Forum za podršku u oporavku

Cuj da ne citamo :rolleyes:

Sorry Zvrki..... možda sam malo pretjerala tim što rekoh da neki ne čitaju.... ma mila znaš mene..... brbljam, i nekada kažem ono što ustvari ne mislim...... moja greška..... ljubim te....

Nista ,nista,samo si pogresno protumacila nase komentare ili bar moje,meni se svidja to sto pises,volim procitati i tako nesto a onaj predlog koji sam dala to sam ja ,ja volim slinavice ahhahahhahah nja nja i tako to cmokica mrvice PDT_Love_01

...........VELIKA UMJETNOST............ što li je, ako ne preobražavanje svakodnevnih osjećaja, i predmeta prirode.............. u posvećene hierarhijske i značajne ikone.... i sveći trijumf imaginacije nad naporima besmislene imitacije........ osjećaja ljepote nad naturalističkom laži........ Maurice Denis. .................................

-
DOK POLULEŽEĆI POLURAZMIŠLJAM O POLUSVJETU U KOME POLUŽIVIM NA POLUPAMET MI PADA MISAO DA NAPIŠEM BESMISLENU PJESMU I U POLULUDILU JE NAPISAH........-
-

-POČETAK I KRAJ......................... Početak, stiji na početku i čeka da počneš. Kraj. Stoji na kraju. Smješeći se čeka, da ti struši sve..... ono što sam gradila od početka...... e vala neće niko i ništa uspjeti da mi uništi namjenske namjere........ namjerno........

malo nebulozne inspiracije, nije nikada od viška.........

...... nastavit ću da pišem.... nisam odavno jbt. fakat me ima slabo na općim.d. ali ovih dana počinjem pravo da pišem.... pozdrav za svu strašnu ekipu sa foruma......

____________________________________________________________ NOVI STRAH OD ZABORAVLJANJA_______________________ Moja zaborav je moja zora koju sam prespavala snijući plemteće stube djetinjeg straha........ NAPUSTILO ME ONO TIJELO KOJE JE LIČILO NA PJEŠČANI SAT.............. I ONO TIJELO ŠTO BILO JE VODA, I ONO TIJELO ŠTO BIJAŠE IZ VRTA GOSPODNJEG.................... Odbjegli cvijet............... SVAKO DRUGO TIJELO KOJE KAO OPEKLINU PAMTIM OD ČASA U KOJIMA SE BUĐAH NANOVNO CIJELA............... ZACJELJENA...................... i po ko zna koji put pitam svoje napaćeno tijelo, pa što mi je ovo ponovno trebalo. I OVO TIJELO ŠTO ZNALO JE SVAŠTA ZAĆUTI KO KADA SE KANDILJI PO SELU POGASE , KADA SE ČUJU SAMO CVRČCI,ĆUTI.__________________________ ZABORAV NEMA ZNAČAJA, NITI LICA KOJEM BIH MOGLA GLEDATI I SLIJEPA.___________________________ ZABORAV JE SJENKA ODGOĐENA UZORKA, DUŽ SVJETLOSNOG MLAZA__________________A, NA KRAJU, A NA NJEGOVU KRAJU... POČINJE ONA IGRA NAD IGRAMA, ŠTO DOPRHNE JEDINO U SAN ONIH KOJI U ČAS STRAHA SA STROPA PROMATRAJU NA KREVETU RUBOVE VLASTITOG UTRNULOG TIJELA................_________________________________________ Jaca------strah ili želja za promjenama.................. ___________________________________________________________________________________Dont tell me to stop..... tell the rain not to drop......... tell the wind not to blow cause you sun not to shine..... not to get up this time.... let it fall by the way............. leave me where j lay down tell me love isnt true its yust sometings that we do tell me everytihing j m not but please dont tell me j have to tell the bed not to lay............. like the open mount of a gave ....... not to stare up at me.... like a calf down on its knees.......... tell me love isnt true. its just sometings that we do tell me everuthing j m not but dont ever tell me to stop...........................OTIĐI DALEKO I DALJE OD PAKLA I UPOZNAT ĆEŠ MOJ ŽIVOT...... POLA MOG SRCA OSTADE U RATU, A S OVO POLA TREBA MI DA ŽIVIM........................... -____---------------------------tišina------------

KAKO ZAPOČETI NOVU TEMU... malo sam se vratila unatrag i pročitala svoje prve postove, svoje prve borbe, svoje prve teške i lijepe trenutke ovdje sa vama. Svoje prve iskrene riječi, svoje laži izrečene m,a ko zna u kakvim već stanjima..pod raznim terapijama, prekidima sa terapijama... Ta tema je zaključana na moj zahtjev.. sam naziv je u meni budio nadu da budem dobro, da se napokon rješim svih droga... POSTOJI I LJEPŠA STRANA ŽIVOTA, glasio je naziv.. kao i ovaj.. I KAD JE LIJEPO I KAD JE RUŽNO, NE BRINI PROĆI ĆE... neko sam vrijeme živjela u velikoj zabludi to da se nadam, pokušavam, radim, ne radim na sebi na tome šta trebam... Vrtila se samo u krug sa ogromnom željom za izlječenjem... Izlaza u jednom trenutku nije bilo... počela sam se družiti sa heroinom kojeg sam prezirala, i pisala o tome... ali ja sam ga pozvala u svoj život i on se uvukao, uvukao se tako da sam pokušala sve dokle me volja i razum može doseći.. ali ustvari tjerala me strast i požuda nastojeći zalomiti skrivenu tugu u meni.... dalje, već navučena ko jazavac, idem na po ko zna koju poredu terapiju, meni najdostupnija, kao kažu dobra.. metadon.. Koja Zabluda čovječe... Ne znam ni zašto pišem ovo večeras... valjda potreba.. potreba je čudo.. Pomalo sam i razočarana.. ali sada neću ulaziti u to, previše sam večeras osjetljiva. Subota je... Treći korak poslije izlaska iz komune. Teško je.... Nigdje nisam prispjela... nije da nisam ali tako se osjećam.. imam svu pažnju ovoga svijeta.. prvenstveno Boga, jer je imao toliko milosti samnom.... Mislim da se u ovakvim trenutcima trebam okrenuti Njemu i pitati ga za savjet.... zahvaliti Mu što me izvukao iz moje bljuvotine, u kojoj sam se godinama valjala... Ljudi istina me boli... Iako idem dalje sa Bogom... opet je masu teško.. tako treba biti... Ali isto tako moram podjeliti ovo sa vama.. i istresti se po tastaturi... Ne znam zašto ovo pišem večeras... Subota je... Izlaz sam našla.... Odoh Ga pitati i moliti za savjet...