Forum za podršku u oporavku

AnAna_mo wrote:Tako znači...
Evo mene malo na mojoj temi, da vam napišem koju (pametnu ), jer imam neke novosti.
Nisam htjela ranije ništa da govorim jer, poznavajući sebe vrlo bi se lako moglo dogoditi da se pokakim po svemu tome. Pa ko će vas onda slušati, dosta mi je same sebe Radi se o tome da sam hep smanjila na najmanje i da se naše druženje lagano gasi. Još kojih dvadesetak dana i to je to. A vala je bilo i vrijeme. Gledam maloprije ove naše obiteljske papire i dokumente, i naiđem na dokumentaciju o primitku u Centar i dijagnozu.

Mostar, 30.01.2007.
M.Ć. daje suglasnost za metadonsko liječenje kćerke Ane Ć. rođene 20.06.1989. godine, u Centru za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Mostar.

Nalaz i mišljenje

Prvi pregled,
dolazi u pratnji majke, dobro podnosi terapiju.
Dg. F 11.2
F 12.1
F 13.2
Th. Heptanon tbl. 5 mg, 8 tableta dnevno
Apaurin tbl. 3 mg, dva puta jedna tableta dnevno i po potrebi

Kontrola za 4 dana.

I od tada (doduše sa kraćim prekidima) sve to traje. Liječenja metadonom, subutexom, trodonima, apaurinima, lexilijumima, leponexima... Radna terapija, boravak u prirodi, najstoža karantena, pa sloboda... Uz nadzor raznih doktora, ponekim psihijatrom i jednom finom terapeutkinjom, uz pomoć bivših ovisnika, uz brigu roditelja, i na svoju ruku. Skidanje, pa navlačenje, skidanje, pa navlačenje. U nekim momentima čistoće sam bila stvarno OK - mislila sam da ja to mogu. Čovjek protiv nekog tamo praha! Šta je to, pih... Ali, kad bih napravila recidiv, tako bi jako potonula i razočara se samom sobom, da bi mi to bio odličan razlog za ponovno navlačenje. Naravno, svako novo navlačenje je sve zajebanije, a svako sljedeće skidanje sve teže. Izgleda da u narkomaniji iskustvo stečeno predhodnim greškama ništa ne vrijedi.Ili je to samo kod mene tako.
Enivej, da ne smaram sada pisanjem o svim tim sjećanjima...
Hoću da skidanje počne za radnih dana, jer mi je tako bolje - sjedenje u kući i ležanje u krevetu mi nimalo ne odgovara, čak štoviše - dosada mi potiče glupe misli, a znamo čemu to vodi... Znaći hoću da radim, da vrijeme provodim među dobrim prijateljima, sa roditeljima i momkom koji mi je najveća potpora i razumije me do daske. Moji već znaju, rekla sam im šta da očekuju, da nikakve priče tipa "stvarno mi nije dobro, moram kupiti samo jednu bočicu" ne pale, i tako...
Eto, ne znam šta da vam više velim.. Uglavnom, ima do toga još koji dan pa ću pisati. Zakon je ovaj forum, a i vi.

Veeliki pozdrav Jaci, sad kad te čitam, toliko drugačije pišeš, promjena je ogromna, da si se ulogirala pod drugim nickom ne bi te mogla prepoznati! Bravo mala svaka ti čast, ljubim te!
Pozdrav svima!