Re: Djelići moja ispovjedi
Posted: Fri May 23, 2008 7:50 pm
Možda naco treba da prestaneš da tražiš nego jednostavno pokušaš za početak prihvatit svoju životnu situaciju takva kakva je jer kad prihvatiš realan život mnogo je lakše,onda počneš u njemo uviđat neke sitinice koje nisi prije primječivala jer si tražila nešto više,bolje.....i ne traži ništa van sebe,sve je u nama.
tako je nekako moje iskustvo i sada kada sam skroz stala na loptu,ostala sama sa sobom,ja i ja smo sklopile mir,nigdje više nisam morala da idem jer mi ubiti tražimo nešto više da bi pobjegli od sebe a to je nemoguće...dejsto alkohola(droge proće) i opet eto tebe tebi............bilo mi je nezamislivo provesti dan sama sa sobom,bilo mi je nezamislivo provesti dan sa majkom jer me vraćala meni samoj a meni se to nije sviđalo pa sam je skoro mrzili i smatrala neprijateljom......sada kad sam u ljubavi sa sobom,ne smeta mi ništa majčino,naprotiv,otkrila sam koliko je divna,hrabra,koliko mi daje i tako....sve u svemu,kad sam digla ruke od uzaludne potrage za tim nečim,dobila sam puno.
Ljubi te Modesty
tako je nekako moje iskustvo i sada kada sam skroz stala na loptu,ostala sama sa sobom,ja i ja smo sklopile mir,nigdje više nisam morala da idem jer mi ubiti tražimo nešto više da bi pobjegli od sebe a to je nemoguće...dejsto alkohola(droge proće) i opet eto tebe tebi............bilo mi je nezamislivo provesti dan sama sa sobom,bilo mi je nezamislivo provesti dan sa majkom jer me vraćala meni samoj a meni se to nije sviđalo pa sam je skoro mrzili i smatrala neprijateljom......sada kad sam u ljubavi sa sobom,ne smeta mi ništa majčino,naprotiv,otkrila sam koliko je divna,hrabra,koliko mi daje i tako....sve u svemu,kad sam digla ruke od uzaludne potrage za tim nečim,dobila sam puno.
Ljubi te Modesty