao da sam je pokrenuo kako bi ljudi malo razmisljali umesto mene.. meni ocigledno to bas i ne ide ovih dana..

citam pazljivo i ne kapiram bas sve.. mozda treba vremena.. mozda sad i nije trenutak da sve razumem..

lep pozdrav!

Pa pitaj sto ne kapiras da ti se pojasni, da cujes razlicite stavove...trazi odgovore...

Jano,na kakav nacin ti dozivljavas moj revolt i ''ujedanje''?
Mislim da te nigdje nisam uvrijedio.Pitao sam nesto sasvim normalno...

Shvatam da suovisnici na forumu imaju ''autoritet'' i da im se pretezno obraca sa ''svaka vam cast,jaki ste,skidam kapu, izdrzite...bla bla bla.
Na ovoj temi pokusavam da razgovaram kao covjek.Ne kao narkoman,ne kao ulizica niti neki jebeni intelektualac...

Ovo je napisano negdje...
''Već u trudnoći stvara se humoralna veza s majkom. U ranom djetinjstvu, to su prve tri godine života, dominantan utjecaj na dijete ima majka, za sada uz podršku oca majci i djetetu. Tako odgoj i razvoj djeteta počinju u porodici, uz oba roditelja. Dijete prihvaća i dobre i loše kriterije roditelja i bit će onakvo kakvi su roditelji. Porodica je najsnažniji cinitelj odgoja i razvoja; njeno se snažno djelovanje nastavlja u predškolskoj i u mlađoj školskoj dobi. U djetetu se stvara osjećaj pripadnosti porodici, ono prihvaća u svoju svijest primjere i uzore materijalnog, mentalnog i etičkog načina života te osnovne ljudske zajednice i njenih članova. Dijete upija njihove postupke i utjecaj, njihov način života, na primjer: odnose u porodici, proces socijalizacije, higijenske i druge navike, način ishrane, aktivnosti, razgovore i komunikaciju, igru, ritam sna i odmora...''

7474...Moj odnos sa roditeljima nije nikakav.Uglavnom se svodi na izoblicenu komunikaciju,u kojoj gubim dosta energije i zivaca.To su ljudi koji nisu spremni na bilo kakav vid konfrotacije.Osnovna mjera im je novac.Zbog novca su sjebali i sebe i nas(brata i mene).Nikad nismo zivjeli zajedno duze od par mjeseci...U sadasnje vrijeme mi dodju kao gosti, i ja se par dana unaprijed psihicki i fizicki pripremim za ''glumu''...nakon toga sam potpuno prazan i smozden.Po Janinom tumacenju Biblije,rjesenje bi bilo distanciranje.Ne mislim fizicki i emotivno...To smo cijelog zivota.
Za tu ''ODJEBITE..''varijantu nisam sposoban.Odigram ulogu i miran sam godinu dana.Dali cu uvijek tako?Mislim da da'

Kakav sam roditelj?
Oprezan ...Napisao sam u postu iznad

Konfrontacija odvlaci jako puno energije,mozda su tvoji sposobni za nju,ali je izbjegavaju,kao losu varijantu komunikacije.
Dobro je mozda sto nisi jak za varijantu« odjebavanja« jer u svakome danu rastemo,mjenja se nesto,pa mozda kroz vrijeme promjenis svoj ugao gledanja na stvari.

mislim da ta *odjeb* varijanta nije uvek loše rešenje..

ja sam sa svojim ocem imao užasan odnos, ceo život a on se pogoršao kad je keva umrla.. tada sam imao dvadeset godina i mslio da sve znam najbolje..
u glavnom, ja sam svom ćaletu maksimalno zamerao sve i čini mi se da se dosta mojih prijatelja složilo sa tim da je on bio i ostao samoživo govno od čoveka..
i onda, kada sam i sam postao roditelj, shvatio sam da imam obavezu da sredim stvari s njim.. da ga konačno odjebem i ne vidim nikada više u životu ili da mu oprostim sve, probam da porazgovaram s njim o svemu i dovedem stvari u stanje gde nema glume ni trpljenja, nego samo iskren odnos, kakav god on bio..

medjutim, moj otac je u medjuvremenu ostario, ne vredi mu više ništa ni pričati, bitno mu je samo da ode do lekara (totalni jebeni hipohondar), zalije paradajz i nahrani zečeve..
ostale stvari ga se ne dotiču previše..

anyway, ovo sve pišem kako bih objasnio da sam se jedne velike mržnje i tereta i životu rešio..

a to da si oprezan roitelj, vudd, ne znači mi ništa, jbg. probaj malo opširnije!

jana wrote:Konfrontacija odvlaci jako puno energije,mozda su tvoji sposobni za nju,ali je izbjegavaju,kao losu varijantu komunikacije.
Dobro je mozda sto nisi jak za varijantu« odjebavanja« jer u svakome danu rastemo,mjenja se nesto,pa mozda kroz vrijeme promjenis svoj ugao gledanja na stvari.

Osim narkomana, postoje i roditelji kreteni...Jano ne razumijes situaciju.Nisam rekao da nisam jak za ''odjebi'' varijantu,nego da nisam sposoban.To su dva razlicita pojma.Radije cu glumiti i trositi energiju i zivce,nego da se ljudi naljute(a ljute se za bilo sta,kao djeca) i ostatak zivota provedu u mrznji prema meni.Tip sam covjeka koji radije ide na sebe...

7474...

Idealan roditelj ne postoji,kao ni idealan covjek...
Svoju djecu gledam kao razumna bica koja imaju osjecaje,potrebe i razmisljanje.
Postujem njihova misljenja...kad vidim da prelaze na ''losu stranu'',dobijam ih na iskustvo

govori li ovo malo opsirnije?

Izvinjavam se sto upadam u razgovor, ali cini mi se da je komunikacija (prvenstveno mislim u krugu porodice) osnov za sve dobro ili lose sto nam se desava. Mi umemo da govorimo, ali cesto ne umemo da razgovaramo i da cujemo sta sagovornik zeli da nam kaze. Cesto imam utisak da smo manje vise svi ubedjeni u to da je bas nase misljenje ispravno. Ukoliko neko misli drugacije i to nam kaze, onda obicno sledi ubedjivanje i raspravljanje o tome ko je u pravu. Vrlo cesto se u tim situacijama zaboravlja cilj nase price, koji bi treblo da predstavlja zajednicki interes, vec se baziramo na to ko ce na kraju progurati svoju i biti u poziciji da kaze “Sta sam ti rekao/rekla”. Kada se godinama u svakome od nas akumuliraju negativnosti , logicno je da ce jednog dana doci do pucanja po najslabijim savovima, a to su obicno deca. Tek tada pocinjemo sebe da prozivamo sta smo uradili i gde smo pogresili, a tada smo obicno vec par godina u zaostatku. Mozda bi sve bilo malo lakse kada bi imali vise sluha za ljude sa kojima zivimo.

Jako mi se svidja ovo sto si napisala Pawa.I ovo sto je napisao 7474,zaista u jednoj dobi zivota roditelji postanu samozivi i misle samo na doktora,zeceve,i kao lait motiv ostane ono iza,sto zele da zadrze i proguraju «svoju«.To jako truje odnose u porodici,i ne doprinosi njenom jedinstvu.Samo ojadjivanju,koje protekom vremena ipak zavrsi «odjebom« kao jedinom mogucom varijantom,da bi covjek prezivio i nastavio svoju borbu sa zivotom.Ne dogadja se to samo ljudima sa porokom,nego svim ljudima.Etape zivota limitiraju nas ,kao i etape rasta,fizickog i duhovnog.
Kad covjek stari,razgolici se njegova cista priroda i personalitet,i sto je pokrivao ranije nekim mehanizmima kontrole,tada postaje jasno vidljivo.Kao «zla djeca«nastoje da protjeraju svoje,i to jako otezava komunikaciju sa njima.I zajednistvo istog cilja.