KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
U ovome je poanta svega.
Svaki način ima svojih prednosti i mana.
Ja sam probao i komunu(2x),i blokatore(1x) i supstitucije(mali milion puta).
Sad sam upravo svježe završio sa terapijom subutexom(godinu dana),samo što ovaj put je u meni bilo želje za više,od pukog zamijenjivanja ilegalne droge legalnom.
Ja samo iznosim svoja iskustva,svako liječenje(u mom slučaju),nametnuto "vanjskim faktorom"(obitelj,financijska propast,sud...) nije dalo rezultata.Kod mene su trebale proći godine i godine,dok mi neke stvari ne dođu iz guzice u glavu.
Ne znam,valjda jer sam jako tvrdoglav,samoživ,ne znam kako to opisati.
Nažalost,narkomanija(kao i ovisnost o alkoholu,kocki,duhanu...) je prekompleksan problem,da bi postojalo jedno isključivo rješenje,koje bi odgovaralo svakom pojedincu.
Ne d'o Bog nikome,da prođe i pola onog što sam ja prošao,ali izgleda,da dok čovjek sam ne pohvata neke konce u životu,ne može mu se pomoći.
Ne mogu si predočiti koliko pate osobe,koje imaju ovisnika u blizini sebe,ali u odnosu mene i moje obitelji,sve više vrijedi obrnuto od onoga "daleko od očiju,daleko od srca".
Prošlo ljeto,sam zbog teške bolesti,bio prisiljen živjeti s njima,i situacija je bila stalno "napeta",iako sam ja uredno pio svoju terapiju,i pridržavao se programa liječenja kojeg sam odabrao.
Otkad sam odselio,svako malo pitaju,kako sam,vidim da su mirniji,a i ja "uživam" u svojoj samostalnosti,lišen komfora života na grbači roditelja(37 godina mi je,a od 25te ne živim s njima,osim ovog perioda bolesti).
Nažalost,mogu posvjedočiti svojim primjerom,a i gledajući mnoge osobe oko sebe,da problem droge obično ima neke "up&down"ove.Dok se može drogirati i funkcionirati,nitko ni ne pomišlja na liječenje,onda kad se propadne,onda je faza samosažalijevanja,"jao,kuku,satra me ova droga,neću nikad više..."pa se obično osoba i stabilizira na neko vrijeme,pa onda opet ispočetka.
Činjenica je,da najbolje rezulatate na sebi,ostvare oni,kojima stvarno bude dosta svega toga,te imaju i dosta sreće,da se isčupaju u jednom trenutku(jer postoji i dosta njih,koji "vegetiraju",pijući supstitute,čak i apstinirajući,ali im se život ne pomiče s mrtve točke,jer smatraju da je sam čin apstinencije za njih,dovoljan uspjeh u životu).
Apstinencija je tek početak (za)liječivanja,jer sjećanja na "dobre" strane droge,nažalost,ostaju godinama i godinama prisutni.
A,te debate,o tome šta je bolje,koji lijekovi,nemaju nekog smisla,svako može da na forumu ostavi neko osobno iskustvo,pa možda nekom drugom i pomogne da se odluči.
Ja metadon,nisam nikad "gotivio",samo bi me dodatno "ložio",da se odem "sredit",blokatori su mi se zgadili,stvarajući mi teške nervoze i depresije,pa su me kljukali s 3-4 vrste drugih psihofarmaka,a želja za heroinom je bila stalno prisutna,u komuni,nisam uspio "primit" onakav način života,koji oni propagiraju,a koji je mnogima pomogao.
Subutex mi se tu našao kao neka "zlatna sredina",smiruje želju i blokira heroin,te sam uz kvalitetnog terapeuta,dogurao do apstinencije,pa se sad čupam dalje,da organiziram svoj život.
