Re: Vicevi...
Posted: Fri Mar 06, 2009 9:27 pm
Zasto sam svojoj tajnici dao otkaz?
Prije dva tjedna napunio sam 38 godina.
Ujutro na svoj rodjendan sam se probudio prilicno neraspolozen, no, godine cine svoje!
Otisao sam u kuhinju uvjeren da ce mi zena osveziti dan s jednim:
"Dobro jutro i sretan rodjendan, muzicu moj zlatni!"
A vjerovatno me i iznenadi kakvim poklonom.
Nista. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo cemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve,
ali djeca, ta su me se sigurno sjetila. Isto tako nisu nista rekli.
Duboko razocaran otisao sam na posao.
Cim sam usao u ured, docekala me moja tajnica Lidija
sa osmjehom na licu i procvrkutala:
"Dobro jutro, gospodine sefe, i sve najbolje za Vas rodjendan!"
Odmah sam se osjetio bolje.
Ipak se netko sjetio da mi je danas rodjendan.
Udubio sam u posao i radio do podneva.
Tada je na vrata pokucala Lidija:
"Znate sefe, danas je tako lijep dan,
a i rodjendan Vam je, pozivam Vas na rucak!".
"To je najljepsa stvar koju sam danas cuo", odvratih, "Idemo?"
Otisli smo na rucak u odlicni mali intimni restoran na periferiji,
priustili smo si martini (nekoliko) i beskrajno uzivali u odlicnoj hrani.
Kad smo se vracali natrag, rekla je Lidija:
"Znate sefe, tako je poseban dan, cemu se vracati u ured?".
"Stvarno imate pravo", rekao sam, kao svaki dobar sef
zadovoljan svojom tajnicom.
"Onda Vas pozivam k sebi na casu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smjestio,
Lidija nam je natocila vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
"Samo trenutak, sefe, da odjenem nesto udobnije!".
"Svakako, samo dajte!", otpovrnuo sam,
vidno uzbudjen i u treptavom iscekivanju.
Otisla je u spavacu sobu i vratila se nakon nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu,
a iza nje su isli moja zena, moja djeca,
prijatelji i nekoliko kolega s posla.
I svi su pjevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sjedio na kaucu potpuno iznenadjen i gol golcat....
Prije dva tjedna napunio sam 38 godina.
Ujutro na svoj rodjendan sam se probudio prilicno neraspolozen, no, godine cine svoje!
Otisao sam u kuhinju uvjeren da ce mi zena osveziti dan s jednim:
"Dobro jutro i sretan rodjendan, muzicu moj zlatni!"
A vjerovatno me i iznenadi kakvim poklonom.
Nista. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo cemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve,
ali djeca, ta su me se sigurno sjetila. Isto tako nisu nista rekli.
Duboko razocaran otisao sam na posao.
Cim sam usao u ured, docekala me moja tajnica Lidija
sa osmjehom na licu i procvrkutala:
"Dobro jutro, gospodine sefe, i sve najbolje za Vas rodjendan!"
Odmah sam se osjetio bolje.
Ipak se netko sjetio da mi je danas rodjendan.
Udubio sam u posao i radio do podneva.
Tada je na vrata pokucala Lidija:
"Znate sefe, danas je tako lijep dan,
a i rodjendan Vam je, pozivam Vas na rucak!".
"To je najljepsa stvar koju sam danas cuo", odvratih, "Idemo?"
Otisli smo na rucak u odlicni mali intimni restoran na periferiji,
priustili smo si martini (nekoliko) i beskrajno uzivali u odlicnoj hrani.
Kad smo se vracali natrag, rekla je Lidija:
"Znate sefe, tako je poseban dan, cemu se vracati u ured?".
"Stvarno imate pravo", rekao sam, kao svaki dobar sef
zadovoljan svojom tajnicom.
"Onda Vas pozivam k sebi na casu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smjestio,
Lidija nam je natocila vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
"Samo trenutak, sefe, da odjenem nesto udobnije!".
"Svakako, samo dajte!", otpovrnuo sam,
vidno uzbudjen i u treptavom iscekivanju.
Otisla je u spavacu sobu i vratila se nakon nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu,
a iza nje su isli moja zena, moja djeca,
prijatelji i nekoliko kolega s posla.
I svi su pjevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sjedio na kaucu potpuno iznenadjen i gol golcat....
