3 meseca je proslo.Za ova 3 meseca-ogroman rast vidim na mnogi poljima.
I gde sam mislila da sam jaka i mirna,i u novim stvarima u kojima to jesam.
Bebus je ok.
Neke dve i po-tri kile je dobio za 3 meseca i porastao je 12cm
Počeo je sam da okreće glavicu,vise ne pridržavam vratić.Za oko minut predje oko 2m kreveta-zabode noge u čaršaf,a rukama vuče napred.To mi je nekako slatko.Išli smo na bazen pre par dana,brčkao je čovek noge u velikoj vodi.
Spava noću sad već oko mesec dana,jede kad je gladan.Kažu-na zahtev.Mnogo mi je sladak.Tako je nekako ,,kompaktan,,-lep.
Grčeve lečimo Bio Gajom i radi mu.Imao je možda oko 10-15 dana plakanja za 3 meseca kad bi sve skupila.I to je ,,kao plakanje,,Opasno plakanje je bilo možda nekih 5-10 puta.
Što se mene lično tiče,ovo je veliko i ogromno iskustvo.Imala sam jedan razgovor sa jednim roditeljem-znaš,naše je da ih izvedemo na pravi put.Mislim lično da je moje samo da budem tu i da ga čujem.Ovo je bitna stvar zbog ovoga-zašto pišem sad.
Svaki segment života je doživeo promene.Imala sam jako puno procesa promene-a očigledno će ih tek biti.Divna stvar u svemu jeste što mogu da pratim sebe na tom putu.
Do pre drogiranja ja sam život provodila u BORBI za i BORBI protiv nečega,nekoga.Onda sam pukla i počela svoju igru sa drogom.Sad-nema više borbe.Nema lutanja.Ima da ne znam kako se zove određena situacija,da ne mogu da identifikujem osećanje,ali manje više-nekako lepo dilujem sa sobom i sa TAČNO onim što mi se dešava.Sama reč dođe pre ili kasnije,ali je bitno da dolazim do rešenja.Opet-neki put i za neke stvari JAKO POLAKO,ali-proces traje.Na putu sam.Ne odustajem.
Ima momenata kad sam jako umorna.Sama,on mali-ali...nema ustvari ali.Tu je tačka.Umorna sam-i umor je ok.Učim da ne moram da ispoliram laminat i operem sudove ODMAH.Da NE MORAM da budem SAVRŠENA i da je ok što već 3 dana stoje bebušove stvari ne ispeglane.Sad ću peglati-ako ne zaspim.
Počela sam da pišem dnevnik odluka-odluke koje mogu da donesem i odluke koje ne mogu da donesem.To mi jako pomaze da ostanem u danu,da živim trenutak-sad,puno mi znači napisana reč i puno mi znači kad kažem sebi-ok,to sam uradila.Više ustvari liči na dnevnik zadataka u kojem imam slobodu da u toku života nešto uradim-a opet-sve ide od prve voleće.Tu mi se javlja neki put konfuzija-ne vidim šta mi je prva sledeća stvar koju trebam da napravim pa onda-tako-postojim u životu.Lepo mi je i to postojanje.To nisam znala.Da mogu i smem jednostavno da postojim u sopstvenom danu.
Sad-idem da spavam.Ništa od peglanja.Idem da postojim na svom krevetu i svojim snovima.
Laku noc ili dobro jutro.