Forum za podršku u oporavku

evo jedne pjesmice iz starih dana...

Naoružan dječačkom samouvjerenošću,
Jedinom koju si možeš priuštit,
Tražiš smrt da bi osjetio život,
Gledaš tugu da ugledaš tračak sreće,
Umoran kao luzer,
na izlasku iz zadnje birtije,
Pripaljuješ brigu,
Kuhaš tugu,
Ubrizgavš samoću,
Isčekuješ sreću,


Sakupit ćeš ostatke sebe,
Upakirat ih u najbolje odijelo,
Pregazit obećanja po tisućiti put,
Izaći u život, pazeći da te ne zakači,
Elegantno proklizit pored svake brige,
Otresti probleme k'o perut sa ramena,
Jednostavno, nonšalantno, ponekad čak
Sa dozom stila...

Hej Narko,jesi li razmisljao da se malo odmoris od "the story".Znam jedno mjesto gdje mozes naci malo "odmora".Usput ces naci i pomoc za tvoj problem ,jer ti je potrebna... :smt039

??? ne kapiram...

PDT_Love_07

Nesto citam to sto si pisao,nekako mi nije jasno kako se ne umoris od takvog zivota...kao da ti se svidja da tako zivis.

ne oprawdawam ga..ali ni ja dok nisam sama rijeshila-STOP..nisu me mogle zaustawiti swe sile owoga swijeta!take care

za malmase

pa vidi malmase... možda je to zato što je moj život danas , nevjerojatno bolji od prije dvije godine , kada sam bio na dnu, kad sam ostavio dop... radim još uvijek s jednim terapeutom, i to sve ide super... on sve zna... svaki moj eksces... radim na svemu tome... a vjeruj mi i na nekom duhovnom poboljšanju sebe... ja nemam rješenja za druge, osim riječ ohrabrenja, ali na svom putu, vjeruj sestro koračam sa jasnim planom u glavi... to što tu i tamo imam neki eksces (usput, to je sve rjeđe), to je moj karakter i nemoj ovo shvaćat kao opravdanje, nemam se kome opravdavat sem ljudima koji su mi vratili ljubavlju svu hladnoću koju sam im pružio... i oni su danas tu oko mene... jednostavno mislim da promjena karaktera za 100% može rezultirati jedino, eventualnim recidivom... bar za ono što sam ja vidio... a vidio sam puno... ja ne vjerujem stopostotno izliječenje, vjerujem u evoluciju ljudskog duha... koliko kužim to za mene funkcionira... ne želim postati netko drugi a svake noći lijegati i sanjati dop... želim nastavit svoju evoluciju od onog trena kad je dop promjenio sve... nema bijega, borba je vječna... jedino što možeš je prerast problem, zaobići ga i on će postepeno, polagano gubiti na važnosti... dok ne postane beznačajan u masi novih želja i užitaka koje život pruža... s mjerom naravno...

by the way, to što ovdje prepričam neki moj lagani eksces , to je čisto malo da dam nekima uvid, da zabava postoji i bez gudre, da život postoji i nakon toga... to vjeruj mogu shvatit samo oni koji znaju kakvo je to beznađe, koje slijedi neposredno nakon skidanja...

inače hvala na brizi, vjerujem da je od srca...

n.

narko wrote:za malmase

....ja ne vjerujem stopostotno izliječenje, vjerujem u evoluciju ljudskog duha... koliko kužim to za mene funkcionira... ne želim postati netko drugi a svake noći lijegati i sanjati dop... želim nastavit svoju evoluciju od onog trena kad je dop promjenio sve... nema bijega, borba je vječna... jedino što možeš je prerast problem, zaobići ga i on će postepeno, polagano gubiti na važnosti... dok ne postane beznačajan u masi novih želja i užitaka koje život pruža... s mjerom naravno...

....huh....
cheers!!!

=D>

narko wrote: ... nema bijega, borba je vječna... jedino što možeš je prerast problem, zaobići ga i on će postepeno, polagano gubiti na važnosti... dok ne postane beznačajan u masi novih želja i užitaka koje život pruža... s mjerom naravno...

=D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D>