Forum za podršku u oporavku

30. siječanj Davanje

"Moramo slobodno i sa zahvalnošću dati ono što je
slobodno i sa zahvalnošću darovano nama."



U oporavku primamo mnogo darova. Možda je jedan od najvećih darova duhovno buđenje koje počinje kad se prestanemo drogirati, a koje jača svakim danom kako u našim životima primjenjujemo korake. Nova iskra života u nama neposredna je posljedica našeg odnosa s Višom silom, odnosa koji se budi i razvija življenjem Dvanaest koraka. Polako, kako nastavljamo svoj program, blještavilo opravka rastjeruje tamu naše bolesti.
Jedan od načina na koji izražavamo svoju zahvalnost za darove oporavka je pomaganje drugima da pronađu ono što smo mi pronašli. Možemo to učiniti na razne načine: dijeljenjem iskustva na sastancima, odgovaranjem na poziv Dvanaestog koraka, prihvaćanjem obaveze sponzorstva ili volontiranjem za odlazak u bolnice i ustanove ili za dužnost javljanja na telefon NA. Duhovni život koji nam je darovan u oporavku traži od nas da ga izrazimo, jer "jedino davanjem možemo sačuvati ono što imamo."



Samo za danas: Dar oporavka raste kad ga dijelim. Ja ću pronaći nekog s kim ću ga podijeliti.

31. siječanj Povjerenje

"Samo za danas, ja ću vjerovati u nekog iz NA tko vjeruje
u mene i tko mi želi pomoći u mom oporavku."

v

Naučiti vjerovati rizična je namjera. Naše prethodno iskustvo aktivnog ovisnika naučilo nas je da se ne može vjerovati drugim ovisnicima. Najvažnije, mi nismo mogli vjerovati ni sebi.
Sada kad smo u oporavku, povjerenje je neophodno. Trebamo nešto na što bismo se oslonili, u što bismo vjerovali i što bi nam dalo nadu za oporavak. Za neke od nas, prvo u što možemo vjerovati su riječi koje drugi članovi dijele na sastancima; osjećamo da su njihove riječi istinite.
Kad nađemo nekoga kome možemo vjerovati, postaje lakše pitati za pomoć. Kako nam raste vjera u njihov oporavak, tako učimo vjerovati i u svoj.

v

Samo za danas: Ja ću odlučiti vjerovati nekome. Postupat ću u skladu s tom vjerom.

evo gde je nas dragi joesspappa stao, ja nastavljam, svi po malo...i doci cemo do 365
idemo dakle>

v v v
VELJAČA
v v v

1. veljače

Nevolje

"Osjećali smo se drugačijima... Tek smo nakon predaje
sposobni prebroditi otuđenje ovisnosti."


"Ali ti ne razumiješ!" vikali smo, u pokušaju da se opravdamo. "Ja sam drugačiji! Meni je stvarno bilo teško!" Koristili smo se ovim riječima uvijek i ponovno u svojoj aktivnoj ovisnosti, bilo u nastojanju da pobjegnemo posljedicama svojih djela, bilo izbjegavajući pravila koja se odnose na sve ostale. Možda smo upravo to zavapili na svom prvom sastanku. Možda smo se čak nedavno ulovili da smo se tako jadali.
Toliko mnogo nas se osjeća drugačijima ili jedinstveno. Kao ovisnici, možemo iskoristiti skoro sve da bismo se otuđili. Ali ne postoji izgovor za propuštanje oporavka, ništa nas ne može učiniti neprikladnima za program – ni teška bolest, ni siromaštvo, niti bilo što. Ima na tisuće ovisnika koji su pronašli oporavak usprkos teškim nedaćama s kojima su bili suočeni. Putem prorade programa, njihova duhovna svijest je rasla, za inat – ili možda kao odgovor – ovim nevoljama.
Naše osobne okolnosti i razlike su nevažne kad se radi o oporavku. Oslobađanjem od svoje jedinstvenosti i predajom ovom jednostavnom načinu života, predodređeni smo osjetiti se dijelom nečega. A osjećati se dijelom nečega daje nam snagu da prođemo kroz život, nevolje i sve.


Samo za danas: Ja ću se osloboditi svoje jedinstvenosti i prigrliti načela oporavka koja dijelim s mnogim drugima. Moje nevolje me ne izuzimaju iz oporavka, naprotiv, one me oporavku privlače.

2. veljače

Dobronamjernost

"Služenje drugima je najbolji primjer dobronamjernosti;
stvarno služenje znači 'raditi prave stvari
iz pravih razloga.'"


Jezgra naše duhovne bolesti je egocentričnost. U odnosima s drugima, jedini motiv kojem nas je učila naša ovisnost bila je sebičnost – htjeli smo imati ono što smo htjeli kad smo to htjeli. Opsjednutost sobom bila je ukorijenjena u srž naših života. Kako ćemo u oporavku iskorijeniti tu opsjednutost sobom?
Poništavamo učinke svoje bolesti primjenom nekoliko vrlo jednostavnih duhovnih načela. Kako bismo djelovali protiv egocentričnosti svoje ovisnosti, učimo primjenjivati načelo dobronamjernosti. Počinjemo služiti drugima umjesto da nastojimo služiti isključivo sebi. Počinjemo misliti prvenstveno na dobrobit drugih, prije nego što pomislimo što bismo mogli izvući iz neke situacije. Kad smo suočeni s moralnim izborom, učimo se zaustaviti, prisjetiti duhovnih načela i djelovati u skladu s njima.
Kako počinjemo "raditi prave stvari iz pravih razloga", otkrivamo promjenu u sebi. Gdje je nekad vladala samovolja, sad nas vodi dobronamjernost prema drugima. Kronična egocentričnost ovisnosti gubi svoju vlast nad nama. Učimo "primjenjivati ova načela u svemu što radimo"; živimo u svom oporavku, a ne u svojoj bolesti.

Samo za danas: Gdje god da jesam, što god da radim, ja ću nastojati služiti drugima, a ne samo sebi. Kad budem suočen sa izborom, ja ću pokušati napraviti pravu stvar iz pravih razloga.

3. veljače

Trebamo jedni druge

"Svatko nam se može pridružiti, bez obzira na dob, rasu,
seksualni identitet, uvjerenja, vjersku pripadnost
ili odsutstvo iste."

Ovisnost je zatvorila naš um za bilo što novo ili drugačije. Mislili smo da ne trebamo ništa i nikoga. Ništa što vrijedi nismo mogli pronaći u drugom kvartu, u drugoj rasi ili naciji, ili u različitoj socijalnoj i ekonomskoj sredini. Možda smo mislili da, ako je drugačije, onda je i loše.
U oporavku si ne možemo dopustiti takve stavove. Došli smo u NA jer nas ono što smo mislili da je najbolje nije dovelo nigdje. Moramo biti bez predrasuda da iskusimo što djeluje, bez obzira odakle to dolazilo, ako se nadamo da ćemo rasti u svom oporavku.
Bez obzira na vlastite korijene, svi mi u NA imamo dvije zajedničke stvari koje ne dijelimo ni sa kim drugim: svoju bolest i svoj oporavak. Ovisimo jedni o drugima u našem zajedničkom iskustvu – i što je šire to iskustvo, to bolje. Trebamo svaki dijelić tog iskustva, svaki različiti kut gledanja na program kako bismo se suočili s mnoštvom izazova čistog življenja.
Oporavak često nije lagan. Snagu koju trebamo da bismo se oporavili privlačimo od drugih članova NA. Danas smo zahvalni za raznolikost članstva naše grupe, jer u toj raznolikosti nalazimo svoju snagu.


Samo za danas: Ja znam da će mi moja grupa, što je raznolikije njeno iskustvo, to bolje ponuditi podršku u različitim okolnostima s kojima sam suočen. Danas, ja pozdravljam s dobrodošlicom ovisnike iz svih sredina u svojoj matičnoj grupi

4. veljače
Osjećati se dobro nije ono najvažnije

"Za nas je oporavak više od samog uživanja."


U svojoj aktivnoj ovisnosti, većina nas je točno znala kako će se osjećati iz dana u dan. Sve što smo trebali je pročitati oznaku na bočici ili znati što smo spremili u vrećicu. Planirali smo svoje osjećaje, a cilj je bio svaki dan osjećati se dobro.
U oporavku smo podložni bilo kakvim osjećajima iz dana u dan, čak i iz minute u minutu. Možemo se osjećati puni energije i sretni ujutro, zatim razočarano i tužno poslije podne. Zbog toga što ujutro više ne planiramo kako ćemo se osjećati tokom dana, može nam se dogoditi da koji put imamo neke neprikladne osjećaje, kao što je osjećaj umora ujutro ili potpune razbuđenosti u vrijeme spavanja.
Naravno, uvijek postoji vjerojatnost da se možemo osjećati dobro, ali to nije najvažnije. Danas, naša glavna briga nije osjećati se dobro, već naučiti razumjeti i nositi se sa svojim osjećajima, kakvi god oni bili. To činimo tako što radimo korake i dijelimo svoje osjećaje s drugima.

Samo za danas: Prihvatit ću svoje osjećaje, kakvi god oni mogli biti, upravo onakve kakvi jesu. Ja ću primjenjivati program i učiti živjeti sa svojim osjećajima

5. veljače
Nastavi dolaziti!

"Zahvalni smo što smo se na sastancima osjećali toliko
dobrodošlima da nam je bilo ugodno."


Sjećate li se kako smo bili uplašeni kad smo ušli na svoj prvi NA sastanak? Ako smo i došli s prijateljem, većina nas pamti kako je teško bilo prisustvovati tom prvom sastanku. Zbog čega smo nastavili dolaziti? Mnogi od nas sa zahvalnošću pamte dobrodošlicu kojom smo dočekani i ugodu koju smo zbog toga osjetili. Kad smo kao novopridošli podigli ruku, otvorili smo vrata drugim članovima da nam pristupe i pozdrave nas dobrodošlicom.
Nekad je razlika između onih ovisnika koji su otišli sa sastanka i nikad se ne bi vratili i ovisnika koji su ostali u potrazi za oporavkom običan zagrljaj s drugim članom NA. Kad smo čisti neko vrijeme, lako je uzmaknuti povorci novopridošlih – uostalom, vidjeli smo toliko ljudi kako dolaze i odlaze. Ali članovi koji su neko vrijeme čisti mogu utjecati na to tko će nastaviti dolaziti, a tko ne. Davanjem broja telefona, zagrljajem ili toplom dobrodošlicom, mi smo oni koji u ime Anonimnih Narkomana pružamo ruku ovisniku koji još uvijek pati.


Samo za danas: Ja pamtim dobrodošlicu kojom sam dočekan kad sam prvi put došao u NA. Danas ću izraziti svoju zahvalnost i ponuditi zagrljaj novopridošlom

6. veljače

Ja ne mogu - mi možemo

"Uvjeravali smo se da možemo sami i nastavljali smo
živjeti život na toj osnovi. Rezultati su bili poražavajući,
i na kraju je svatko od nas morao priznati da je
samodostatnost bila laž."

"Ja ne mogu, ali mi možemo." Ova jednostavna, ali dubokoumna istina odnosi se prvenstveno na našu prvu potrebu kao članova NA: Zajedno možemo ostati čisti, ali kad se izoliramo, u lošem smo društvu. Da bismo se oporavili, trebamo podršku drugih ovisnika.
Samodostatnost onemogućava više od same naše sposobnosti da ostanemo čisti. Sa ili bez droge, živjeti po samovolji neizbježno vodi propasti. U svemu se oslanjamo na druge – od materijalnih dobara i pomaganja do ljubavi i druženja; dok nas samovolja stavlja u neprestani sukob s tim istim ljudima. Kako bismo imali duhovno ispunjen život, trebamo sklad s drugima.
Drugi ovisnici i ljudi u našim zajednicama nisu jedini na koje se oslanjamo. Sila nije ljudska osobina, pa ipak je trebamo da bismo živjeli. Nalazimo je u Sili većoj od nas koja nam daje vodstvo i snagu koji nama samima nedostaju. Kad se pravimo da smo sami sebi dovoljni, odvajamo se od jedinog izvora snage koji nas uspješno vodi kroz život: naše Više sile.
Samodostatnost ne funkcionira. Trebamo druge ovisnike; trebamo druge ljude; i, da bismo živjeli punim životima, trebamo Silu veću od nas samih.

Samo za danas: Ja ću tražiti podršku drugih ovisnika u oporavku; sklad s drugima u svojoj zajednici; i brigu moje Više sile: Ja ne mogu, ali mi možemo.

7. veljače

Ovo nije test

"...pronašli smo svog osobnog Boga koji nas voli
i kome se možemo obratiti."

Neki od nas ušli su u oporavak misleći da su životne nedaće sveobuhvatni ispiti sročeni tako da nas nečemu nauče. Ovo uvjerenje čini se prilično stvarnim kad nas nešto povrijedi, a mi se požalimo: "Moja Viša sila me iskušava!" Uvjereni smo da je test za naš oporavak kad nas netko ponudi drogom, ili da je test za naš karakter kad smo suočeni sa situacijom u kojoj možemo napraviti nešto neprilično, a da ne budemo uhvaćeni. Možda čak mislimo da je test za našu vjeru kad strašno patimo radi neke tragedije koja nam se dogodila.
Ali Viša sila koja nas voli ne testira naš oporavak, naš karakter ili našu vjeru. Život se naprosto događa, i ponekad boli. Mnogi od nas su izgubili ljubav bez vlastite krivnje. Neki od nas su izgubili čitavo materijalno bogatstvo. Neki su čak izgubili vlastitu djecu. Život ponekad može biti užasno bolan, ali tu bol nam nije nanijela naša Viša sila. Naprotiv, ta Sila je stalno uz nas, spremna da nas nosi ukoliko ne možemo ići sami. Nema tog zla u životu koje Bog, kako smo ga shvatili, ne može izliječiti.

Samo za danas: Ja ću imati vjere da je volja moje Više sile za mene dobra i da sam voljen. Tražit ću pomoć svoje Više sile u vremenima nevolje.

.8. veljače

Što je sponzor?

"...NA sponzor je član Anonimnih Narkomana koji živi naš
program oporavka i voljan je izgraditi poseban,
podržavajući, jedan-na-jedan odnos sa nama."


Što je sponzor? Ti znaš: Ona draga osoba s kojom si popio kavu poslije svog prvog sastanka. Ona plemenita duša koja uvijek i besplatno dijeli svoje iskustvo oporavka. Onaj tko te stalno iznenađuje izvanrednim zapažanjem tvojih karakternih nedostataka. Onaj tko te nastavlja podsjećati da završiš Četvrti korak, tko sluša tvoj Peti korak, i tko nikome ne govori koliko si čudan.
Prilično je lako sve ovo uzeti "zdravo za gotovo" kad se jednom naviknemo da je netko uvijek tu za nas. Možemo se nakratko izgubiti i reći: "Nazvat ću svog sponzora kasnije, ali sad moram pospremiti kuću, otići u kupovinu, potražiti onu zgodnu..." I onda završimo u problemu i pitamo se što smo pogrešno učinili.
Naš sponzor ne može čitati misli. Na nama je da se pokrenemo i tražimo pomoć. Bilo da trebamo pomoć u proradi koraka, glas razuma koji će nam pomoći ispraviti naše iskrivljeno razmišljanje, ili samo prijatelja – na nama je da to zamolimo. Sponzori su topli, mudri i divni ljudi, i njihovo iskustvo oporavka je i naše – sve što trebamo učiniti je pitati.

Samo za danas: Ja sam zahvalan za vrijeme, ljubav i iskustvo koje je moj sponzor podijelio sa mnom. Danas ću nazvati svog sponzora