Forum za podršku u oporavku

A nosio?
Ne bi ti bio crnjak da drugi znaju s čim si imao problema?

Hmm...

Nimalo, kakav crnjak? Možda prvih par mjeseci kako sam bio čist, ali sad bih bio ponosan nositi nešto takvo.
Kao podsjetnik samom sebi i kao dokaz drugima.
Ne, nije me sramota. Ovisnik sam, istina je da sam čist godinu dana, ali sam i dalje ovisnik.Ali liječeni ovisnik. I biti ću ovisnik vjerovatno dok sam sebi ne kažem da više nisam. A kad će to biti, ne znam. Možda nikad. A možda sutra...


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=w1qGxyWQ3fk[/youtube]


Ne znam da li je netko gledao film, ali ova scena mi se urezala u pamćenje još prije 15 godina. Valjda zato što volim Bowia, a i dop mi nekako nije nepoznanica...

Vanja pozdrav za tebe, a i sve ostale, i samo ti ponosno broj ciste godinice. Bar do 105 pa opet

Alternativka wrote:Ne bi ti bio crnjak da drugi znaju s čim si imao problema?

Zasto crnjak da drugi znaju? Zar mislis da je to nesto sto se moze ili treba kriti? Licno mislim da svako ko je uspeo da uspostavi stabilnu apstinenciju treba da bude ponosan na to, a i da kupi privezak
Pa ja ni cigarete ne mogu da ostavim... Ili mozda mogu samo to jos ne znam

Pawa wrote: Zasto crnjak da drugi znaju? Zar mislis da je to nesto sto se moze ili treba kriti?

Njemu ljudi nisu ni znali da se drogirao pa zašto da onda tako govori sad post festum.
Nije da ne smatram da svaki apstinent treba bit ponosan na svaki dan apstinencije, dapače.
Međutim, da se radi o meni, imajući u vidu mišljenje opće populacije koje je uglavnom "jednom narkoman, uvijek narkoman", razmislila bih prije nego li proširim tu istinu o sebi.
Dake, ne govorim o sramoti već o dobrovoljnom preuzimanju na sebe stigme koju nije lako nosit.

Alternativka wrote:Njemu ljudi nisu ni znali da se drogirao pa zašto da onda tako govori sad post festum.

Vidis, ja u ovo ne verujem jer mi je neverovatno da neko moze godinama da se drogira, a da ljudi bar iz blize okoline to ne provaljuju. Mogu da verujem da se prave ludi i da ne zele da se petljaju, ispituju, ulaze sa njim u bilo kakvu diskusiju na tu temu. Za one "iskljucene iz svega" mogu da verujem i da mozda ne znaju tacno sta on radi, ali bas da ne vide da sa njim nesto nije u redu... U to ne mogu da poverujem.

Sticajem okolnosti imala sam priliku da upoznam Joesspappu i Vuka. Njihovo samopouzdanje i samouverenost u to sto rade je nesto sto mi se izuzetno svidelo i ni jednog jedinog trenutka ih nisam gledala kao narkomane i ako sam citala njihove ispovesti pre nego sto sam ih upoznala. Mogu samo da skinem kapu sto su uspeli da izadju iz svega i da, sto je po meni najbitnije, podignute glave idu dalje.

Ljudi te jednostavno svojim drzanjem teraju da ih gledas ili sa ogromnom dozom postovanja zbog svega sto su u svom zivotu uradili ili drugacije.

Moguće je Pawa da ne primijetiš duže vrijeme, pogotovo ako to vješto skrivaju, a poslože se i neki drugi faktori. Nikad neću zaboraviti kada smo bili na grupi za roditelje u Vinogradskoj bolnici, dok je muž tamo ležao, baš mi se urezala slika u pamćenje. Bio je jedan otac, socijalni radnik inače, koji je radio u Centru s ovisnicima. A istovremeno je i njegova kćerka bila na heroinu. Kako je čovjek, ljudina od 2 m i 100 kg, gorko plakao pred svima nama jer nije mogao vjerovati da nije primijetio, a još se bavi time. Njegova kćerka, koju voli, kojoj vjeruje…zaslijepe ponekad i ove činjenice. Pozz i :smt006

Ex prokleti svaka čast na godini! Samo šibaj dalje!

Da, istina je da na početku nitko nije znao da sam na dopu. Čak ni najbolji prijatelji. Vješto sam to skrivao jer je moja ekipa bila strogo protiv heroina(i ja skupa s njima), i smatrali su da je sve drugo ok,samo ne dop.
Ali kod mene je postojala razlika, a to je da sam se počeo pucati heroinom daleko od kvarta, s ljudima koje sam upoznao na radnom mjestu(najveće skladište u Hrvatskoj od vodećeg maloprodajnog lanca dućana), tako da sam uvijek u kvartu bio van dosega heroina. Po njega sam išao u druge kvartove, ili čak na posao.Jedva sam čekao da dođem na posao kako bih mogao udariti šut.
I sad kad sam čist uopće mi nije problem priznati svima što sam radio i koliko dugo. Čak štoviše,otkako sam čist priznao sam sve prijateljima, i osim prvotnog šoka i iznenađenja naišao sam na prihvaćanje i razumijevanje.
Nitko me nije "odjebao" kao prokletog narkomana kako sam mislio, i što je još zanimljivije otkrio sam kako ni moje cijelo društvo baš nije "nevino" što se dopa tiče, i da su pojedinci itekako imali iskustva po tom pogledu, ali su to skrivali jedan od drugoga. Sad kad gledam ovako unatrag vidim koliko je tu bilo laži sa svih strana, ali jedino sam ja "navodno" bio baš ovisan, dok su neki samo povremeno znali šmrknuti po koju lajnu (vjerojatno je to "povremeno" i dalje prisutno).
Tako da bih stvarno nosio ovaj privjesak, i da je deset puta veći, da ga svi vide.

Pozdrav svima, i hvala na čestitkama.
Vanja.

VVV -ex prokleti wrote: što je još zanimljivije otkrio sam kako ni moje cijelo društvo baš nije "nevino" što se dopa tiče, i da su pojedinci itekako imali iskustva po tom pogledu, ali su to skrivali jedan od drugoga. Sad kad gledam ovako unatrag vidim koliko je tu bilo laži sa svih strana, ali jedino sam ja "navodno" bio baš ovisan, dok su neki samo povremeno znali šmrknuti po koju lajnu (vjerojatno je to "povremeno" i dalje prisutno).
Tako da bih stvarno nosio ovaj privjesak, i da je deset puta veći, da ga svi vide.

Ovo si dobro rekao. I ja znam par takvih

Dita, pozdrav i za tebe i Dedala

dita wrote:Njegova kćerka, koju voli, kojoj vjeruje…zaslijepe ponekad i ove činjenice.

Ovo mogu da razumem. Svi smo mi u manjoj ili vecoj meri skloni samoobmanjivanju. Pristrasni smo kada su u pitanju ljudi koje volimo i nekad ne zelimo da vidimo stvari koje su mozda nekome sa strane ocigledne.

Medjutim, polazim od sebe jer verujem da ljude koje smatram prijateljima poznajem jako dobro. Znam kako funkcionisu, kako disu... Nakon toliko godina druzenja, uopste ne moram da ih vidim, po njihovom glasu mogu da provalim da li su ok ili ne. Mozda drugara koji se malo leci - malo drogira ne mogu precizno da „definisem“, ali svakako mogu da prepoznam kada je cist, a kada naduvan ili nadrogiran, kako god. Bilo je i situacija kada mi je delovao cudno. To „cudno“ ne znam da vam opisem. Mogla bih da potpisem da nije naduvan, ali sam sigurna da je nesto ubacio u sebe. Sta - ne znam, ali znam da nesto jeste. Ili recimo moj komsija... To sto cu mu se javiti u prolazu kao svakom drugom ili eventualno razmeniti koju rec sa njim, krajnje ljubazno i normalno, ne znaci da ne znam da se drogira - iako on to mozda misli. Ja samo nemam ni jedan dobar razlog da se uplicem u tu pricu sa njim ili preciznije - pravim se luda i ne pokazujem da vidim ono sto je ocigledno.

VVV -ex prokleti wrote:Čak štoviše,otkako sam čist priznao sam sve prijateljima, i osim prvotnog šoka i iznenađenja naišao sam na prihvaćanje i razumijevanje.
Nitko me nije "odjebao" kao prokletog narkomana kako sam mislio

To i jesu pravi prijatelji. Svi sa drugacijim reakcijama ti i ne trebaju. Nisu te vredni.