Forum za podršku u oporavku

Luna wrote:Sta ti kazes na ovo sve?
Buba Marino i moje? Da li ti nesto govori? Da li nesto pojasnjava-kao trecoj osobi-i roditelju?
Bas me zanima.....jer ja znam sta meni znaci....ali zanima me kako to drugi vide.
Kakva je kod tebe situacija?
Jel' komunicirate?
Hvala na svemu...cmok

Morala sam na put par dana i imam jos nekih poslova. Napisacu ti u toku nedelje jedan duzi komentar. Za sada, mislim da se ona (mama) ipak trudi. Mozda to ne radi na pravi nacin, na nacin koji bi tebi najvise odgovarao, ali ipak se trudi. Ma bicete vas dve OK, sigutna sam. Ipak koliko-toliko komunicirate i obema je stalo. A to je, ako nista drugo, makar odlican pocetak. Sigurna sam i da ona veruje u tebe, ma sta rekla ili napisala. Mala tajna, isto kao sto roditelj nikada ne gubi nadu i ne odustaje od svog deteta, isto tako uvek ostaje jedan maleni tracak vere. Da nema te vere, roditelji bi prestali da se bore za svoju decu.

Vi-deca ne možete da shvatite ono što ćete shvatiti tek kada i same postanete roditelji, da vas mi gledamo uvek onako kakve želimo da budete i sigurne smo da vi takve i jeste- idealne, samo vas treba malo "pogurati"! U toj svojoj ljubavi zaboravimo na vreme, zaboravimo na mnoge stvari i čini nam se da čim nešto krene na bolje, odmah može sledeće, odmah može napred, bude nam nedovoljno ono za šta se vi (ja) teškom mukom izborite da popravite! Učini nam se da sama ta ljubav može načiniti čudo, ne gledamo na vaše probleme vašim očima, nama je to usitnjeno, kao da gledamo sa dve različite strane lupe! A i vreme nam ne protiče istom brzinom, naše mnogo brže prolazi, mislimo da i vi sve to možete malo brže!

pa ti koja zaista i vidis s obe strane lupe...to razumijes. I hvala ti na tome. Nadam se da ce pomoci i ostalim roditeljima da razumiju i jedno i drugo. Jer ovo je bas tesko.....nikad nije ok. Pa covjece......kako nije kad juce nije ni bilo u planu a danas je uradjeno?
Uhhh.razumijem sve....sve kontam. ALi to mi nista ne pomaze. Majke mi je ova jedna bila u pravu kad je rekla-glupi ljudi su srecni ljudi. Ja sam bila na metadonu....i ona mi je to rekla-inace je bila sestra tamo. Kaze-Luna tvoj problem je sto si previse pametna i sve znas-jer dok mi je ona pricala ja sam klimala glavom i govorila I know I know.....sta cu kad jebi ga znam. Kao da mi je ona rekla nesto novo....ALi bas to....to znanje nekada i nije dobro. Sve analiziras i sve znas...ni u sta ne mozes vjerovati zbog toga. E tu me pamet dodje glave....ali sta cu? Kad bih mogla iskljuciti mozak to bi rado uradila.....i bila ko'robot. Uhhhh....

Biće dana kada ćemo i mi postati roditelji ako bog da i verovatno se ni mi nećemo kontati sa sopstvenom decom u nekim stvarima,ja ne krivim roditelje što neke stvari ne mogu da shvate ali ne mogu ja zbog toga da se prilagođavam njima,prolaze godine vremena se menjaju,svaka osoba je individua za sebe svako ima neki svoj stav,svoje razmišljanje,poglede na svet i ne volim kad me mama ubeđuje u nešto što ona misli da je ispravno,ili tačno...Ono što je luna pisala svojoj majci je ziva istina šta god da uradiš ne valja,ja takođe tražim podršku i lepu reč tipa super to si baš super obavila a ne ono dobro to je ok. ali mogla si i ovo i ono epa nisam mogla ne mogu ja napraviti pet koraka u isto vreme jer je ne izvodljivo ja kad hodam idem korak po korak e tako i moj život,ne volim kad me neko gura a ja ne mogu brže jer nisam spremna...znam da se svaki roditelj brine za svoje dete ili decu ali pustite nas malo,da imamo neki svoj mir,neki svoj život iako živimo pod vašim krovom nad glavom,neko svoje mišljenje,uvažite neke naše predloge,ispoštujte dogovore...

Evo Lunci, procitah ja i ovo.
Sta god da napisem,... Ne znam! Mislim da ti ne treba moj savjet jer si dosta pametnija od mene. To nikome jos nisam rekla. I ne lazem. Mislim da ti imas razumjevanja za sve. I mislim da si ti osoba koja bi mnogima mogla pomoci u zivotu.
Nisam ja tamo, na onom forumu tebi nista lose napisala. Samo sam ti poklonila pjesmu. Tvoje srce je shvatilo. Nisam ja Lunci napisala da ti grijesis, poenta je bila, da i kada si presrecna ne dozvolis da te to ponese, da te sreca ne treba obmanuti. Napisala sam ti da ti nisi plasljiva, tj. da se ne bojis susreta sa stvarnim svijetom koliko ti se to ponekad cini. Lovci na snove je sinonim za sranje od heroina. Oni ti unistavaju snove. A nisi ni orao (grabljivica).

Da jednom sam htjela,
Da jednom cu znati -
Kako da probudim usnulo Ja.

Tvoje Ja postoji, samo ponekad, kad si u krizi, ono zaspe.

Ja sam uz tebe. Do sada sam mislila da se u zivotu bar znam igrati rijecima, da imam taj neki talenat. Sad znam da nemam. Pored tvojih rijeci moje su zivo sranje.

Ti i tvoja mama imate odnos. Zaista imate. To nije malo. I mislim da si ti divno dijete.
Ja Luna nisam voljela svoju mamu koliko je volim sada kada i ja imam dijete. Ma, ne da je nisam voljela, nego nisam znala koliko ona mene voli. Nisam to znala cijeniti. Glupo je vagati ljubav, ali zaista mislim da ona sada vise voli mene nego ja svog sina. Jer majcinska ljubav raste svakim danom. Sjecam se kada sam ga rodila,.. Pitala sam se, i to je to. Zar je to taj osjecaj,...- vauuu, pa ja sam kamen. Ne osjecam to nesto posebno.
Kada su ga prvi put zaboljele usi (nakon mjesec dana), tada sam se prvi put i ja rasplakala zbog njega. I zeljela sam da bole mene, da me boli sve na svijetu samo da on ne jeca onako zalosno.
I sada, svaki dan ga sve vise volim,.. Danas jos vise nego jucer.
I ja imam 25. I prije, kada sam se tek udala pa me mama na telefon pita ."Jedes li sine, jedi, malo si mi smrsala.", ja poludim. Umarala me ta silna briga, ta njena majcinska ljubav.
A sada, kada mi kaze "Oblaci bona onu toplu pidjamu, da se ne nahladis", ja se rastopim od miline, i dragosti, i srece,.. Pa ima neko da se i o meni brine. Tek tada znam da nisam sama.
Zaista Luna, sada kada sam i jedno i drugo,.... Mislim da sam usamljenija kao roditelj nego kao dijete. Kao dijete se osjecam zasticeno, a kao roditelju mi dosadi da stalno ja nekoga stitim. Ponekad hoces puknuti,.. A niko me sem mame ne pita jesam li jela, jesam li umorna, ... niko.
Samo ja pitam to sve oko sebe.

Ona nije nezadovoljna, samo je strah. Bas kao sto se i adina pita da li posjetiti brata. Strah nas tjera da cinimo pogreske.
Svjesna je tvoja mama da ti je tesko,... Ali ona se boji da te neredovan zivot ponovo ne vrati starim navikama. Vjeruj mi kad ti ovo kazem. Ti kada izlazis van njoj srce puca od straha, kakva ces uci u kucu. Dok ti otkljucava vrata mislim da joj se ruke tresu. I kada vidi da si ok, sretna je, ali se boji reci ti to da te uopce ne bi napomenula na drogu. Boji se. I onda zato suti i sve je kao normalno, kao tako i treba biti.

I ne kritikuje te sto je nezadovoljna tobom, samo nekada pukne od silne strepnje. Tako je i sa mojom mamom. I samo meni prica te stvari. I ja samo njoj. A u kuci je kao sve normalno. Dok je dobro. Bojimo se hvaleci vas da vas ne ureknemo

Bojimo se prerano radovati.
Eto, ja sam ti napisala koliko sam znala.

A ti polako, dan za danom. Bori se sa tim svojim demonima,... Svi ih imamo.
Ja se bojim snova. Bojim se zaspati. To nisu snovi, to su pretskazanja. Ne lazem ti. To je moj krst pepela na celu. I svi imamo nesto. Vidis, sada su dva sata, a mene strah leci. A moram ustati u sest jer se tada moj klinjo budi. I inace, spavam samo 4-5 sati, a velika sam spavalica. Prije sam spavala redovno do jedan popodne, a lijegala oko 12. Eto.
Ako ti ista znaci, ima ljudi koji misle na tebe. Vidis, mi se i ne znamo, a ja toliko zelim da ti bude dobro u zivotu, da uspijes, da pobijedis,...

Cuvaj se. Pisi, rado bih ti pomogla ako ikako mogu.

hvala puno....
to mnogo znaci.
Nemas pojma. Slobodno pisi-sta god. Nisam ni ja bas tako jaka kako kazes...jer da jesam ne bih nikad bjezala. ALi polako.
Koliko je malom godina?
da to mogu da vidim(iako ne znam)...da si usamljeniji kao roditelj nego kao dijete...
uhh-necu onda da zurim
hvala puno...javi se

ma ne znam bas da iko razumije.............................................

kome je teze???? Suovisnicima??? Nije lako gledati rodjeno djete kako se unistava...ok. Ali ako to dijete napravi progres...ako se trudi. AKo ide(kako god polako)...sta onda? Kome je teze djetetu koje je svjesno svojih potencijala...koje je bilo extra dobar ucenik, koje je ostvarivalo sta god zamisli...bilo neko i nesto-i postalo narkoman-izgubilo sve. Izgubilo vjeru u sebe. To je najstrasnije. Mora iz pocetka....kako? Kako kad zna da od njega ocekuju vise? I svaki put kad nesto uradi...roditelji su korak ispred. Nema ni good job ni bravo ni nista....nego"a kad ces ovo"...
pa stani polako....
mislis da meni nije tesko gledati onu diplomu kako visi na zidu i skuplja prasinu?
Mislis da mi nije uzasno tesko sto nisam u skoli...i sto nisam ostvarila sto sam htjela do sada???
JESTE!!!!! ali ...ostvaricu. Mrdam...idem...nisam u komi.Progres. Jako mali...ali tu je. Neko to mora da primjeti-osim mene same. MORA!!!!!!!!!!!!
Jer to mi da nadu i pokaze mi da i vi imate nadu i vjeru u mene...
Ne kontam. Dovde smo stigli...eto skoro smo na samom cilju...zasto sada odustajete i gubite strpljenje??? To je opasno.
Ja znam sta mogu i sta cu postici....ja to znam. ALi nije lako. No nisam se predala...
ALi vama je najteze...tako se cini. Nekad kao da sam i dalje na horsu...isti kometari isti pogledi...
A djavo samo vreba. Ceka pravi momenat...momenat slabosti....da napadne. Ja kad to kazem...ti kazes da te ucjenjujem. Hahaha....ne. Ni najmanje. Samo ti pokusavam reci da ga ja znam a ti ne znas. I da u takvim momentima...-pa ste se onda koji k.rac trudim i borim ako je sve isto i ako nema promjena??????- ta misao.....JAKO OPASNA MISAO. ZNas nije lako otjerati takve misli. To je krvava borba...Borba djavola i mog mozga. Necu da se borim...ako ne moram.
Ja razumijem sve i svakoga. Ne zato sto eto hocu nego jednostavno razumijem. Ne kazem da znam...! Kazem da razumijem. Mogu se staviti u tudje cipele...,mogu pokusati da vidim svijet njihovim ocima. Zasto i roditelji to ne pokusaju?>?????
ne znam....
za mene nije tako tesko...a za roditelje jeste....???
nije fer i netreba tako da bude

Draga Luna,
mislis da nisi dovoljno jaka,... Divno ti to pises, ali slabo mislis

Svaki covjek je jak, jak da pobijedi. Bilo ko , i bilo gdje, i bilo koga. Sem Boga i smrti.
Treba biti dovoljno pametan, ali pametno pametan. Ne, ono u smislu :"Ja procitala Zaratustru i sada znam na cemu svijet stoji. Ja skontala Majstora i Margaritu, eh da im otpametujem, Pilgrim - ma kao da sam ga svojom rukom pisala,...." To su sranja. To je citanje i kontanje ali ne razumjevanje. A tebi sam svakako rekla da mnogo razumijes.

I mozes se staviti u bilo cije cipele, bilo vece ili manje ti ipak stanes !
Mogu i ja. I to je ono sto odvaja covjeka od necovjeka. Ta tolerancija i razumijevanje, ta ljubav prema drugima. A ti, koliko vidim, volis ljude.

Samo si Lunci pomalo izgubila vjeru u njih i sebe. Samo pomalo. I to sto tvoji roditelji traze vise. Boje se da ti daju predah, da ti daju slobodno vrijeme, jer kao - dosada ce te odvesti tamo odakle se svi cupate, i ti i oni.

Ne znam da li si gledala "Genijalan um"?! Ali nadam se da jesi. Po meni to nije genijalan um - nego snaga vjere u sebe i ljude koji te vole. Mislim tip je vidio sve te zamisljene likove oko sebe, koji ga zovu, koji pricaju sa njim. Ali je ipak odlucio vjerovati ljudima koji vjeruju u njega. Ljudima koji mu kazu da ti likovi ne postoje. Istina da je sam skontao da ona mala djevojcica ne stari,.... Ali eto. Borba protiv shizofrenije. borba protiv ovisnosti. Ti jednog dana (ako Bog da ) kada se izlijecis od tog sranja, ti ga neces vidjeti svuda oko sebe ako sama ne odlucis otici na takva mjesta gdje toga ima. A onaj stari profesor ce ih vidjati, i vidjao ih je cijeli zivot oko sebe,... I izborio se.

Bog nikada ne daje tezi teret od onoga koji mozemo ponijeti. Dakle svi ti demoni sa kojima se borimo su ipak slabiji od nas. Mozemo protiv njih. Naoruzani istinom i ljubavlju. Znam da si cista neko vrijeme, i ja te bodrim. I moras i ti povjerovati ponekad svojoj mami kada ti kaze, ili kada postupa po sistemu "Pa tako i treba biti." Iako izostanu rijeci hvale, zar ti nije dovoljan taj pristup koji ti govori da je sve u redu. Da si ti zaista onakva kakva trebas biti, svoja, cista,... Da ti upravljas svojim zivotom a ne nekakva hemijska tvorevina.

Mi (suovisnici) da ne razumijemo, davno bismo odustali od vas. A isto tako i vi od nas. Dakle mi se svi razumijemo, samo sto je potrebno da vise vjerujemo jedni u druge. Ponekad i sitne lazi vode u propast. Pokusaj sebi postaviti neke zahtjeve, neku listu tocaka, i neka na prvom mjestu bude istina. I pokusas se za pocetak voditi time. Recimo , odlucih da ces naredna dva mjeseca samo govoriti istinu ma kakva ona bila. I ako istrajes, ides i pravis sebi neku tacku dva.

Jao,.. nemoj se smijati. Pocela sam izgleda pametovati. Ali nekako te zelim navesti da sama pred sebe postavis izazov za koji nitko sem tebe ne mora znati. Da sama sebi cestitas na kraju,... Da sama sebe pobjedis.

Izvini ako pricam gluposti, ali rekla si da mogu pisati sto god hocu. A ja ti imam stotinu nekakvih metoda u glavi,...

I Lunci drzi se. Nemoj posustati ako ti se ponekad cini da ti ne vjeruju. Tesko je to, znas,... treba nadoknaditi neke stvari, da ne kazem zadobiti povjerenje. Mislim, da ti oni vjeruju sto se tice svega u zivotu, sem droge. Jer priznaj da ni sama sebi jos ne vjerujes. I zato to guranje, pritiskanje, strah, panika, ocaj, ljubav, zelja za vjerom,.... Sve to u glavi i dusi jedne majke prema iskljucivo jednoj osobi, njenom djetetu. Pa konfuzno, priznaj.

I ja vjerujem u tebe, vjerujem u sve i jednog covjeka na svijetu. Da moze biti bolji, da moze sam vladati sobom.

I vjerujem u tebe. Jos uvijek moras gurati. I kada prodje ovo, moraces gurati nesto drugo Ja sam danas gurala sanke I moj mali ima dvije godine. I ja sam cesto bila bez cilja. Ali dodju ciljevi sami od sebe, jos kada se nagomilaju,...

Guraj Luna do kraja. Guraj , jebiga, nesto moras gurati u zivotu. Bolje da ti guras zivot nego on tebe.
Puno poljubaca za tako dragu djevojku. I naravno podrska i ruka prijateljstva. Cuvaj se i pisi !!

RODITELJI I DJECA!
Pored toga sto sam suovisnik ja sam i roditelj pubertetlije i Luna nisi mogla smisliti bolju temu.
RODITELJI GRIJESE PREMA DJECI IZ VELIKE LJUBAVI!
Postoji problem komunikacije jer mi roditelji smo nesto prosli i smatramo da trebamo djecu zastititi da ne prolaze kroz nesto(samo nama poznato).Zasticujemo ih a to oni od nas uopste ne traze,govorimo im da smo im najveci prijatelji sto i jesmo ali da li to pokazujemo na pravilan nacin.Kako ja volim mog sina ako kritikujem svaki njegov korak???Kako ga volim ako mu sufliram kako ce jesti,kako ce se obuci,ko ce mu biti drug,kako mu je prva djevojka ruzna itd?!
E kad je sve to tako kako mogu ocekivati od njega da ima povjerenje u mene i da mi isprica kako je bilo na prvom partiju?
Ovo sve je prije problema najveceg a to je sta ako mi je dijete ovisnik?!
E tad dolazi do kurslusa,tad bi mi sve preko noci vratili u normalu a MI RODITELJI nismo od ranog djetinjstva uvidjeli nase greske.Tad se pokusavamo djeci pribliziti i svatiti ih ali eto ti opet belaja jer djeca su odavno izgubila povjerenje u nas pa nailazimo na otpor i sta onda!
Opet ne znamo,roditelj samo zna iskreno i bez mita da VOLI ali djeco vjerujte da svoj posao ne zna dobro,a to je najtezi posao,odgojiti djete.
Majka sam i znam samo koliko boli kad ti djete dobije slabu ocjenu a kamo li sta vise da mu se desi!
Zato djeco(i ja sam necije dijete)dajte roditeljima mogucnost da vam se priblize ne trazite od njih da oni to ucine.
Oprostite da bi vam oprosteno bilo.
cmok svima

i jeste i nije.....
Iz ljubavi??? ako je iz ljubavi onda treba biti malo promisljenije....a ne sebicno. Ne kazem da nam zele zlo-ni najmanje. Ali nacin na koji nam zele dobro je NAOPACKE!!!!!!!
I nemaju strpljenja. Gube ga....a bas je to sada prijeko potrebno.

Dinela-ja vjerujem u sebe....i kazem sebi bravo dobro si to uradila. Ali nekad mi treba da to cujem od nekoga drugog. Sto je to tako tesko?
To su koraci....mali...ali sigurni. Ja na glavu vise skakati necu ma sta ko mislio i htio i zelio. Ja ovako moram. E sad ako roditelji razumiju kako vi kazete....onda bi im to trebalo biti savrseno jasno. Medjutim......