Saša
gdje sam stala..................uh
I tako ja u Zadru postadoh ovisnik,nisam zapravo bila fizički ovisna ni o čemu,ali sam već imala taj hmmm mentalitet,jer kaao što rekoh,morala sam biti puknuta s nečim................samo da nisam normalna.
Rat se završio,ja se vratila u Sarajevo s nekih 16-17g. neznam ni ja,potpuno nenormalna, Željna drogiranja i glupiranja,a u Sarajevu još policijski sat,samo se vutra može naći.
Da skratim tako ja počnem da se ubijam od vutre,furka mi je bila da kad svi više padnu pod sto od duvanja,ja motam još jedan.......e onda su se i u Sarajevu pojavile prve bobe,ja naravno,oduševljena,partiji,raja,zezanje................ponekad bi uzela hors,ali nisam bila nešto oduševljena..Počela sam kao nešto dilat vutru po gradu i nekako u to vrijeme,ja i jedna moja drugarica smo se počele družit s nekom ekipom koja je bila nakačena na hors,i tako odlučim ja da probam kako je kad se ubodeš. Zamijenimo nas dvije nekakav pištolj za 2g. i od tog se pukne nas jedno 10 iiiiiiiii uh,sjećam se da smo se mi kao negdje vozali po gradu,sretali neke ljude,zezali se......i tako nešto.........otvorim oči i skontam da se nisam mrdnula s dvosjeda. svidjelo mi se,i sjećam se da sam poslije toga objašnjavala toj drugarici kako mi možemo da se puknemo ponekad ali da iskontrolišemo to,nećemo se mi navuć kao ostali.........aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa,stara, poznata, sastavni dio narkomanskih storija.
Jednom nisam uspjela otić na standardnu šemu po vutru i pojma nisam imala šta sad,drugarica je čula da ima u R.S.,i tako smo mi pokupile nekog lika koji je opet znao nekog iz R.S. još od prije rata i krenule.
To nije bilo baš najsretnije vrijeme za takve poduhvate,pošto se rat tek završio i netrepeljivost je bila baš jaka,ljudi nisu prelazili preko razgraničenja,upozoravali su nas da će nas neko ubit i to............I stvarno ko da smo s Marsa pale tamo,bile smo drugačije,furka,odjeća..svi su gledali u nas i naletimo na nekog tipa i pitamo ga za tog nekog fiktivnog likia a on nam iz topa kaže:šta god vam treba,ja ću vam završit..........
Sjećam se da sam ga promatrala i nisam baš bila nešto oduševljena,mislila sam jooooooooooooj seljačineeeeeeeeee. Eh da mi je neko rekao da ću pola života da provedem baš s njim,rekla bi mu da je lud.
Nego da se vratim ja na priču,lik je bio utačkan pravo,rekle smo mu da ne tražimo žuto već vutru,on završio dobru količinu za dobru cijenu.............i tako je naše druženje počelo