Forum za podršku u oporavku

Xe, xe, draga moja bliznakinjo,
SSSRRREEECCCAAANNN RRROOODJDJDJEEENNNDDDAAANNNAAACCC,
od srca ti zeli tvoja baba rodjena
:smt113

Najdraža moja friendice..
Srećan ti ovaj rodjendan, da ti bude radostan!!!
Želim ti ispunjenje SVIH želja i da od dana današnjeg pa na dalje doneseš neke odluke koje će ti poboljšati bivstvovanje na ovoj planeti do kraja života..
Puno te ljubiiiiiiim :smt113 :smt020

Sretan rodjendan Ana!

Bojane, ovaj hocu reci Ezekijel... cisto informativno...ti se desi ponekad neko pretskazanje vezano za igre na srecu?

Hvala vam svima, divni ste!!! PDT_Love_02

Zona Sumraka wrote:Bojane,ti se desi ponekad neko pretskazanje vezano za igre na srecu?

E to, to!
Znaci.. Bojane, hocemo kombinaciju za loto!

Zona Sumraka wrote:
Bojane, ovaj hocu reci Ezekijel... cisto informativno...ti se desi ponekad neko pretskazanje vezano za igre na srecu?

Naravno da ne.

AnAna_mo wrote:Hvala vam svima, divni ste!!! PDT_Love_02

Zona Sumraka wrote:Bojane,ti se desi ponekad neko pretskazanje vezano za igre na srecu?

E to, to!
Znaci.. Bojane, hocemo kombinaciju za loto!

Žao mi je Ana, ne mogu da vas obradujem.

Ma znaš ti, nego ostavljaš kolač samo za sebe!

Pridruzujem se cestitkama

:smt113

Gledam datum kad sam zadnji put pisala. Ali baš pisala nešto konkretno, nešto što je predviđeno za ovaj podforum - ispovijest, nastavak možda... Prošlo je vremena brate mili, od 7.12.08. Pročitala sam zadnji dio i mogu reći da je to tek onaj pravi početak svega što sam radila, što mi se događalo, i u kakvim sam sve situacijama bila, iz istih se izvlačila i ponovno se vraćala. Istina, tada mi je život bio svjetlosnim godinama udaljen od nekog normalnog, prosječnog života još uvijek maloljetne djevojke, ali ni blizu onome u šta će se tek pretvoriti. To jeste kakvim ću ga ja napraviti - svjesno ili nesvjesno - to ni dan danas ne znam. Da nastavim...

HEROIN VII. dio

Jebote, D. je pao! Ali sada je definitivno gotovo, ostao je u pritvoru, imaju dokaze protiv njega u vezi s tri pljačke, jednom otimačinom i za posjedovanje oružja. Još je na uvjetu zbog droge! -Mislila sam u sebi dok sam u pratnji majke izlazila iz MUP-a. Ja sam se izvukla. Da, izvukla sam se i još ostala neprovaljena za gudru! Pa kako je to moguće, ja mora da ili izvanredno lažem, ili su svi oko mene glupi. Ili jednostavno zatvaraju oči pred istinom koja je vrlo očita. Ovo zadnje se ispostavilo točno. Moji su, kao što sam rekla već odavno informirani o tome s kim se njihova kćerka druži, o tome da je viđaju na sumnjivim mjestima sa još sumnjivijim likovima. Ali ne... Bilo je dovoljan samo jedan zagrljaj i nedužni pogled uz riječi "Šta vam je, ja i heroin? Zaboga, de promislite malo" i nevjerica bi nestala. Doduše, ne sasvim, ali opet...
Ok, sada sam sama, bez D. Nema više "malo ja izbijam pare, malo on". Sada sam zaista i konačno prepuštena sama sebi. To mi je bila nepoznanica. Prvi put u takvoj situaciji. Ma hajde, naći ću ja nekako pare, snaći ću se. Ni na kraj pameti mi nije bilo da priznam svojima, da se liječim, da se skidam - a ne, ne. Samo mi je bilo kako da dođem do svoga lijeka za život, jer jebiga, dan je bio stresan, malo da predahnem, ovo-ono. O ne!!! Tek mi je kasnije došlo. Nemam ni svoju šemu! Dobro, istina, možda bi ga mogla zovnuti, ta znamo se iz viđenja, ali broj je ostao u mobitelu koji je D. prodao. Krasno! Morat ću zvati nekaga da mi završi, a ne volim to. Sada mi se ne bude ni sa samom sobom, a kamoli sa nekim tamo đankijem. Nekim tamo đankijem! Ha ha ha! A šta sam to ja? A da, zovnut ću Z.-a (to je onaj moj prvi ozbiljniji momak i jako dobar prijatelj sa početka priče) on zna G.-a. Čula sam da mu je roba dobra, a i paketi su solidni. Sve teče glatko. Upoznajem se sa G., daje mi broj i mogu ga zvati. Nitko sretniji od mene...
Malo po malo počinjemo se i družiti. Ići na kave, pa čašćenja, vamo-tamo... On je deset godina stariji od mene, a ja djevojčica na početku narkomanske karijere, koja još uvijek zapravo nije svjesna pravog zla koje donosi taj žuti prah u kojeg sam zaljubljena. Bio mi je neka vrsta zaštite da me nitko od đankoza ne ispali ili zajebe na bilo kakav način. Sad kad skontam, stvarno jeste bio korektan prema meni. Ja sam njemu pravila pare, i to je dovoljan razlog da bude dobar sa mnom. U to vrijeme oko Božića dolazim do velike količine para. Život mi se opet čini lijep. Čudno je i žalosno to kako se sigurno osjećam kad imam pare u džepu. Naravno, tih par tisuća maraka nije uopće mala cifra, ali ponašala sam se i razmišljala kao da ih nikad neću potrošiti, kao da sam doživotno osigurana jebote. Ma da... Taj period mi je jako maglovit, ne samo zbog ogromnih količina heroina, nego i zbog svih tih silnih Apaurina, Lexiliuma i Leponexa. Uz sve to trava je neobavezna, ali ipak česta pratnja. A ni ostalo ne bih odbila, samo što mi je više postalo savim nepotrebno, npr. završavati speed. Zašto bih, kad me žuja tako lijepo radi? Eh, da sam znala u šta će se to "lijepo brzo pretvoriti"... I naravno, obavezan ali i logičan slijed stvari je - lansiranje tolerancije u zvijezde. Tada sam još uvijek bila na foliji, robe je bilo koliko mi treba, tako da je za jedno pušenje odprilike gram robe išao u dim. To bi se ponavljalo više puta tijekom dana.
Kući je relativno stanje pod kontrolom, naravno - mojom kontrolom. Još uvijek vješto povlačim sve konce svojih laži i manipulacija. Doduše, to radim sve nesigurnije, a konci postaju sve zategnutiji. Znala sam da će se uskoro, vrlo brzo zapetljati i popucati, ali tu sam misao u svojoj glavi uporno potiskivala i odlagala katastrofu. Kući dolazim sve rijeđe i rijeđe, samo da bih prespavala i okupala se. Sklapam svakakva poznanstva, sa likovima koji se međusobno razlikuju samo po broju policijskog dosjea. Sve goli ološ. Moram priznati da je to, iako loše, jedno od iskustava zbog kojih ne žalim. Unatoč svoj mojoj nevjerici, naučila sam i natjerala sebe da prihvatim činjenicu da postoje loši, zli i pokvareni ljudi. Oni koji nemaju nimalo duše, obraza ni morala. Oni kojima je i najmanji djelić dobrote i nečega svijetlog, ljudskog kirurški odstranjena. Teško mi je padalo kada sam prvih nekoliko puta ostala na bilo koji način povrijeđena od njih. Iako mi je taj profil ljudi do tada bio nepoznanica, vrlo brzo sam i sama kreirala takvu masku koju bih navlačila svaki put kada bi trebalo izvesti neku prijevaru, nešto slagati ili izmanipulirati osjećajima roditelja. Užasno je to što me te stvari nisu pogađale. Heroin ih je vrlo uspješno blokirao, a ja se nisam bunila.
Tu Novu godinu sam provela sa G. i S. u njegovom stanu. Još jedna od narko-seansa u nizu, ali ova je ipak bila drugačija od predhodnih, a nalik svakoj sljedećoj. Tu večer sam prvi put uzela heroin intravenozno. Nikad nisam pravila neku dramu zbog igle, nisam pravila razliku među konzumentima na ovaj ili onaj način, jednostavno sam se poželjela srediti, i to je to. Na kraju krajeva, heroin je heroin... Bez obzira na koji način ga uzimali. Jesam li u pravu? Slijedi ritual koji svi vrlo dobro poznajemo. S. je kuhao šut za nas dvoje. Osjetila sam taj miris, miris skuhanog heroina - smrad iz samog pakla! Lagano i vrlo spretno ušao iglom u moju venu na desnoj ruci, i ta smeđe-crvena tekućina je potekla mojim tijelom, zavlačeći se u svaki dijelić organizma.
I osjetila sam. Osjetila sam "to". Sve sam osjećala, sve sam znala, sve mi je bilo jasno. Sve je u redu, sve je u naboljem redu. Ne brini Ana, sve je OK.
To je bio moj osobni novogodišnji vatromet.
Znala sam da je to to.
Od tada, igla je bila moj izbor...