COCAIN-postoji i ljepša strana života
Moderator: sanela
-
nenormalan-a-lud
- Posts: 292
- Joined: Mon Oct 17, 2005 6:30 pm
- Location: beograd
kako mozes jos da volis coveka koji ti je dao drogu prvi put,mislim nije ti je on sigurno gurao u nos ali koliko sam shvatio sa njim si pocela da se drogiras,i fakat je da to sto ti se sada desava i njegova krivica,tako da ga izbrisi iz glave sto pre,drz se...pozzz
bilo nas je 4oro brace i svi su trazili svoju zlatnu pticu srece,jedan je poginuo u ratu,jedan je umro od sushice,jednog su ubili na tvrdjavi....ja svoju vishe ne trazim
Mesha Selimovic
Mesha Selimovic
-
joesspappa
- Posts: 775
- Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
- Location: Beograd
- Contact:
tako tata,kazi im! 
.drzi se malena...moja ispowjest je puna lomowa,trzaja,pucanja....placha,i ja imam 24 god pa sam se tako bijedno osjecala..i pored dopa furala sam kox jedno god dana ..bash agresiwno...ne mogu ti reci da sam odlichno,ali sam zadowoljna...bude uspona i padowa...ali c'est la vie...ne razmishljaj sad o niochemu,mozak ti je pregorio,preprzen...treba mu dug oporawak...i slushaj muziku ako ti se slusha,i pjewaj ako ti se pjewa...spawaj do podne i nemoj ustati iz kreweta,ako ti se ne ustaje...ali,terapija radom najbolje pomaze,iz mog iskustwa...i swi to sawjetuju,pa poslushaj-nece ti biti gore!drzi se! 
.drzi se malena...moja ispowjest je puna lomowa,trzaja,pucanja....placha,i ja imam 24 god pa sam se tako bijedno osjecala..i pored dopa furala sam kox jedno god dana ..bash agresiwno...ne mogu ti reci da sam odlichno,ali sam zadowoljna...bude uspona i padowa...ali c'est la vie...ne razmishljaj sad o niochemu,mozak ti je pregorio,preprzen...treba mu dug oporawak...i slushaj muziku ako ti se slusha,i pjewaj ako ti se pjewa...spawaj do podne i nemoj ustati iz kreweta,ako ti se ne ustaje...ali,terapija radom najbolje pomaze,iz mog iskustwa...i swi to sawjetuju,pa poslushaj-nece ti biti gore!drzi se! PER ASPERA AD ASTRA...
-
nenormalan-a-lud
- Posts: 292
- Joined: Mon Oct 17, 2005 6:30 pm
- Location: beograd
ja slusam muziku,ali mi daje strasnog rovca,slusam uglavnom techno,i mnogo volim muziku,ali mi daje crva,ne uvek ali povremenorajouno wrote:.i slushaj muziku ako ti se slusha,
bilo nas je 4oro brace i svi su trazili svoju zlatnu pticu srece,jedan je poginuo u ratu,jedan je umro od sushice,jednog su ubili na tvrdjavi....ja svoju vishe ne trazim
Mesha Selimovic
Mesha Selimovic
-
PROČITAJ ME
- Posts: 865
- Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
- Location: bosna
-
PROČITAJ ME
- Posts: 865
- Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
- Location: bosna
Nastavak:
Opet mi je glava puna glasova. Osjećam da me opsjeda ljutiti roj duša koje moje moždane ćelije koriste da ćaskaju jedna s drugom. Nemam dovoljno duševnog mira da ih sve skučim, dakle, nešto se mora pustiti napolje. Imam znatan višak duha i moram zato stalno da ga praznim. Pisanjem. Pomaže mi, majke mi.
Moram da u redovnim razmacima pustim misli. Treba se otkačiti na neko vrijeme, znači iskoračiti u jedan drugi bolji čarobni svijet. To je korak unaprijed, u realnu stvarnost. Vrijeme iluzija je prošlo. Vratimo se ljudi normali.
Jutros sam se ustala oko 8 i po. Doručkovala na silu. Naravno, jer apetita nemam nikako. Iako pijem neke vitamine za otvaranje apetita. Tata mi je skupo, ali baš skupo platio neke vitamine. Sve za tebe samo slušaj starce i bićeš ti ona stara djevojka. Popila kaficu, to mi je jutarnji ritual uz muziku naravno. Našminkala se poslije dugo, dugo vremena. Izašla do prodavnice da kupim nešto. Srela žena, ljudi, poznanika iz ulice ispričala se sa svakim pomalo, ali jedna sam jedna namazan mudrica, ne dam im materijala, da me pitaju išta, kao npr. šta bi s tom, što si se vratila iz rajvosa. Ma boli vas k.... Da prostite, vi muškarci.
Onda sam otišla do drogerije, kupila sebi nešto komzmetike, kao lafo mali šoping, iako me mama neki dan izvela i obukla od glave do pete. Hvala joj, Allah joj dao lijepo zdravlje i dug život. Što duže pijem terapiju, sve sam više bolje. Tek sad pravo djeluje, osjećam to.
Bolja sam sama sebi, što je najvažnije. I dalje imam prenosa -.... plača...smijeha.... ruke mi se povremeno tresu, to je valjda normalno....
Trenutno slušam Beri Vajta, on me opušta pravo. Ne mogu više slušati onu staru tešku hard muziku, kao što su: Biohazard, Sepultura, Pantera, Rage, Against Mashine, Corn, Jenis Joplin, Jimy Morrison i Hendrix.
jedino mogu Sistem of down.
Domaći rock dolazi u obzir i hausica, fanky, regge, Bob Sinclare, Marko, Siniša itd. Valjda to dolazi s godinama, a mislila sam da ću to slušati cijeli život. Ma mladost , ludost.
Kad god me prenos opali da plačem, vrištim, razbijam, ispalim se u sobu, isplaćem se , poslije plača igram Rezident ivl i Sailent hil. Ne znam da li sam pravilno napisala. Moram igrati ove misaone igre da malo mozak uključim, jer sam totalno oglupila. Trudim se i čitati, ali mi ne ide. Više volim pogledati neki dobar triler ili horor - obožavam horore. Valjda će mi doći jednog dana na navalim na knjige. A u kući imam biblioteku i dosta novih knjiga, ali ne da mi se brate nikako. Krenem pročitam par stranica i zatvorim, onda upalim TV ili plej, ubijam vrijeme kako znam i umijem. Po kući čistim, čisto. Perem, kuham, ma prava domaćica,kako starci rade ja ih lijepo dočekam sa osmijehom, iako mi nekad nije ni do priče, a ne do osmijeha. Moram se tako ponašati da njima udovoljim, jer se trude oko mene. Daju mi sve, kupuju, gotive, maze, paze itd...
A brat je posebna priča, pravi lik, mlađi od mene 4 godine, s njim mi je najbolje, zajebava me maksimalno, kad me vidi da plačem, samo se nasmije i kaže, plači, plači, manje ćeš pišat, haha.
Uglavnom nije mi dosadno, jer naveče je pozorište u kući. Tata provaljuje do besvijesti, stomak me zaboli od smijeha. Mislim da sam sretna pravo.
Ali uporna sam neviđeno u svojim namjerama.
Ma nikad više brate u ta sranje.
Dosta sam se gudrirala godinama, sad je vrijeme, kad se totalno izliječim, naći normalnog i mlađeg dečka, pokušati osnovati porodicu, a možda i ne, ko to zna i niko ne zna šta sutra donosi. Prvo moram ispitati tog dotičnog, kad ga nađem ili kad on mene nađe, da li je nasilan, to ne bih više ni po koju cijenu trpjela. Ne zaslužujem to. Kad si normalan i poslušan, majne svađa i batina. Nadam se da se slažete sa mnom.
Mnogo mi pomaže što čitam vaše ispovijesti . Ispočetka se nisam nadala da će me to toliko interesovati, valjda sam tek počela sa terapijom, pa mi nije bilo ni do čega. Sada sam stalno na internetu i čitam.
Ma net je čudo majke mi. toliko me interesuje, sve više i više. Vi ste pravi, baš ono što meni treba. Podrška, kao i svima nama.
Evo dođe mi najbolja kolegica , naravno ne zna moj problem i priča mi šta ima u gradu. Da se neki momci raspituju za mene, kao da izađemo. Ma niđe veze. Nisam ti ja ni za koga, samo im to prenesi. Reci im ona još uvijek voli svog bivšeg i tu je kraj raspitivanja za mene.
Nekad mi dođe da joj sve ispričam, znam da je cura na mjestu i od povjerenja, ali neću i neću. Ne smije niko znati. Može me gledati drugačijim očima, a to mi ne treba. Imam ja ljude od povjerenja, svoje najmilije roditelje. Shvatite što stalno spominjem roditelje. Kad bi svi imali starce kao ja bili bi najsretniji na svijetu. Iz drugih ispovijesti što sam pročitala ima nerazumljivih mama, i to mi je pravo žao. Zato što ne razumiju ili se ne trude da shvate da nama ovakvima treba potpora, razumijevanje i pomoć.
MI SMO NEPRIJATELJI DRUŠTVA,
KAZNITE NAS ŠTO STROŽIJE,
KAŽNJAVAJUĆI NAS - VI NAS PRIMORAVATE
DA ŽIVIMO U JEDNOM SUROVOM SVIJETU
A TO NAS ČINI JOŠ HRABRIJIM.
_______________________________
Došao si ovdje gdje je
najnezahvalnije bilo doći
ovdje gdje je ipak najznačajnije bilo doći.
Jer ovdje se živi
da bi se živjelo
ovdje se ne živi samo
da bi se umrlo
ovdje se i umire da bi se živjelo. (M.Selimović)
Opet mi je glava puna glasova. Osjećam da me opsjeda ljutiti roj duša koje moje moždane ćelije koriste da ćaskaju jedna s drugom. Nemam dovoljno duševnog mira da ih sve skučim, dakle, nešto se mora pustiti napolje. Imam znatan višak duha i moram zato stalno da ga praznim. Pisanjem. Pomaže mi, majke mi.
Moram da u redovnim razmacima pustim misli. Treba se otkačiti na neko vrijeme, znači iskoračiti u jedan drugi bolji čarobni svijet. To je korak unaprijed, u realnu stvarnost. Vrijeme iluzija je prošlo. Vratimo se ljudi normali.
Jutros sam se ustala oko 8 i po. Doručkovala na silu. Naravno, jer apetita nemam nikako. Iako pijem neke vitamine za otvaranje apetita. Tata mi je skupo, ali baš skupo platio neke vitamine. Sve za tebe samo slušaj starce i bićeš ti ona stara djevojka. Popila kaficu, to mi je jutarnji ritual uz muziku naravno. Našminkala se poslije dugo, dugo vremena. Izašla do prodavnice da kupim nešto. Srela žena, ljudi, poznanika iz ulice ispričala se sa svakim pomalo, ali jedna sam jedna namazan mudrica, ne dam im materijala, da me pitaju išta, kao npr. šta bi s tom, što si se vratila iz rajvosa. Ma boli vas k.... Da prostite, vi muškarci.
Onda sam otišla do drogerije, kupila sebi nešto komzmetike, kao lafo mali šoping, iako me mama neki dan izvela i obukla od glave do pete. Hvala joj, Allah joj dao lijepo zdravlje i dug život. Što duže pijem terapiju, sve sam više bolje. Tek sad pravo djeluje, osjećam to.
Bolja sam sama sebi, što je najvažnije. I dalje imam prenosa -.... plača...smijeha.... ruke mi se povremeno tresu, to je valjda normalno....
Trenutno slušam Beri Vajta, on me opušta pravo. Ne mogu više slušati onu staru tešku hard muziku, kao što su: Biohazard, Sepultura, Pantera, Rage, Against Mashine, Corn, Jenis Joplin, Jimy Morrison i Hendrix.
jedino mogu Sistem of down.
Domaći rock dolazi u obzir i hausica, fanky, regge, Bob Sinclare, Marko, Siniša itd. Valjda to dolazi s godinama, a mislila sam da ću to slušati cijeli život. Ma mladost , ludost.
Kad god me prenos opali da plačem, vrištim, razbijam, ispalim se u sobu, isplaćem se , poslije plača igram Rezident ivl i Sailent hil. Ne znam da li sam pravilno napisala. Moram igrati ove misaone igre da malo mozak uključim, jer sam totalno oglupila. Trudim se i čitati, ali mi ne ide. Više volim pogledati neki dobar triler ili horor - obožavam horore. Valjda će mi doći jednog dana na navalim na knjige. A u kući imam biblioteku i dosta novih knjiga, ali ne da mi se brate nikako. Krenem pročitam par stranica i zatvorim, onda upalim TV ili plej, ubijam vrijeme kako znam i umijem. Po kući čistim, čisto. Perem, kuham, ma prava domaćica,kako starci rade ja ih lijepo dočekam sa osmijehom, iako mi nekad nije ni do priče, a ne do osmijeha. Moram se tako ponašati da njima udovoljim, jer se trude oko mene. Daju mi sve, kupuju, gotive, maze, paze itd...
A brat je posebna priča, pravi lik, mlađi od mene 4 godine, s njim mi je najbolje, zajebava me maksimalno, kad me vidi da plačem, samo se nasmije i kaže, plači, plači, manje ćeš pišat, haha.
Uglavnom nije mi dosadno, jer naveče je pozorište u kući. Tata provaljuje do besvijesti, stomak me zaboli od smijeha. Mislim da sam sretna pravo.
Ali uporna sam neviđeno u svojim namjerama.
Ma nikad više brate u ta sranje.
Dosta sam se gudrirala godinama, sad je vrijeme, kad se totalno izliječim, naći normalnog i mlađeg dečka, pokušati osnovati porodicu, a možda i ne, ko to zna i niko ne zna šta sutra donosi. Prvo moram ispitati tog dotičnog, kad ga nađem ili kad on mene nađe, da li je nasilan, to ne bih više ni po koju cijenu trpjela. Ne zaslužujem to. Kad si normalan i poslušan, majne svađa i batina. Nadam se da se slažete sa mnom.
Mnogo mi pomaže što čitam vaše ispovijesti . Ispočetka se nisam nadala da će me to toliko interesovati, valjda sam tek počela sa terapijom, pa mi nije bilo ni do čega. Sada sam stalno na internetu i čitam.
Ma net je čudo majke mi. toliko me interesuje, sve više i više. Vi ste pravi, baš ono što meni treba. Podrška, kao i svima nama.
Evo dođe mi najbolja kolegica , naravno ne zna moj problem i priča mi šta ima u gradu. Da se neki momci raspituju za mene, kao da izađemo. Ma niđe veze. Nisam ti ja ni za koga, samo im to prenesi. Reci im ona još uvijek voli svog bivšeg i tu je kraj raspitivanja za mene.
Nekad mi dođe da joj sve ispričam, znam da je cura na mjestu i od povjerenja, ali neću i neću. Ne smije niko znati. Može me gledati drugačijim očima, a to mi ne treba. Imam ja ljude od povjerenja, svoje najmilije roditelje. Shvatite što stalno spominjem roditelje. Kad bi svi imali starce kao ja bili bi najsretniji na svijetu. Iz drugih ispovijesti što sam pročitala ima nerazumljivih mama, i to mi je pravo žao. Zato što ne razumiju ili se ne trude da shvate da nama ovakvima treba potpora, razumijevanje i pomoć.
MI SMO NEPRIJATELJI DRUŠTVA,
KAZNITE NAS ŠTO STROŽIJE,
KAŽNJAVAJUĆI NAS - VI NAS PRIMORAVATE
DA ŽIVIMO U JEDNOM SUROVOM SVIJETU
A TO NAS ČINI JOŠ HRABRIJIM.
_______________________________
Došao si ovdje gdje je
najnezahvalnije bilo doći
ovdje gdje je ipak najznačajnije bilo doći.
Jer ovdje se živi
da bi se živjelo
ovdje se ne živi samo
da bi se umrlo
ovdje se i umire da bi se živjelo. (M.Selimović)
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
-
PROČITAJ ME
- Posts: 865
- Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
- Location: bosna
-
malena_maca111
- Posts: 53
- Joined: Tue Sep 04, 2007 10:49 am
-
nenormalan-a-lud
- Posts: 292
- Joined: Mon Oct 17, 2005 6:30 pm
- Location: beograd
-
PROČITAJ ME
- Posts: 865
- Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
- Location: bosna