Fenix

[nadin]

ja živim svaki tren sa kristom u svom životu.nemam stare navike koje sam imala ranije,ponovo sam se rodila i normalno je to da kao novi stvor u novom svijetu imaš strahove.prije sam trandala čudnim putevima bez straha što će mi donijeti novo jutro.ničega me nije bilo strah,bila sam puna sebe,najpametnija,nisam nikoga slušala pa čak ni dopuštala da mi se nešto pametno kaže.ali sada saslušam sve pažljivo,stavim na vagu i pustim da prespavam kako bi donijela odluku.ne znam što mi budućnost donosi i normalno da se javlja određena doza straha.ne živim ja sada u nekim paranojama već jednostavno umjesto da eksplozivno reagiram sad stanem na loptu.rodili su mi se novi osjećaji i s vremenom ih učim cijeniti,živiti sa njima.nemam više ispade luđakinje.od sramote ne mogu ući ni u jednu apoteku u gradu,ubiti nisam dobrodošla.pa što bi sada trebala objašnjavati kako ne dolazim po trodone i druga sranja i da nosim neke trasparente.ući ću par puta po ono što mi je zaista nužno,ne po neke gluposti i mislim da ću na taj način dati do znanja mojim apotekarkama da nisam ista osoba.e to će morati da pokaže vrijeme.nisam ja protiv toga da vrijeme nije bitno,već ako sjediš prekriženih ruka i samo kukaš i kukaš,a ne radiš ništa na sebi ode ti vrijeme.njega ne možemo vratiti.najgore je žaliti sam sebe,tko ti tu može pomoći nitko osim nas samih.prije sam rješavala probleme za sekundu,toliko jutara sam se budila a da se nisam sjećala prethodne noći,zaboravljala ljude....sada želim da uživam u svakom novom iskustvu kako vrijeme prolazi i da imam sjećanja na sve ono što sam proživjela.ne želim ništa forsirati na silu,i opet zbog neke šugave žurbe da mi ostanu rupe u sjećanju...samo lagano...

[Boban]

1petrova2/17,pozdrav

[jana]

Nema kompromisa za hriscanina koji je istinski prihvatio vjeru.Ja u okruzenju u kojem zivim nigdje to ne deklarisem verbalno ,ali svojim djelima iz dana u dan zivim vjeru i to se jasno vidi.I ne pade nista oko mene,sve stoji uspravno.Kad sam mislila,sve ce se srusiti,pa i ja,posla mi se saveznik,pogura me sa neznane strane.Dobavi mi se sve sto je potrebno,ali od nikoga moga,voljenoga,znanoga..Sa druge strane,neznane.Pa ko je mogao da mi posalje tu pomoc?U retrovizoru vremena ,kad pogledam danas na sve te situacije kroz koje sam prosla,to me samo ucvrstilo u mojem vjerovanju.Neka ugadja kome ko hoce,a ja ugadjam prvo Njemu.

[Modesty]

OK,riječ kompromis zbilja nije adekvatna kad malo bolje razmislim...nazovimo to tolerancijom drugačijih....prevashodno sam mislila na njen slučaj,prisječajući se svog izlaska iz vjerske komune...izašla puna vjere ,samo mi ON pred očima u srce a kad tamo,na svakom koraku Ga pljuju,psuju...dva mjeseca sam bila zatvorena u kući ali mi je točelo činiti loše...trebala mi je resocijalizacija,kontakt sa drugim ljudima i van onih baba i djedova sa kojima sam bila u crkvi....morala sam se početi družiti i na kraju krajeva i među tim što psuju Boga ima poštenih ljudi,dobri ali ga još nisu sreli,osjetili....prihvatila sam ih i kao što jana kaže,nisam na sva usta govorila o Njumu...ni On ne vrišti za nikim od nas nego nas čeka,čeka da mi pitamo,tražimo........................mora se živjet sa ljudima.Eto na to sam mislila.

[nadin]

tolerancija...kompromis...želim vam podjeliti novo stajalište komune(bar u toj kući) u kojoj sam bila.više ljudi nisu bezobrazni,nevjernici,gubitnici,...itd,već demonizirani.zasmetalo mi je to prvenstveno zato što je centar "kršćanski" i odgovorne osobe trebaju da budu primjer bezbožnicima.po riječima moje odgovorne...ni u kojem slučaju nesmijem da se družim sa osobama koji nisu obraćeni,jer služiti će mi za spoticanje,uglavnom s njima nemam što da radim,uključujući i moju familiju(nitko nije obraćen)...pa se sada pitam...kako onda tim ljudima pričati o Bogu ? nije li smisao obraćenja prvenstveno...propovjedanje o Božijoj riječi??? i tako za svoju odgovornu ja nisam uspjela jer sam se vratila "na ulicu"(svojoj kući),živim s bezbožnicima,idem u Crkvu koja ne pripada centru (na ulici je)...nije li dovoljno za moj život što vjerujem u Boga,živim bez droge,svoj život sam iz temelja promjenila,ubila stare navike u srcu i mislima... uzdam se samo u Njega???

[nadin]

Bobane,hvala na Božijoj riječi...želim i ja s tobom nešto podjeliti...Matej 5-39,40,41,42...

[Modesty]

naravno da je dovoljno......šta se teba po njoj odreći rodbine zato što nije upoznala Boga?????Pa baš vas lijepo uče.....mene je moj Bog učio o razumjevanju,prihvatanju,toleraniciji i iznad svega ljubavi.....ko smo mi da sudimo ko je obračen a ko ne...zar su nepšošteni u srcu i bgez ljubavi svi oni koji nisu "obraćeni" ma nemoj molim te...u životu znam toliko dobrih ljudi na djelču,punih ljubavi ali eto još nisu dobili tu milost da znaju pravo ime toj svjetlosti koju nose.
Sve mi je to vrlo ekstremno.

[adam*]

Vera isto tako moze da bude kamen spoticanja onim ljudima koji nisu dobrovoljno uplivali u taj svet.......nego su pristali na kompromis da bi sacuvali zivu glavu(primera kroz istoriju ima nebrojeno-prm.Bosna u 16-17 vek)
Jedno je vera u zatvorenom obliku(komuni) a drugo je u realnom zivotu.......
Ljudi se uce da budu iskreni hriscani od rodjenja i kroz porodicu.........
Dakle...........neki vid kompromisa ipak postoji u ljudskim glavama......

OVO JE MOJE MISLJENJE......NE ZELIM NA NIKOGA DA UTICEM

[nadin]

mene su njene riječi draga modesty naprosto zgrozile,zato sam i otišla.mislim odakle nekome pravo da te usmjerava na božiji put po svom nahođenju.Bog je rekao "proklet bio čovjek koji se uzda u čovjeka" i mislim da svi trebamo slušati prvo što nam bog kaže pa tek onda ljudi,naravno ako smo kršćani.i bilo je tu "x" diskusija ( u toj kući,ne u čitavom centru),da sam ostala otvorenih usta...baš za nevjerovati ali što se može...najviše mi idu na nerve osobe koje prividno slave Boga,kao puni su Njega a u sebi tako ogorčeni,prljavi,pogani...Bog nas je stvorio sve iste,bez predrasuda,bez hijerarhije...da pomažemo jedni drugima i da ne osuđujemo...jer tko smo mi ...samo Božije sluge...tako mali...ali vrijedni u Njegovim očima ...

[nadin]

Adame slažem se s nekim tvojim riječima...ali većina ex narkomana se i obratila jer spas nije pronašla nigdje drugo već u Bogu...džaba ti puste bolnice i psihijatri,pametni doktori koji te kljukaju tableturinama jer smatraju da je to adekvatna terapija...ako ostaneš prazan u sebi!! svi koji se obrate su novi i kao takvi trebaju da rastu u Bogu na dostojanstven način.ali ako djelima ne dokazujemo da smo se zaista promjenili u Njegovo ime onda smo bezbožnici,ništa drugo.grijeh je slaviti Boga prividno ispred drugih a raditi sve suprotno kad si sam ili kada te nitko trenutno ne vidi.