
u ovom okrutnom svijetu, nema milosti za nesrecne i bolesne... Ljudi umiru od gladi, niko da im udijeli koru kruha. Beskucnici su postali predmet ogavnosti a ne sucuti, i empatije. Ljudi bjeze od unesrecenih kao od gubavaca. Invalidi kisnu na ulici, promrzli umiru, uz oluke, ispod tudjih prozora, gledajuci u tople sobe sa Bozicnim jelkama.
Djevojcica sa sibicama.
I ne pises ti ovdje za sebe.. Djeciji izgovor. Da pises za sebe, napisao bi u wordu. Pises za nas, da vidimo, da procitamo, da te odgovaramo, bodrimo, sazaljevamo. Ocajnicki pokusaj, skretanja paznje na tvoje dusevno stanje. Je li ti treba zazaljenje ? Mene je sazaljenje vise boljelo od mrznje. Bolji zivot pripada samo onima koji se izbore za njega. Rijetko ko ovdje poceo je drogu uzimati iz obijesti. Vecina se slomila, pokusla da pokrpa razorenu dusu.
Opalila te depresija, u kombinaciji sa mazohizmom, koji se hrani mislju da drugi placu nad tvojim teskim usudom, ozaljevaju, tvoju potrganu dusu, sto nisu ucinili nista da te spase...Okrivljavacemo se, ako tvoje ime procitamo na zadnjoj strani novina.
Imas sestru koja dobija sve.. Ja imam brata. Otac me nije zelio pa me napustio kad sam bila veoma mala. Onda, se desio rat, glad, krv i smrt. Poslije 95, prestale su padati granate, ali je ostala glad i gorcina siromastva. Skrivala sam se po kutovima u skoli i kod kuce, u tudjim pocijepanim farmericama i poderanim tenisicama, bila predmet ismijavanja svojih vrsnjaka. Maltretirali su me i tukli, u ucionici, na igralistu, i bjezala sam kuci, da se sakrijem, a onda bi se repertoar nastavio, samo bi se uloge promijenile. Doma me tukao ocuh, na igralistu njegov sin. Kada sam nudila dusu, vracali su je popljuvanu, kad nisam nudila nista, cupali su je iz mene i mazali je katranom. Trovali, me uvreadama, prezirom podsmijehom, batinama. Tesko sam zaradjivala svoj krvavi komad kruha, koji je bio toliko krvav da se nije mogao ni jesti. Sa 18 godina, nasla sam prvi posao, jako tezak ali jedini koji sam tada mogla naci. I danas, oziljci na mojim rukama, svjedoce koliko sam krvi i znoja, prolila da zaradim bijedni dinar i dignem se iz blata zivota. I moja plata nije bila moja. A onda sam se digla sa koljena i krenula da sve ili nista. Prvo sam pocela da treniram borilacke vjestine, i nastavila punih 8 godina, upisala jedan fakultet, pa drugi. Promijenila posao. Iz mrznje, bijesa i osvete sam postala najbolja. I na kraju se slomila. Krivi je to pristup. Kad sam bila nadomak, boljeg zivota, uzela sam drogu. Kao protezu na dusu.
Tako ,. nisi ti jedini teske biografije, aaaaali vjerujem da se penjes, da skaces s prozora, samo kad ima neko da te skine...Ljudi koji planiraju suicid, rade tajno kako im namjera ne bi ostala osujecena.
Kako god, nisi jedini, tuzne proslosti, i nesretnog djetinstva. A kako pripadamo istom coporu, instinktivno trazis, da ti se rane lizu..., pa posto se neces, ubiti, reci sta bi mi ostali manji ili veci nesretnici mogli uciniti za tebe ?
Msm, koji bi ishod volio, ili koju reakciju, na ovu objavu. Jer da pises samo sebi, supljak ti je cisti. Lakse je, na kraju ovom ili onom, reci in medias res ( u srediste stvar) otvoreno, sta bi volio da cujes od supatnika bar ovdje.. ili bi volio da oni tebe cuju, da te slusaju ?
..... Ajde, boze budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu....