Page 25 of 40
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Mon Dec 12, 2011 2:43 pm
by nanii
Ma dete mene ovi tvoji postovi odmore............
nemam puno vremena da pišem, samo da te pozdravim
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Sat Dec 17, 2011 8:57 pm
by ivica
dete svemira wrote:
Citaj,razmisljaj,ali se lepo sklonis sa komentarima.
Nisan ti baš da čitan tvoje jadikovke (čitaj bog)
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Sat Dec 17, 2011 10:00 pm
by dete svemira
Evo nas opet...
Malo vise sam umorna.Sad trosim poslednje atome snage-cenim da necu moci jos puno.
Gripa,usinuce u ledjima,problem sa wc-om zadnje tri nedelje(hvala Bogu pa nemam mucnine)
Sa strane jedne zavisnice-mislim da se dobro drzim sa svim sto mi se desava.Cini mi se da lepo koracam,i koliko god mozda neki ljudi mislili drugacije-mislim da ponosno i ponizno sa zahvalnoscu mogu reci da sam zadovoljna sobom.
Moj rast kroz korak,program,porodicu,zivot,mene-duhovno-vidim svoj rast svakim danom i definitivno mi se potvrdjuju stvari i zadovolja sam-i zahvalna definitivno na alatkama koje imam i na zivotu koji mi se desava.
Nekako sam dosla do mislim ,,balansa,,
Kad je lepo,lepo je.Kad je lose,lose je.Ali nema letenje u srecu ili lose pa da umirem-sto je za mene godinama bilo normalno.Sad nekako-kad dodje tesko-bilo bolest,zuljanje u koraku,neka situacija u zivotu-jednostavno-znam da ce proci i da moram nesto da naucim iz toga.Pak-zdrav razum,prijatelji,majka,koraci,sam program mi pomazu da se izborim ili da prihvatim situaciju.
Kad je lepo-trudim se da uzivam,mada mi to jos uvek nekako ...tesko pada...zivot mi se cudno lepo odvija...nekako se mozaik sklapa.Necu da ocekujem lose,ali sam svesna da je i to deo zivota-ali opet-kazem-i to je deo puta koji prolazim-i hvala VS i ljudima sto znam kako da dilujem sa svim tim.Bar-za sad-ide ok...
Ok je plakati,smejati se,biti tuzan ili biti srecan.
Posle dve godine-sad razumem taj deo-odgovornosti za sebe...itd...
No...dosta za veceras...
Idem jos malo da radim pa na spavanjac....
Laku noc...
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Wed Dec 28, 2011 9:47 pm
by dete svemira
Na danasnji dan:
5 godina od prestanka dopa.
2 godine totalne apstinencije.
Dalje-oko toga dosta.
Kasalj,kijavica,hemoroidi,trudnoca,nervoza(nicim izazvana)-HOCU DA UMREM I DA ME BOG LEPO UZME jer ja sa ovim ne znam da izadjem na kraj.Ako ova noc bude ko sinoc(nocas)-popicu lekove jer NISAM dobro i ne znam vise sta da radim sa sobom.Jos jedna ovakva noc...ne zelim.
Apsolutno sam nemocna pred ovim bolovima i neka mi je Bog u pomoci veceras.
Molim se svim VS samo da me oslobode ovoga.
JAKO BOLI....ali jako...
:smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022 :smt022
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Sat Dec 31, 2011 5:24 pm
by dete svemira
Juce je bila prva noc spavanja-onako lepog mirnog spavanja..
Veceras je nesto sto se zove ,,docek nove godine,, a ja se osecam poprilicno nezahvalno i fuj.
Smeta mi sto nema snega.
Smeta mi sto uopste ne uzivam ni u cemu.
Okitila sam jelku,napravila sebi vencic,obukla sam se za sebe-lepa sam.Sad cu da napravim kolace i veceru-ali nisam srecna.Nisam zadovoljna.
Navikla sam da bude sreca-sreca radost-ili totalno umiranje za novu godinu-a sad je tako-mirno i jako me nervira.
Uopste nemam ni krila,ni osmeh-pitam se odakle mi snage da budem toliko ozbiljna.Sad sam se slikala-ko na saranu da sam krenula-tako izgledam.Nema onog sjaja u ocima,srece...Mirno-ja postojim i kao to je to...
Deo tuzne emocije ide iz toga sto sam kupila bubici sampon,kremu za telo,sapun,peskiric(koji sam htela da izvezem pahulju),vlazne maramice,i cuclu(zelenu)-bila sam jako srecna-bas srecna...i onda sam naletela na komsinicu koja mi je rekla:
Boze,pa jer ti ne znas da se bebi ne kupuje nista pre rodjenja.
Pokusala sam da okrenem na salu-ali sad je nova godina,zelim ispod jelke da joj stavim paketic-na cega je ona odbrusila-ali nase bake su govorile da ne sme da se kupuje nista....
I tako me je zakopala i zatrpala....jbt...imam nesto parica,odlucim da to dam na bebinu kozetiku i ona mi sjebe sve zivo...Umesto da zagnjurim glavu u te toliko divne i nezne mirise-ja se lupam po glavi.Ja sam kreten.zagrlila sam tu jbnu emociju ko majku rodjenu i ne pustam je...Ne mogu da se oslobodim toga.
Ali-da bar verujem u te price...pa da razumem samu sebe...nego se lozim na njenu podignutu obrvu i a,a,a,a,-sjebala si stvar...jos jedno optuzivanje-nisi dobro uradila i nisi dobra devojcica...
Idem da spremam kolace i veceru i da pokusam da nadjem neku muziku...i onda spavanje...
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Sat Dec 31, 2011 6:07 pm
by nanii
Deteeeeeeeeeeeeeeee
Ma pusti babe, pusti komšinicu, nek si ti kupila bubici poklon za Novu godinu, nisi pogriješila ni najmanje, ne brini..............
Ima tu malo i trudnoće i hormona, ne brini, proći će..........a 2012. će biti super, bubica će doći na svijet i jedan sasvim novi svijet se otvara u vašim životima.
SRETNA VAM NOVA GODINA OD
PDT_Love_01 PDT_Love_01 PDT_Love_01
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Sat Dec 31, 2011 9:22 pm
by dete svemira
Kontam da su mi emocije malo poblesavile.
Spremila sam veceru,upalila svece,cela soba bas lepo sija i onda sam krenula da placem ko dete kad sam otvorila bebi mleko...u sred plakanja sam se zapitala-pa dobro sto sad placem?!
Onda sam skontala da sam srecna i da sam napokon docekala taj trenutak koji sam mislila da nikad nece doci-da bubica i ja zajedno jedemo,cekamo novu godinu(to nisam ni mogla da pomislim).
Ona sad kucka-valjda ko da vice-ajde da jedemo
Bila mi je dobra moja majka.Ispricam joj sta je bilo-kaze ona meni:jer si pisala?
Ja kazem da jesam.
Kaze ona-places-nisi dosta pisala.Vrati se i pisi korak.Ajde lepo na noge lagane.Placi i pisi.
Tako mi je lepo vratila loptu nazad.2 godine je davim sa time kad je nesto muci-sedi pisi.Izbaci iz sebe i bices dobro.
Ladno je docekala da mi kaze isto.E,neka mi je rekla.
nanii zelim da ti se zahvalim...
Ne poznajemo se...a bila si tu za ovih 6 meseci bas aktivna u mom zivotu...puno puta si mi rekla stvari koje su me utesile(oko trudnoce-kao i sad-jednostavna recenica-to su hormoni) ali koliko treba neki put da se kaze tolika jednostavnost i da pogodi bas u srce,mozak i da se covek odblokira.Hvala ti za sve situacije u kojima si me odblokirala
Sunce,i tebi se zahvaljujem na deljenju,razgovoru i isto-kao i za nanii-za to lupanje po glavi kad ja sama nisam znala sta,kako...Puno ste mi pomogle...
E,sad...
Ima jedno drugo zebrasto sunce koje ja jako puno volim i koje je bilo pored mene i dizalo me-bukvalno me je nosio na ledjima ko VS kad ja nisam htela da disem,zivim,postojim.Hvala ti na strpljenju,ljubavi i briznosti.Hvala ti sto-iako si musko-dao si sve od sebe da cujes,budes tu pored mene-otpratis koje koracanje.Hvala ti za svo guranje napred i sto mi nisi dao da me zavisnost nosi i vozi.Imala sam faze u kojima sam ti svasta govorila,svadjala se...Hvala ti sto me toliko dobro poznajes i sto mi oprastas moja ludila ove dve godine.Hvala ti i sto me prihvatas u tom ludilu.I-oprosti...
Oprosti vazi za tri osobe u mom zivotu.Sunce,Vazduhu sa notama i pticici.Bila sam slaba.Bila sam nemocna.Bila sam glupava.Pala sam.I mozda sam pre svega bila ohola-jer sam ja ,,morala,, da budem najjaca.Nisam najjaca-zavisnica sam.I zena sam.Moja zamka je bila ,,meni to ne moze da se desi,,
Jbg..moze..
No,nema nazad...idemo napred...idemo dalje...
Hvala VAM svima sto smo izgurali ovu godinu...
Zelim vama i vasim porodicama mir u srcu i prijatne Bozicne i novogodisnje praznike i miran ulazak u novu godinu.
I sto moja pticica kaze:SVE PROLAZI.
Vazduh:hej,to je ok.
Sunce:bude sve.
To su moja krila.
Hvala vam...
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Mon Jan 02, 2012 8:42 pm
by nanii
Sretna ti nova godina od
i bubici

Javi šta je poslije pregleda
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Fri Jan 13, 2012 11:58 pm
by ivica
Ode još jedan petak i ode u 13 .
Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA
Posted: Sun Jan 15, 2012 11:41 pm
by dete svemira
Jos jedan petak koji je samo jednostavno prosao kao i svaki drugi dan...
Na severu nista novo.
U nekoj cudnoj emociji mira i smirenosti sam.
Nema gore-dole-trcanje sa emocijama-nekako je sve u miru.
Ako je dobro-ok.Ako je lose-opet ok-proci ce.
Cudno mi je prihvatanje situacija,osoba,ludila-jednostavno-je ok.
Neki put se desi los dan u kojem reagujem na prvu,hocu da se posvadjam-ali onda se nekako nasmejem sama sebi-koji ti je?Ajde lepo pusti.Nemoras djonom,ne moras da reagujes.Uzmem svesku pisem,kucnem nekome ili ispisem mail...i prolazi..
Malo mi je nezgodno jer je bubica nocna pticica-oko 21h pa do oko 3-4h ujutro lupa li lupa,malo ima bolova jer ne mogu da se smestim sa stomakom kako odgovara,pa onda ustajem malo nakrivo nasadjena ujutro,poprilicno umorna-ali..jbg...pokusavam da prihvatim to,a opet pricam sa stomakom i pokusavam da joj objasnim da ja moram da spavam i da mi je zao sto je ona sad za orcanje-ja nisam i treba mi san.Koliko je to sve nervozno-toliko je lepo-i nikad se vise nece vratiti ovo stanje zvano-drugo stanje-prvi put.Koliko bi kukala,toliko i ne bi-jer kao i mucnina i sve ostale fizicke stvari vezane za trudnocu-bolne su u trenutku kad se desavaju-ali su mi sad zaista lepe i divne kad se setim.Necu da kukam,to je sve ok...proci ce..
Sobe su okrecene u zeleno,moj krevet i radijator je beo i nadam se da krevetac stize sledece nedelje-i on ce biti beo.Polica za presvlacenje bela i onda cekam da vidim da li decak il devojcica-da li ce biti cvetici,zvezdice i srculenca ili nesto muski.
Sve u svemu...dani prolaze...
Eto,toliko od mene za sad...