Pozdrav svima.....
Dugo nisam svratila ovde a razlog je, pretpostavljate, ponovni pad.
Nisam ni pricu zavrsila al sve se uglavnom svodi na uzimanje i prestajanje.
Par mjeseci od zadnjeg javljanja ponovo smo poceli uzimat (budale) i navucemo se ono skroz. Prvo je bilo ono glupo "ma hajd samo danas, pa rodjendan je", bio je oktobar 2006.
I naravno da nije bilo samo jednom....
Diler nam je zivio preko puta nas, znaci s prozora salona pravo gledam u njegove prozore. Njegova zena nam "drugarica"
I tako zaredamo 5 mjeseci. Navukli se ko stoke, znaci od 6 ujutro do ponoci se vuklo. Za razliku od ostalih koji su se ubijali s nama mi smo radili i rekla sam vam vec da je poso koji radim nesto najbolje sto mi se desilo u zivotu. Samo sto dvije budale ujutro prvo po crtu pa na poso i tako nastavimo cijeli dan. Svaka pauza u vc po crtu. Gadim se sama sebi kad se sjetim.
Srecom po nas niko nije nista primjetio. I jos jednom sreca po nas pa smo jos i napredovali u poslu. Vidimo mi da je na poslu postalo ozbiljno i da imamo sanse da napredujemo. To nas je osvjestilo i odlucimo da je dosta. Znali smo da s dilerom preko puta i svim onim ljudima sto svracaju nece bit lako prestat. U jednoj sedmici sve se zavrsi, ispadne nam stan odma pored posla i za sedmicu dana (svo vrijeme pod zutim) se preselimo. Od kad smo usli u ovaj stan nismo primirisali nista.
Ja sam tad prvi put nazvala UAS, to vam je ko ta komuna ja mislim. Prvi put, i to sa suzama u ocima sam rekla "imam problema s drogom, treba mi pomoc"
Pocela sam terapiju metadonom u februaru. Prvo 10mg i polako smo spustali do 2mg poslije cega sam prestala, krajem jula.
U medjuvremenu na poslu sam unaprijedjena
, sad sam sef
Vidjam povremeno i one ljude s kojima smo se radili ali nemam ideja da se uradim.
Dobro sad, nisam ni svetica, uzela sam exere jednom i pusim travu ali ona sranja ne. Necu da kazem nikad posto cim to kazem znam u sebi da je moguce da cu opet uzet. Necu da mislim na to. Stvari u mom zivotu su krenule drugim pravcem i tamo gdje idem nema mjesta za gluposti.