Page 40 of 79
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Tue Mar 24, 2009 12:21 am
by Vuk
Pazi sad i koliko god ti zvučalo blesavo bar pročitaj do kraja... probaj, odaberi nekog (napravi ipak uži izbor) nasumice, ponekad je najlakše otvoriti se nekome koga ne poznajemo, možda nećeš dobiti podršku kakvu očekuješ ili nećeš biti osuđena kako očekuješ, možda ti padne teško neki komentar ili te potpuno oduva pozitiva kojom bi te neko obasuo (dok ne probaš nećeš znati) ali siguran sam da ćeš dobiti upravo ono što ti baš u tom trenutku treba...Bog nam uvek daje ono što nam treba, čak i kada mi ami ne znamo šta je to!
Pozdrav!
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Tue Mar 24, 2009 6:04 pm
by PsyTechGirl
Da ali teško je nekom novom objasniti sve što treba da zna da bi mogao da razume šta tek sada po najnovijem želim da kažem, mislim i osdećam..zar ne ??
Uostalom, ja i nemam taj problem.. Ni ne treba mi više niko za spiku i to!
Ovako mi baš prija..
Što manje bliskosti, to manje osećaja ..
Što manje osećaja, to manje patnje ..
Što manje patnje, to manje bola..
Što manje bola, to bolji život i lakše sutra ..
tako nekako ti ja kontam i super mi je.. bar za sada, i u zadnje vreme ..
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Wed Mar 25, 2009 10:21 am
by sanela
PsyTechGirl wrote:
Što manje bliskosti, to manje osećaja ..
Bliskost koliko god bila bolna, nužna je da bi mogli funkcionisati i da bi s nekim mogli podijeliti ono što nam se mota po glavi... dovoljno je da neko ko nam je blizak samo sjedi s nama kad nam je teško, pa ćemo se osjećati bolje... ustvari, kad znamo da je nekom stalo do nas i da nas voli, odmah smo nekako ispunjeniji i sretniji. A bez bliskosti, nema toga ispunjenja... želim ti od srca da nađeš nekog s kim bi se mogla zbližiti. Samo da bismo s nekim mogli biti bliski odnos mora biti uzajaman. Trebamo znati dati, kao što očekujemo da dobijemo. pusa, draga moja...
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Wed Mar 25, 2009 6:32 pm
by PsyTechGirl
Hvala Sanela..
Fora je što ja to stvarno znam, to da treba biti uzajamno i to ..
Ali ja ne očekujem od nikoga to tako i stvarno mi baš prija kada je tako, a suprotno mi je baš neprijatno... Kada mi se neko posveti i kaže ili uradi bilo šta lepo, fino i kvalitetno za mene, to znači upravo to - da treba i ja da sam takva za uzvrat, a to ne mogu više.. Smara me i dosadno mi je !
Mislim, ja ću se uvek svima naći kada zatrebam i kada mogu da pomognem bilo kako.. Ali bez preteranog obavezivanja za neku preteranu bliskost ..
Ma, ne znam dali sam uspela da objasnim šta sam htela, ali sam bar pokušala

Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Thu Mar 26, 2009 8:36 pm
by PsyTechGirl
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Thu Mar 26, 2009 11:52 pm
by Grof
Ti kao da si se pucala sa exovima i lsd, sve neke tripove volis, dop ne pruza tripove takve, nisi mi ti za heroin cini mi se...
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Fri Mar 27, 2009 1:48 pm
by PsyTechGirl
Grof wrote:Ti kao da si se pucala sa exovima i lsd, sve neke tripove volis, dop ne pruza tripove takve, nisi mi ti za heroin cini mi se...
"Nisi mi ti za rehoin"
Kakav zaključak
A nisam, jbg.. Ja sam uvek volela exere, žurke, vutru i zez .. I onda nestade vutre, a pojavi se neki drugar sa dopom ..
Mada kad pogledam, ja sam ti inače jako jako nenormalna osoba..Mislim to - žurke, bežanje od kuće prerano, pijanstva, gomile raznih prijatelja i sve kako to već ide ..
Prerano sam počela da se mešam sa starijima od sebe, pogotovo sa muškim delom ljudi ..
Znači - ja sam 12-13god u izlascima (u trajanju od par dana) sa nekoliko drugara koji su u to vreme imali .. hmh .. pa jedno 20ak godina. A medju njima jedino ja žensko i eventualno moja drugarica ..
I kako počelo, tako se i nastavilo ..
Ali, da se ne razumemo pogrešno.. Sve je to bila neka zaebancija i ludilo, ali sam, što se emotivnog dela sebe tiče ostala dosta zatvorena.. Sve su to bila neka prijatljstva bazirana isključivo na druženju, blejanju i zezanju.. Znači, ja sam ti onaj tip osobe koji svojim drugarima namešta ribe i to
A što se mene tiče, prava ozbiljna veza mi je bila sa 16ak godina, kada sam i izgubila nevinost ..
I sa njim se sve desilo.. Jako smo dugo bili zajedno ( za te moje godine), čak sam se ja i doselila kod njega.. Živeli smo tako par godina, duvali, izlazili, išli na žurke sa ekipom.. i na kraju se zajedno navukli na dop..

Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Fri Mar 27, 2009 7:17 pm
by Vuk
PsyTechGirl wrote:
.. i na kraju se zajedno navukli na dop..

gle, gle, kakav preokret u priči, totalno neočekivan...mada, podseća me na neku priču...a, da, MOJU...i mnoge druge!
...nego zvučiš mi malo kao da si u minus fazi...jbg, dođe i prođe...samo ti ostani jaka i svesna!
Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Fri Mar 27, 2009 7:32 pm
by PsyTechGirl
Vuk wrote:PsyTechGirl wrote:
.. i na kraju se zajedno navukli na dop..

gle, gle, kakav preokret u priči, totalno neočekivan...mada, podseća me na neku priču...a, da, MOJU...i mnoge druge!
...nego zvučiš mi malo kao da si u minus fazi...jbg, dođe i prođe...samo ti ostani jaka i svesna!
Heh.. Ma sve mu to dodje na isto, moj Vuče..
Nego eto, guramo dalje, pa makar glavom kroz zid.. (makar ja) !!
Veliki pozdrav tebi i hvala na lepim rečima

Re: Ima li nade za nas ???
Posted: Fri Mar 27, 2009 7:58 pm
by PsyTechGirl
Eh da.. Interesantno Vuče što si to baš sada spomenuo ..
Inače, juče sam zadnji put uzela antidepresiv, psihostabilizator i neko govance za smirenje, posle skoro godinu dana.. Tako da sam sada ostala samo na nalorexu !!!
Tj juče ..
A dan mi je bio odličan !! Zaista ..
Jbt, sva ta sranja ispadoše samo za zaglupljivanje.. Jedino je blokator onaj što valja !!
Inače, posle onako lepog dana i nenormalne količine para koje trošim u zadnje vreme na cigare, kafe i ostala sranja.. Keva je insistirala da počnem da pijem i ZIBAN (neki djavo protiv pušenja).
Tako da od danas pijem svako jutro ZIBAN i NALOREX i čekam da me prodju sva sranja, zvala život
Ma milina jedna ..
Sve u svemu, batrgam se i rukama i nogama, pa šta mi bog da ..
Eto toliko, čisto da budete u toku
Pozdravčić ..