Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
Drzi se i budi uporna,sto prije nadji nekog dobrog dr koji ce te uputiti sta dalje i kako...Normalno da si sad konfuzna,i kontradiktorna..ali vjeruj mi vrijeme+volja+zelja+terapija...i bice sve kako treba,naravno da nije nemoguce!
Ja sam se skidala metom(doduse uz nadzor ljekara),zatim presla na blok+antidepresiv i isla na terapije,doduse ne precesto -ali imala sam veliku zelju da se rijesim tog sra*a..prosao je 16-ti mjesec od kad sam str8 i zivot mi danas ima bas pravi smisao..i srecna sam...
Eto nekolko rijeci ohrabrenja,ali nemoj misliti da je sve tako bajno i sjajno-NIJE!!!Ceka te duuug i tezak put
Sretno!
oci boje meda, moj ti je savjet da ides na sastanke anonimnih narkomana ako ih ima u tvom gradu. To ti je najbolja psihoterapija. Nista te ne kosta da odes i vidis o cemu se radi.
Koliko ja znam, a ostavljam mogucnost da gresim, u NS nema jos uvek sastanaka NA, nazalost. Za sad jedino ih ima u Beogradu, Makedonska 23... utorak i cetvrtak od 19 h. I to je to sto se tice Srbije, za sad.
Sto se tice NS, mogli bi da organizujemo nesto... treba vam samo prostor i bar 2 zavisnika... malo literature i to je to...
pozzz
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
steta za NS...mislim da bi strebalo nesto organizirati..mada,koliko znam konacno je otvoren centar za lecenje...susedi protestvovali, kao necemo narkomane u komsiluku, ali konacno posle svih peripetija je otvoreno, mozda tamo pogledati, ili otici pa predloziti...mozda prihvate savet, ako nema sastanaka..mislim da bi se naslo "bar dva zavisnika" a pomoglo bi u svakom slucaju, nama...kojima je pomoc potrebna...a u krajnjoj liniji, da. ni beograd nije daleko..da li stvarno vredi?
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.
Ono sto ja mogu da ti kazem iz svog iskustva.... VREDI!!!
Meni je pomoglo puno to sto sam cuo od drugih, njihove probleme, ne samo vezane za gudru, vec uopsteno zivotne stvari. Kako se neko drugi izborio sa pojedinom situacijom. Ono sto me odusevilo je da nema direktnih saveta. Nego uzmes od svakog ponesto pa sklopis svoj mozaik... Ono sto ti se svidja zadrzis, ono sto ti se ne svidja zaboravis.
Ipak je mnogo lakse kad u grupi, gde te prihvataju onakvim kakvim jesi, a i oni su vrlo slicni, da ne kazem isti, podelis svoje iskustvo, snagu i nadu, bez trunke razmisljanja da ce to negde procureti... a opet cujes nesto sto znas da ti se desava, a ne znas kako da izadjes na kraj sa tim... Oporavak... u punom smislu te reci...
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.