Forum za podršku u oporavku

Eto Sanela,i spoštovala sam te....
Ali teško menjam mišljenja...videćemo...
Davore kako si ti?
kissić za sve

jos mi je doktorica u centru rekla, a kasnije sam se i sama uvjerila da je stvarno tako, da se decki lakse odlucjuju za komunu.
Sta mislis, je to tako i zasto je to tako?

Pa neznam sta da ti kazem,mislim cinjenica je da su muske komune punije nego zenske,ali isto tako ima vise muskih komuna nego zenskih.Ja znam do prije nekog vremena da mi je bio pravi problem da neku od djevojaka posaljem u komunu ,mogu u cinakolo ali tu se dosta dugo ceka,a za druge ti treba viza...Tad je bila kuca reta za cure u Beogradu i tamo smo ih slali ali je i to islo malo sporije,jer nisu imali veliki kapacitet za primanje..Sad ima kuca i u Hrvatskoj,ustvari dvije kuce jedna je u Splitu a druga u okolici Zagreba,i mogu ti reci da su pune cura...

Pozdrav za cokapeace!Evo guram nekako ,kao sto znas imao sam nekih problema sa bratom,ali sta cu nedam se!Kod tebe?

I normalno kako je vrijeme u komuni prolazilo sve vise sam postajao svjestan da moram nesto napraviti od svog zivota,vremenom uvidis da ti vrijeme prolazi uzalud ako si tu u komuni a i dalje si u svom filmu i neslusas nikoga i mislis da si najpametniji i da ne postizes nista..Shvatis da moras prihvatiti to sto ti se govori ne zato sto ti neko nesto zeli utrpati nego zato sto je to jedini izlaz...
Vrijeme je prolazilo a ja sam razmisljao sta cu,nakon 6 mjeseci dosla je i ta noc u kojoj sam se slomio...Nisam vise gajio nikakve nade da cu se promjeniti,da cu uspjeti,tu sam bio 6 mj.a bio sam gori nego kad sam dosao samo eto sto sam se udebljao trideset kila ali sam ostao isti..Samo u meni je bilo jos vise gorcine ,jos vise ljutnje,sve manje sam imao snage,nisam vise mogao da izdzim.Mozda ovo sve i nije za mene,mozda ovo njima pomaze ali MENI NE POMAZE.Tu sam noc sam samcat sjedio na stepenicama od tavana i plakao kao malo dijete,u meni je bio haos koji niko nemoze popraviti.Stvari su izasle na svijetlo ,vidio sam koliko sam jadan,nekako dok sam se drogirao bilo mi je lakse da lazem samog sebe ali sad sam jasno vidio ko sam i sta sam i koliko je bijedan moj zivot ..Molio sam Boga da mi pomogne,i to je bila moja molitva,samo to...
Boze ako te ima pomozi mi....Promjeni me...

moment suocavanja sa samim sobom.......sve maske su skinute

Taj dogadaj me je i uvjerio da Bog postoji i da me je cuo te noci..Jer od tog dana moj zivot je polako poceo da se mijenja..Dobio sam volju za zivot i ne samo to nego se u meni pocela da rada zelja da pomazem drugima koji dolaze...Poznavajuci sebe kakav sam prije bio znao sam da se u mom zivotu desilo cudo..Od te noci nisam bio vise onaj stari Davor,poceo sam da se mjenjam..Vidio sam to u svemu,u najmanjim sitnicama,nisu me vise interesovale one iste price u kojima sam prije uzivao,vise nisu imale toliko smisla..nekako na meni cudan ali pozitivan nacin sam se uozbiljio i poceo da se suocavam sa problemima i svojim i tudim..Vrijeme je prolazilo a ja sam sve vise otkrivao koliko bolji mogu postati,cak sam imao zelju da ostanem u komuni ne vise zato sto moram nego zato sto sam zelio da pomognem drugima jer se i meni pomoglo...

bas tako sunrise!

2005 godina ja vec skoro tri godine zivim u reto centru i pocinju da me stizu jos neke poslijedice mog drogiranja,aktivira mi se hepatitis c i dobijem poziv za sud iz Sarajeva..
Moram nazad za Sarajevo...
Vracam se kuci....

U vozu me puca trema i nemogu da sjedim ,nisam vidio svoj grad tri godine ni nikoga iz njega osim majke koja mi je jednnom bila u posjeti nakon godinu dana komune...
I sto se vise primicem Sarajevu to sam sve nervozniji,pitam se kako ce me svi doziviti..Kako cu ja to sve doziviti...Ali nekako i ta trema je pozitivna ,negdje u dubini sebe znam sve ce biti u redu..
Ispred zgrade naletim na jednog jarana koji me nije mogao odmah prepoznati i koji nemoze da vjeruje da sam to ja...Ulazim u kucu stari pocinje da se dere od radosti kao da je na utakmici,stara place ,i stari pocinje plakati ,svi placu...
Kako dobar osjecaj suze radosnice