Retro

[MANS0N]

Ma bravo ljudi.Isto je i sa mnom,nisam izvoljevao ni sekunde ni u cemu,samo sam bio zamislio da je dop kada bi mi bilo nesto tesko ili nejasno,pa usradio bi triput gore.

[MANS0N]

Sta je to u meni sto mi ne da da se vise cijenim i budem sretan?Postoje dani kada sjedim i nisam zadovoljan sobom,ali ono bas.Mislim,budem ja okej,ali ne ono kao sto bih trebao biti.Zivim dosta dobro i trebao bih biti jako zadovoljan svim svojim sto sam postao i postigao,ali ponekad...nista ne vrijedi.Jednostavno,nisam zadovoljan i glava mi je negdje drugo.Nisam sada i ovdje.Znate ono kad romantika nestane?Kada ti djela nisu visu motivisana nicim?Kada uradis nesto sto si htio i zadati cilj dotaknes,ali ne osjecas okus pobjede.Vec samo gledas sta si mogao vise i bolje i zbog toga se osjecas sjebano.Ponekad budem bas ljut na sebe,volio bih se istuci,povrijediti ozbiljno.Uraditi nesto samom sebi tako okrutno,da shvatim da vrijedim ,da me ta bol otrijezni.I da moje nije sve za kurac.Moj mozak,e njega volim,mi govori da je sve super i da trebam da budem sretan,ali moje emocije su septicka jama,koja izgleda nema dna.Valjda jer sam narkoman?Ma jebo i to vise,odavno ja nisam narkoman,bar ne aktivni i ovo nije od drogiranja,bilo je ovo i prije.Od kako znam za sebe.I valjda cu takav i umrijeti.Malo depresivan post,ali sam ljut na sebe i svoje kurceve osjecaje koji me gledaju svojim skepticnim ocima i ne daju da se radujem.Poserem ih.

[tubalkain]

Sta je to u meni sto mi ne da da se vise cijenim i budem sretan?Postoje dani kada sjedim i nisam zadovoljan sobom,ali ono bas.Mislim,budem ja okej,ali ne ono kao sto bih trebao biti.Zivim dosta dobro i trebao bih biti jako zadovoljan svim svojim sto sam postao i postigao,ali ponekad...nista ne vrijedi.Jednostavno,nisam zadovoljan i glava mi je negdje drugo.Nisam sada i ovdje.Znate ono kad romantika nestane?Kada ti djela nisu visu motivisana nicim?Kada uradis nesto sto si htio i zadati cilj dotaknes,ali ne osjecas okus pobjede.Vec samo gledas sta si mogao vise i bolje i zbog toga se osjecas sjebano.Ponekad budem bas ljut na sebe,volio bih se istuci,povrijediti ozbiljno.Uraditi nesto samom sebi tako okrutno,da shvatim da vrijedim ,da me ta bol otrijezni.I da moje nije sve za kurac.Moj mozak,e njega volim,mi govori da je sve super i da trebam da budem sretan,ali moje emocije su septicka jama,koja izgleda nema dna.Valjda jer sam narkoman?Ma jebo i to vise,odavno ja nisam narkoman,bar ne aktivni i ovo nije od drogiranja,bilo je ovo i prije.Od kako znam za sebe.I valjda cu takav i umrijeti.Malo depresivan post,ali sam ljut na sebe i svoje kurceve osjecaje koji me gledaju svojim skepticnim ocima i ne daju da se radujem.Poserem ih.

1) Jel' imaš i ti osjećaj, da si predestiniran za nešto veće?

2) Imaš li djece? To većini ispuni tu prazninu što je osjećaš.

[MANS0N]

Mislim da vecina ljudi ima taj osjecaj ali ga se boji.A ja to znam.I moram ti reci da sam tu pomalo kao oni na Bozijem putu,mislim da me je moja Visa Sila prodredila za nesto posebno.Zato me i cuva i daje mi prednost nad ostalim ljudima.Djece nemam,kako stvari stoje pitanje je da li cu ih i imati.Imas li ti klince?

[tubalkain]

Mislim da vecina ljudi ima taj osjecaj ali ga se boji.A ja to znam.I moram ti reci da sam tu pomalo kao oni na Bozijem putu,mislim da me je moja Visa Sila prodredila za nesto posebno.Zato me i cuva i daje mi prednost nad ostalim ljudima.Djece nemam,kako stvari stoje pitanje je da li cu ih i imati.Imas li ti klince?

Nemam ni ja, i isto sam nekad mislio, da ih nikad neću imati, odnosno nisam imao želju. U poslednje vreme medjutim, radimo intenzivno na tome.

Nisam siguran da večina ljudi ima osjećaj preodređenosti za nešto veliko, kolko ja vidim večina ljudi su ovce i više vole da netko drugi razmišlja umesto njih. I u psihologiji se navodi, da je negde 5% ljudi po prirodi lidera, ostalo su sledbenici. Gdje bolji dokaz nego teritorija bivše Jugoslavije, iako se tu ja mislim radilo i o nekom tribalnom instinktu koji je izgleda oduvijek u nama, naši vs. vaši, naši sve najbolje, vaši sve najgore, i onda se taj tribalizam manifestira, na nivou države svi ko jedan, idući dan jedan grad protiv drugog, ulica protiv ulica. Fudbalski navijači su primjer kanala takvog tribalističkog mentaliteta. Ili stranački proponenti.

Fala bogu da sam apolitičan. Ne znam kako kod vas, tu, ako Marx kaže da je religija opium za narod, politika je kokain, ljudi si istim onim entuiziazmom kojim su primili socijalizam prihvatili demokraciju. A sad ono šokirani, iznenadjeni, kako to korupcija, kako ne radi pravna država itd. Koja bre navlakuša.

[vudd]

Sta je to u meni sto mi ne da da se vise cijenim i budem sretan?Postoje dani kada sjedim i nisam zadovoljan sobom,ali ono bas.Mislim,budem ja okej,ali ne ono kao sto bih trebao biti.Zivim dosta dobro i trebao bih biti jako zadovoljan svim svojim sto sam postao i postigao,ali ponekad...nista ne vrijedi.Jednostavno,nisam zadovoljan i glava mi je negdje drugo.Nisam sada i ovdje.Znate ono kad romantika nestane?Kada ti djela nisu visu motivisana nicim?Kada uradis nesto sto si htio i zadati cilj dotaknes,ali ne osjecas okus pobjede.Vec samo gledas sta si mogao vise i bolje i zbog toga se osjecas sjebano.Ponekad budem bas ljut na sebe,volio bih se istuci,povrijediti ozbiljno.Uraditi nesto samom sebi tako okrutno,da shvatim da vrijedim ,da me ta bol otrijezni.I da moje nije sve za kurac.Moj mozak,e njega volim,mi govori da je sve super i da trebam da budem sretan,ali moje emocije su septicka jama,koja izgleda nema dna.Valjda jer sam narkoman?Ma jebo i to vise,odavno ja nisam narkoman,bar ne aktivni i ovo nije od drogiranja,bilo je ovo i prije.Od kako znam za sebe.I valjda cu takav i umrijeti.Malo depresivan post,ali sam ljut na sebe i svoje kurceve osjecaje koji me gledaju svojim skepticnim ocima i ne daju da se radujem.Poserem ih.

E da druze,to je ono sto mene sjebava pocesto.Otis'o neki feder u mozgu pa neda da dozivim radovanje,srecu, zadovoljstvo.U takvim momentima nije mi ni do zivota,ni do drogiranja,ni do bilo cega.Uradim nesto ok,ali nista...To mi je jebeniji osjecaj od bilo kakve krize.Nepomaze tu ni to sto imam klince,mislim trudim se ja da oni to neosjete,to je u meni.A to kosta mnogo energije.mozda samo ocekujem previse od cistog zivota,cistih emocija...jebiga neznam ni sam.

[paramparcad]

Sta je to u meni sto mi ne da da se vise cijenim i budem sretan?Postoje dani kada sjedim i nisam zadovoljan sobom,ali ono bas.Mislim,budem ja okej,ali ne ono kao sto bih trebao biti.Zivim dosta dobro i trebao bih biti jako zadovoljan svim svojim sto sam postao i postigao,ali ponekad...nista ne vrijedi.Jednostavno,nisam zadovoljan i glava mi je negdje drugo.Nisam sada i ovdje.Znate ono kad romantika nestane?Kada ti djela nisu visu motivisana nicim?Kada uradis nesto sto si htio i zadati cilj dotaknes,ali ne osjecas okus pobjede.Vec samo gledas sta si mogao vise i bolje i zbog toga se osjecas sjebano.Ponekad budem bas ljut na sebe,volio bih se istuci,povrijediti ozbiljno.Uraditi nesto samom sebi tako okrutno,da shvatim da vrijedim ,da me ta bol otrijezni.I da moje nije sve za kurac.Moj mozak,e njega volim,mi govori da je sve super i da trebam da budem sretan,ali moje emocije su septicka jama,koja izgleda nema dna.Valjda jer sam narkoman?Ma jebo i to vise,odavno ja nisam narkoman,bar ne aktivni i ovo nije od drogiranja,bilo je ovo i prije.Od kako znam za sebe.I valjda cu takav i umrijeti.Malo depresivan post,ali sam ljut na sebe i svoje kurceve osjecaje koji me gledaju svojim skepticnim ocima i ne daju da se radujem.Poserem ih.

E da druze,to je ono sto mene sjebava pocesto.Otis'o neki feder u mozgu pa neda da dozivim radovanje,srecu, zadovoljstvo.U takvim momentima nije mi ni do zivota,ni do drogiranja,ni do bilo cega.Uradim nesto ok,ali nista...To mi je jebeniji osjecaj od bilo kakve krize.Nepomaze tu ni to sto imam klince,mislim trudim se ja da oni to neosjete,to je u meni.A to kosta mnogo energije.mozda samo ocekujem previse od cistog zivota,cistih emocija...jebiga neznam ni sam.

meni se cini da sam imao takve momente i pre droge...sto vi kazete,ma sta uradio,jednostavno nema efekta,sjebada
...nedostatak energije i volje. da 100 posto funkcionisemo valjda je svima jasno da ne mozemo uvek.evo meni je danas takav dan...imam neku dozu straha u stomaku,neki predosecaj da ce se nesto lose desiti...a mozda samo tripujem,neznam.

[saša-ex]

A ja vec dugo vise nemam taj osecaj, nekih 6-7 godina...

[AnAna_mo]

.evo meni je danas takav dan...imam neku dozu straha u stomaku,neki predosecaj da ce se nesto lose desiti...

Ja neznam koji je to klinac, moj momak se tako osjeca svaki bozji dan. Kao neka trema i strah,jebote ko da ide na streljanje.

[saša-ex]

I jos nesto,taj osecaj nema veze samo sa narkomanima, vecina ljudi se tako oseca ponekad u zivotu...