...
Stalno pokušavam da preskočim većinu detalja o mom životu, jer... nekako mi se čini da će izgledati patetično.
Ne. U stvari, sama reč
patetika je prilično diskutabilna. Teško je biti objektivan, ali postoje neki kodeksi, a i 'aneksi kodeksa'

(stvarno ne znam kako sam došla do ovakve terminološke kombinacije, jednostavno je izašlo iz mene) kojima se ne narušava bit, jednostavno se kroje nekim elastičnim koncem kako se ne bi eventualno prekrojavali i krivili sliku, gubili oblik i smisao.
Uh!
:drinkers:
Neki pametni ljudi kažu da ne bi trebalo osvrtati se na prošlost, a, opet tako, neki drugi pametni ljudi tvrde baš suprotno. Stvarno ne znam.
Recimo ja. Eto ja nemam mamu (umrla je 1997., a ja saznam za to 2006), nismo ni živele zajedno definitivno od moje 6. god., kada su se razveli i ja prešla, odnosno, doveli me kod tatinih roditelja (prethodno sam 'dolazila' u posete, nekad duže, nekad kraće, intervali su zavisili od toga da li su opet zajedno, par puta sam vraćana u Nemačku, jer je baba morala na neke operacije)... u Jugoslavijicu – tako sam zvala inače sadašnju Srbiju i neme nikakve veze s tim da sam od nekoga čula, apsolutno apolitično i lično. Ni baba ni deda nisu više živi, deda je umro '91, a baba početkom 2000. Inače, meni su bili oni moji roditelji...
Nemam brata, sestru rođene. Imam od tetke, tatine sestre. Tata? Mislim da sam ga spominjala u jednom od ranijih postova. Do nedavno smo imali relativno hladan odnos, a sada prerasta u... mi se uopšte ni ne poznajemo najbolje. Znam da mi je stalno ponavljao kako me je (a i jeste, što jes' jes') obasipao najskupl,im lutkama, i ostalim igračkama i garderobama. Postaje sve više negativan, agresivan... Živi i penzioniše za sada 'dole' okružen 'bolesnim Švabama'. Jadan mi je nekako, a i inače mi je bljak sindrom nekih 'naših' koji ceo život na silu, navodno, provode tamo negde i prepričavaju (oni to vide kao) podvige

raznorazne zgode...
Elem... šta je tu je.
Priznajem da posle ovog što sam opisala, ukratko... nije mi lakše i bolje, osećam neku čudnu bol u grlu i okolnim predelima. Ali svest da moram i hoću da živim (a i znala sam ja i to, koliko se sećam), daje mi neku, buntovnu, čudnu snagu
Do kasnije,