Forum za podršku u oporavku

Napisala sam gore da ne zelim nikakve komentare. No, nisam se objasnila a ta moja malo glupo zvuci. rekla sam to stoga jer mi je pri samoj pomisli na pitanja tesko i ne znam kako bi podnijela ulazak u dubinu diskusije.

Zadnja dva popodneva sam si uzela frei i isla kuci spavati dubokim i zasluzenim snom. Sad sam napunila baterije za dalje. Primijecujem da sam malo potonula u zadnjih par dana, "potonula" je pravi izraz. Kao da me netko malo zagrnjurio, pretpostavljam da je umor bio u pitanju i iscrpljenost jer sam stvarno bila tutta forca u pogonu. Nije mi bilo jasno sto se to samnom dogodilo, cinilo mi se kao da sam tu i da je sve kao i inace samo mi nedostaje moja dobra volja i elan. A, upravo jutros kad sam razmisljala o svemu, sam shvatila kako mi ni jednog momenta nije doslo da skrenem svoj put prema kuci i sredim si dop, sto je jako dobro. Stalno mi prolaze korz glavu moje psihologice, pa sam se tako prisjetila kao mi je rekla da ce sve to doci, stanja tuge, dosade, melankolije, ljutnje, placa, sve sto "normalni" ljudi prozivljevaju.
Odkada je poceo nogomet, posla imam nenormalno puno, pice kupujem po 2-3 puta tjedno, sto je sve ok. Razmisljam ozbiljno i konkretno kako cu se uspjeti posvetiti oba posla a posto ce mi ovaj drugi job donijeti podjednako dobru zaradu kao i ovaj, vjerovatno cu zaposliti nekoga ovdje. Vec sam nasla agenciju koja ce me uzeti, Immobilien Agencija, te sutra imamo termin za dogovor kako i sta. Meni je samo na pameti da mi on da papire i ponude za stanove, te da ih izdam i kesiram pare. Ranije bi imala strahove kako cu sve to uspjeti izvesti, koja ce biti radna atmosfera, kako ce me prihvatiti ljudi tamo, da li cu se uklopiti no sad me to sve ne zanima puno, normalno necu si dozvoliti da me netko gazi, no imam svoj cilj pred ocima a ostalo mi je manje bitno.
Jucer sam izdala svoj prvi stan preko ovog agenta do kojeg sam dosla preko novina. Bio je lijep osjecan zavrsiti uspjesno job do kraja. Ponekad kad sam na fitnessu ili bas tako jucer dok sam bila sa svim tim ljudima sam se pitala, kako ti ljudi nemaju pojma koju muku sam si ja napravila. Onda sam se sjetila kako mi je bilo neugodno kad sam isla kod ginekologa i u kartonu sam napisala da sam na metadonu. Sjedila u cekaonici kad je dosla sestra i zove me sa strane i pita ako imam hepatitis ili nesto drugo. Ja joj govorim da nemam i opet me bilo full sram i neugodno a onda sam si milsila kako bi tek izasla na kraj sa tim osjecajima da ne dao Bog imam neku bolest. Sto je za svih nas normalno no, za ostatk svijeta je bas kao njen izraz lica "fuj, sto dalje od mene". Junkie, izbodene ruke. Nema tu podjela za njih, jesi smrkao ili si se boo jer je u biti i ista pasta, sto i jeste tako.

Jos sam na 25mg, vjerovatno cu im u petak reci da mi daju manje

Jucer mi je bio dan neke zesce emocionalne krize. Ono, dodje neocekivano, u naletima, no, isto tako, brzo i ode. Oboje smo bili u malo bezveznom raspolozenju. No, mein Mann, je bio nezvozan i ljut zbog nekog problema na poslu koji on nije napravio i uzrokovao nego je jednostavno treca strana napravila gresku. No, ja ne mogu podnijeti njegovo ozbiljno ili mrko lice, pocinje s nekom nervozom kod mene koja se pretvara u ocaj, bijes, tugu, ljutnju. Izludjuje me kad mi se obrati hladno ili grubo te mi je svakim momentom sve teze i teze, odnosno dodje do toga da mi je nepodnosljivo te zelim pobjeci. Dodjem u situaciju da zelim iskociti iz svoje koze, hvata me bijes, panika te je jedino sto vise od svega zelim, napustiti prostor u kojem jesam. Uzeti torbu, kljuceve, pokrenuti se i okrenuti ledja svemu sto uzrokuje taj bol u meni. Mein Mann je perfekcionist, koji kad se pojavi neki problem u psolovima koje radimo a radimo ih dosta, pa je i normalno da ima stresa i problema no, nema razloga da se to odrazava na tvom ponasanju i da ljudi osjete tvoju nezadovoljnost. No, kod njega se osjeti i to dosta. A, ja sam pak preosjetljiva, definitivno preosjetljiva, cim vidim njegovo smrknuto lice, pocinjem to tumaciti da sam mozda i ja nesto skrivila, no shvatim da nisam no opet moja negativnost raste, te smatram kako nije ispravno da za nesto sto nije moja greska nosim posljedice i ispastam. I, kad vec sve to znam pocinjem se buniti te ga upozorim da promijeni ponasanje jer nije stvar u meni i problem ne dolazi s moje strane. Kazem mu da ne mogu podnijeti te situacije, nije mi potrebno dodavati stres i probleme jer se trenutno borim s necim vecim i mocnijim. No, i on je zivac i blesavi karakter pa se ne uspijeva tek tako iskulirati, ne znam ni da li bi ja mogla? Moje raspolozenje je rapidno padalo te sam sjela na pod iza pulta da me nitko od muterija ne vidi. Nakon toga sam htjela otici no, molio me da se smirim i ostanem sto sam i napravila. Onda smo se oboje vratili u normalu.
Pa svi smo mi smrknuti i ozbiljni kad nas nesto naljuti i stvari ne idu kako bi trebale, no da li je moja preosjetljivost normalna. Ona uzrokuje puno vece stette nego pocetna situacija te se sva ta napetost proteze na jos dan-dva a to meni tako jako smeta. Zasto jednostavno ne obratim paznju na njegovo stanje? Mislim da sam i to probala no onda mu smeta to i kaze, zasto ga nisam pitala, da li mi je stalo jer da je prisla bi mu i vidjela u cemu je problem. Jebeni krug iz kojeg ne znam kako izaci i kako rijesiti problem koji se stalno ponavlja. Za moje jucerasnji stres sam se danas nagradila i isla kupiti par stvari, hehe, pomaze definitivno, nova roba.
Imate koji savjet?

pricaj s njim....ali isto tako imaj razumjevanja. On je prosao sito i reseto s tobom....pa moze i on imati losh dan zar ne? tako gledaj na to...znam da te sjebe i to-no, morash malo i pretrpiti znash.
I kad te uhvate ti naleti...probaj pricati s njim...gledaj tv...ili idi u shopping kao sto i jesi. sve sve...samo nemoj nista uzeti.
komunikacija vam je najvaznija sada.....
zvucim kao neki horoskop heheheh

Hi,hi.........

Da definitivno shoping pomaze i to jako, barem meni. Pa ako mozes, uvek obraduj sebe nekom sitnicom.
Kad sam bila u gradu, volela sam da odem do zooloskog vrta sa drustvom ili porodicom, nije bitno.......i da tamo provedem ceo dan, jer je na Palicu prelep zoo vrt, extra pripoda extra sve, eto to me je opustalo.
hehe, ovde sada nemam zoo vrt ali imam prirode na pretek...
Kiss

Pa, ja i smatram da je sve do mene i da je veci problem u meni.Moja preosjetljivost kao pocetak i onda sve ostalo sto dodje po redu. To je moj nacin reagiranja, nije ok, nije ispravan ni lak. Sigurno je to tezi nacin.Lakse bi bilo gledat tv i cekat da prodje bura no negativa me obuzme too much. No, sve je to normal, kako dodje tako prodje. I, istina, sta je njegova namrstena faca naspram mog show programa. Nije to ni tako strasno nego je onaj dan bilo svjeze pa sam htjela podijeliti to s vama.
Nego, ta terapija nagrade je definitivno dobra i djeluje.Lijep je osjecaj nagraditi se nekom sitnicom, lijepom majcom, suknjicom, cipelicama, prsten, sta god ce te usreciti. Sto se tice dopa, dosla sam u neku turbo dobru fazu, da sam svakim danom sve jaca i jaca i uopce mi ne ni dolaze primisli na sredjivanje. I, mene to pomalo iznenadjuje sto sam tako jaka i stabilna, no ima dosta rada i truda iza svega pa vjerovatno sve igra.

Sto se tice one tablete Z. Prestala sam je piti ima tjedan dana. Ne zbog vasih upozorenja nego sto sam se sva bila izoblicila u kratkom periodu. Sise mi turbo narasle, bolile, otekla sam, udebljala se, stalno gladna, suha usta. Jako lose sam se osjecala i uz to imala sam osjecaj da me one blokiraju od normalnih emocija. Nakon sto sam ih ostavila sam upala u depresiju (pisala sam o tim osjecajima sto su me spopali). Jedno tjedan dana mi je trebalo da opet dodjem sebi. Prva tri-cetiri dana sam bila kao da me neki veliki val poklopio. No, vec par dana sam sve bolje i bolje te mogu reci da sam sad opet sva svoja, kao i ranije. Danas sam bas pitala da mi daju papiric od tableta i kad sam vidjela sve sto one uzrokuju i koje su posljedice i tocno sve one simptome koje sam imala su i tamo upisani. Ako bude trebalo nek mi daju nesto drugo no mislim da za sad nema potrebe za to.
Pozdrav svima

odlicno...svaka cast. I knew u were smart
e (salim se naravno)...mozda bih i ja trebala uzeti koju....jedan od side effects mi je privukao paznju hehehe
ma ne...ne treba nam nista.
poz

Luna wrote: ma ne...ne treba nam nista.

Narocito Zyprexa!!!

od danas sam na 20mg!

Bravo Sunrise! Samo napred, blizu si kraju!
I kako podnosis? Kako se osecas? Jel sve ok?

Ljubim te puno,puno...