Re: Moj kut(ak)
Posted: Fri Apr 16, 2021 3:45 pm
Nešto u poslednje vreme stalno "nalećem" na postove ljudi koji govore o besmislu.
Juče se dotaknem teme o knjizi "Proces" (Kafka) i u toku razgovora shvatim da tema, odnosno radnja koje baš nisam mogla da se setim, nije ni bitna. Svo to hapšenje, suđenje, bez optužbe a nekad i bez sudije, zbunjeni student, sve je to nebitno. Kafka je zapravo hteo da kroz to delo ukaže na besmisao cele civilizacije. Ja to nisam shvatala u srednjoj školi u II godini, a nije ni moja profesorka jer smo razgovarali o radnji knjige koja je potpuno nebitna, zapravo.
Onda Viktor pomenu Aristotela i ja počeh da razmišljam. Onda nađem citat Platona koji je isto u vezi besmisla.
Kako mi uopšte preživljavamo i šta nas drži? Koliko besmisla je potrebno, da ne kažem dovoljno da kao Silvija Plat i pored toga što imam decu ipak odlučim da stavim glavu u rernu i otrujem se ugljen-monoksidom?
Gledajući mislioce i filozofe, čovečanstvo u smislu širenja svesti skoro da stoji na istoj tački gde je stajalo i pre nove ere, mali pomak i to samo zahvaljujući napretku tehnologije i tehnike i nauke uopšte- od kad je Tesla otkrio kako da "zarobi munju" ljudi su prestali da veruju da munje i gromove šalju Bogovi ili Bog.
Eto, toliko smo napredovali. "Bravo".
Šta je smisao života? Zašto smo toliko nesrećni, zašto nam treba stimulans samo da bi živeli, zašto su, sa druge strane ti "stimulansi" jebeno ilegalni? Ko daje sebi za pravo da određuje šta je "normalno" kada ne postoji ni ono što je "smisleno"?!
Blago onom ko može da veruje.
U bilo šta.
U "ljubav".
U Boga.
U "bolji život".
Što reče Kurt Cobain "Life is layer".
Juče se dotaknem teme o knjizi "Proces" (Kafka) i u toku razgovora shvatim da tema, odnosno radnja koje baš nisam mogla da se setim, nije ni bitna. Svo to hapšenje, suđenje, bez optužbe a nekad i bez sudije, zbunjeni student, sve je to nebitno. Kafka je zapravo hteo da kroz to delo ukaže na besmisao cele civilizacije. Ja to nisam shvatala u srednjoj školi u II godini, a nije ni moja profesorka jer smo razgovarali o radnji knjige koja je potpuno nebitna, zapravo.
Onda Viktor pomenu Aristotela i ja počeh da razmišljam. Onda nađem citat Platona koji je isto u vezi besmisla.
Kako mi uopšte preživljavamo i šta nas drži? Koliko besmisla je potrebno, da ne kažem dovoljno da kao Silvija Plat i pored toga što imam decu ipak odlučim da stavim glavu u rernu i otrujem se ugljen-monoksidom?
Gledajući mislioce i filozofe, čovečanstvo u smislu širenja svesti skoro da stoji na istoj tački gde je stajalo i pre nove ere, mali pomak i to samo zahvaljujući napretku tehnologije i tehnike i nauke uopšte- od kad je Tesla otkrio kako da "zarobi munju" ljudi su prestali da veruju da munje i gromove šalju Bogovi ili Bog.
Eto, toliko smo napredovali. "Bravo".
Šta je smisao života? Zašto smo toliko nesrećni, zašto nam treba stimulans samo da bi živeli, zašto su, sa druge strane ti "stimulansi" jebeno ilegalni? Ko daje sebi za pravo da određuje šta je "normalno" kada ne postoji ni ono što je "smisleno"?!
Blago onom ko može da veruje.
U bilo šta.
U "ljubav".
U Boga.
U "bolji život".
Što reče Kurt Cobain "Life is layer".