Polako se blizi cetvrta godina...
Jos malko,malkice-moja latice
Samo jos malko...
Ne volim ovo odbrojavanje zadnja dva meseca do godine...
Neki pritisak....Tezina...Ne boli me vise jako..
Imam svog sponzora,imam program,prijatelje,ljubav...
danas znam da se izborim za sebe i svoj put.
Danas znam da ucutim,znam gde mi je kraj fitilja...
Znam kako manje-vise:sacuvam zdrav razum i odrzim balans.
Znam definitivno kad trebam da ucutim...
I znam sta trebam da uradim kad ucutim...
Znam kako da se izborim sa sobom....
Znam kako da izadjem iz opsesivnosti.
Znam kako da prepoznam slabost-ne uvek-ali znam...
Znam koja mi je sustina danasnjeg dana.
Znam da se zahvalim na ovom danu.
MOj zvot napokon ima smisao.
Moj zivot napokon ima put.
Jedan deo mene nije zaboravio Mirka...
I taj deo nije miran...
I nije u balansu...
I te emocije su teske neki put...
NIje zaboravio ni Mladena.
Zadnjih nedelju,dve ih cesto sanjam.I san zna da se prebaci u stvarnost.
I znam da ce biti sve gori snovi mozda do nove godine.
Ali znam...
Kad se probudim,
moram otvoriti svesku,
moram pisati,
moram pustiti...
Nesmem zadrzati za sebe...
To je sve ok...
to je proslo....
Ja vise nisam na igli...
ja vise ne moram da patim...
ja nisam kriva za njihove smrti...
ja nisam kriva za njihove odlaske...
I ja imam pravo da se smejem...
Bog me je ostavio u zivotu....
I hvala za svaki dan u kojem mogu da udahnem vazduh...
Hvala sto nisam mrtva i 2m ispod zemlje....
A bila sam tako blizu toga...
bila sam prokleto blizu toga....
Da ja imam venac od belih ruza...
da ja imam crni krst sa belim cvecem...
Da...
jesam zahvalna....
jesam zahvalna i Bogu sto me je cuvao...
jesam zahvalna i sebi sto sam imala volju prve tri godine,sto sam imala snagu...
Danas gledam....koliko stvari sam prezivela...
koliko stvari se desilo u prvih 2,3 godine...
Da mi je neko rekao sta ce se sve desiti....
Samo da sam mogla da pomislim..
I ironija mi je sto mi je omiljena recenica jedno vreme bila:
,,STO NAS NE UBIJE-TO NAS OJACA,,
prezivela sam...
3 godine Mladenac nije tu...3 godine Mirka nema...
Ja zivim...borim se...najgora mi je borba sa sobom...
jos nisam pustila...
I gusim se sama u sebi neki put...
i znam...
da moram pustiti...
i znam da nece doci...
i moram da prihvatim to...
ne mogu vise da stavljam u policu i sklanjam....
dosta mi je bezanja....
dosta mi je skrivanja...
dosta mi je bola...
Zelim da ZIVIM....